Stilska raznolikost i impresivni nastupi

Tradicionalna manifestacija u deset dana obuhvatila je okrugli stol u Samoborskom muzeju, 23. Međunarodno natjecanje mladih glazbenika „Ferdo Livadić“, sedam koncerata u Glazbenoj školi Ferdo Livadić, župnoj crkvi sv. Anastazije i franjevačkoj crkvi Marijina Uznesenja, uprizorenje opere za djecu i mlade Regoč te 15. Međunarodno skladateljsko natjecanje New Note. Festival je zabilježio rekordnu posjećenost i širinu, ne samo u pogledu žanrova i stilova, nego i neobičnih sastava i projekata.

Stefan Milenković i Natalija Mladenović

Nagrada „Ferdo Livadić“ podijeljena je, a izjednačeni bili su pijanist Arsen Dalibaltayan i violončelist Luka Galuf, dok je nagradu Hrvatskog društva skladatelja zaslužila violončelistica Hana Rabadan. Unutar natjecanja bila su priređena i dva koncerta, prošlogodišnje dobitnice Nagrade Grada Samobora i HDS-a, flautistice Ive Primorac, te gitarista Filipa Miškovića, prošlogodišnjeg dobitnika festivalske nagrade.

Iva Primorac nastupila je uz pijanista Svena Brajkovića, sjajno izvela tri sonate, međutim, za nijansu impresivniji nastup ipak je ponudio Filip Mišković, baštinik znamenite zagrebačke škole klasične gitare. U Samobor je stigao direktno iz španjolske La Herradure u kojoj je oštru konkurenciju ostavio iza sebe na prestižnom natjecanju „Andrés Segovia“. Osim Bachova Preludija i fuge u c-molu, BWV 997, i Sonate romántice Manuela Poncea, odsvirao je i rijetko gitarističko blago u Šest balkanskih minijatura Dušana Bogdanovića te praizveo Suitu za gitaru Dubravka Palanovića.

Zapravo je svaki sadržaj ovogodišnjeg festivala bio jedinstven na svoj način, pa je stoga i okrugli stol Ferdo Livadić: baština koja živi!, održan uz 55. obljetnicu Muzičkog informativnog centra, bio hvalevrijedan i zapažen.

Trio Samobor / Snimio Šime Modrić

Status domaćeg ansambla ponio je Trio Samobor samoborske violinistice Eve Mach, pijanistice Mie Pečnik i violončelistice Petre Kušan, izravne potomkinje Samoborca Ferde Livadića. Te su glazbenice tijekom iznošenja klavirskih trija Papandopula, Rahmanjinova i Dvořáka razabrale brojne neopipljive sadržaje, ispunjene entuzijazmom, žarom i suzvucima koji su se jedino uživo mogli potpuno doživjeti. Poticajno ozračje krasilo je i nastup Hrvatskog baroknog ansambla, mezzosopranistice Lucije Varšić i talijanskog gambista Maura Colantonija.

No ipak, interes je bio najveći za dvije večeri dua: vrsnog hrvatskog bas-baritona Marka Mimice i kubanskog pijanista Marcosa Madrigala, odnosno zaista izvanserijskog violinista Stefana Milenkovića i tankoćutne srpske pijanistice, rođene i školovane u Rusiji, Natalije Mladenović. Zahtjevan izbor skladbi u prvome dijelu nastupa dua s glasom sadržavao je setove popijevki Wolfa, Schuberta, Ravela i Quiltera, naslonjenih na kanonske stihove Michelangela, Goethea, Cervantesa i Shakespearea, u kojima je topao, pokretljiv i profinjen Mimičin glas prednost dao jasnoći teksta, ekspresivnoj dikciji i prirodnom timbru, nauštrb pretjerane glasnoće. Pozornost je plijenilo i Mimičino aristokratsko fraziranje te sposobnost da u tekstovima pronađe nešto svježe, čak i politički relevantno. U preostalom dijelu nastupa još je uvjerljivije iznio tri od šest Rahmanjinovljevih romanci, op. 4, kao i Musorgskijev ciklus Pjesme i plesovi smrti.

Nastup Milenkovića i Mladenović započeo je ležerno, s opuštenim najavama Brahmsove Sonate za violinu br. 2, op. 100, i Schnittkeove Suite u starom stilu, op. 80, no svaki prizvuk šale nestao je nakon prvih nekoliko violinskih tonova u kojima se učas mogao osjetiti Milenkovićev genijalan tretman glazbene fraze, kojim je doslovno „izricao“ glazbu pravilima (gudačke) artikulacije, nepogrešivom intonacijom i idealnim vibratima. Njegov interpretativni obrazac zdušno je prihvatila i pijanistica koja je bez iznimke stvarala odgovarajući zvučni ambijent. Nemalim doprinosom sudjelovala je i u nastavku koncerta, u Paganinijevoj Polacci s varijacijama, Lutoslawskijevom Subitu i Sarasateovoj Romanci, op. 22, br. 1, te Introdukciji i Tarantelli, op. 43.

Dua su prevladavala i na otvaranju, pa su u striktnom izvođenju Brahmsova opusa bili podjednako zastupljeni svi solistički glasovi: sopran Martine Zadro, mezzosopran Martine Gojčeta Silić, tenor Roka Radovana i bariton Leona Košavića, u pijanističkoj pratnji Lane Bradić i Marija Čopora. Prigodno i svijetlo bile su stoga protumačene Ljubavne pjesme – valceri, op. 52, Nove ljubavne pjesme – valceri, op. 65, i Ciganske pjesme, op. 103. Pridjevom opojno mogla su se opisati i slušna iskustva sa zatvaranja na kojemu je nastupio oktet violončela s obradama djela Rheinbergera, Beethovena, Sollime, Bartóka, Barbera i Villa-Lobosa. Usred nastupa bio je proglašen i pobjednik skladateljskog natjecanja New Note, Kinez Xiao Hu, koji je osim izvedbe pobjedničke skladbe Lyric Poetry dobio i izdašnu novčanu nagradu.