Snažna višestoljetna veza dvaju naroda

Hrvati i Slovaci dva su slavenska naroda čija se povijest, društveni, vjerski i kulturni život prožimaju još od doba osmanlijskih osvajanja kada su Hrvati emigrirali u Slovačku u kojoj je vladao relativni mir. Nastanjivali su sela u okolici Trnave i Bratislave. U 18. stoljeću Slovaci su migrirali put Hrvatske, točnije u okolicu Iloka i duž podunavskog slijeva. Dva su naroda tisuću godina živjela u istoj državi. Od personalne unije 1102. Slovaci i Hrvati dijelili su život u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu, Habsburškom Carstvu i Austro-Ugarskoj Monarhiji, a Bratislava je tri stoljeća bila sjedište Ugarskog sabora i krunidbeni grad ugarskih kraljeva. Danas su dvije države ponovno zajedno u Europskoj uniji, uskoro i u OECD-u.

Matica hrvatska ugostila je slovačku veleposlanicu
koja je istaknula veze između dviju država / Snimio Mirko Cvjetko / MH

Veleposlanica Slovačke u Hrvatskoj
Nj. E. Hana Kováčová

O povijesnoj povezanosti i o današnjem trenutku u životima dvaju naroda i država u Matici hrvatskoj predavanje je održala veleposlanica Slovačke u Hrvatskoj Nj. E. Hana Kováčová. Na poziv Matičina Odjela za međunarodnu suradnju i iseljeništvo veleposlanica je, na tečnom hrvatskom, govorila i o osobnim kontaktima s Hrvatskom koju je zavoljela kao desetogodišnja djevojčica kada je s majkom, trenericom sportske gimnastike, dolazila „u ovu divnu zemlju“. Veleposlanica je sada u svom drugom diplomatskom mandatu u Hrvatskoj. „Jedan od simbola tog našeg zajedničkog života i baštine jest Juraj Haulik rođen u Trnavi u Slovačkoj koji je postao prvi zagrebački nadbiskup, obnašao tu visoku dužnost 38 godina i dao velik doprinos hrvatskom kulturnom i javnom životu“, naglasila je. I ne samo on! Vođenjem Prosvjetnog odsjeka Banskog vijeća te dugogodišnjim pedagoškim radom kao profesor filozofije na tada najvišoj školskoj ustanovi u Hrvatskoj, Štefan Moyses ostavio je važan trag u povijesti hrvatskoga školstva. Posebna je uloga biskupa Josipa Jurja Stross­mayera koji je promicao suradnju među slavenskim narodima. Zaslužan je za naseljavanje slovačkih obitelji u Hrvatskoj i stvaranje uvjeta za njihov život. Tako u naselju Josipovac i danas živi brojna slovačka manjina. Eduard Penkala, rođen u Slovačkoj, učinio je Zagreb domom velikih izuma. Bogoslav Šulek, slovačkog podrijetla, bio je hrvatski polihistor, jezikoslovac, publicist i prirodoslovac.

Važna poveznica s Hrvatskom je i Martin Kukučin za kojeg je slovačka veleposlanica istaknula da je njezin „omiljeni književnik, čije djelo predstavlja temelj moderne slovačke proze“. Kukučin je svojedobno napisao: „Da nisam Slovak, bio bih Hrvat. To je brojčano mali narod, ali je velik i slavan.“ Završio je studij medicine u Pragu i na nagovor bračkog vinara Petra Didolića prihvatio mjesto liječnika u Selcima na Braču. Tamo se i oženio Pericom Didolić. Umro je u Pakracu. Na Braču je napisao roman Kuća na obronku koji Slovaci smatraju najboljim realističkim romanom u svojoj književnosti. Ministarstvo kulture Slovačke dobilo je prijedlog načelnika Selaca da u rekonstruiranoj palači Didolić, središtu političkog i kulturnog života u vrijeme Narodnog preporoda u Dalmaciji, uredi Kukučinovu spomen-sobu. „Marljivo na tome radimo kako bi bilo gotovo za skoru 100. godišnjicu Kukučinova preminuća. Priprema se i međunarodna konferencija o njemu“, najavila je slovačka veleposlanica.

Danas su odnosi između Slovačke i Hrvatske odlični. Godine 2012. slovački nacionalni parlament prvi je, kako kaže veleposlanica Kováčová, odobrio pristupanje Hrvatske Europskoj uniji. U vrijeme posvemašnje nesigurnosti u okruženju i u cijelom svijetu važno je osigurati gospodarsku koherentnost, sigurnu opskrbu energijom i razvijati tehnološku sposobnost zaštite infrastrukture. Stoga treba razvijati dijalog i strateško partnerstvo. U poticajnoj raspravi nakon predavanja istaknut je doprinos slovačkih dragovoljaca u Domovinskom ratu, ali i neke novije kulturne veze. Primjerice, Slovačka je bila prva zemlja partner Varaždinskih baroknih večeri. No što se demografije tiče, stanje nije dobro. Danas su u Slovačkoj opstala samo četiri hrvatska sela koja zajedno broje oko tisuću stanovnika. S druge strane, Slovaka je u Hrvatskoj znatno više i oni imaju status nacionalne manjine. Isto je s jezikom, s time da je u Hrvatskoj i na tom planu bolje jer je slovački jezik sveučilišni predmet. Dakle, velik je posao pred društvima i političarima, a mogu se ugledati u svijetle povijesne primjere.