Podsjetnik na pitoreskni grad koji ne smijemo zaobilaziti i zaboravljati

Vrbovsko je jedno od onih hrvatskih mjesta koje, ruku na srce, većini od nas nije više od putokaza uz autocestu na pola puta od Zagreba prema Rijeci. Ostalo nam je po strani čak i nekada prije dok smo prema moru putovali starom cestom. Stajalo se u Delnicama, cesta je ondje prolazila posred mjesta, ili u Zdihovu gdje se jela čuvena janjetina ili pak u Severinu gdje su stajali autobusi pa se moglo popiti izvrsno kiselo mlijeko. Ali u Vrbovsko, tko baš nije morao, nije silazio. Lujzinska cesta, a i željeznica, odavno su otpočele tonuti u prometnu povijest pa s njima, nažalost, i Vrbovsko. Kako god da putujemo prema Rijeci i Primorju ili se vraćamo prema Zagrebu, Vrbovsko obilazimo. Stara riječka cesta obilazi ga u širokom luku sa sjeveroistoka, nova autocesta, također u širokom ali mnogo ubrzanijem luku obilazi ga s jugozapadne strane.

Izd. Grad Vrbovsko, 2025.

A Vrbovsko, kao neka uspavana ljepotica, čeka da svrnemo pogled na to lijepo gorskokotarsko mjesto bogate tradicije, povijesnog nasljeđa, izuzetnih prirodnih ljepota i pitomoga svijeta. Zato ne smijemo dopustiti da Vrbovsko ostane tek putokaz i oznaka za skretanje s autoceste koju slijede tek mještani. A oni su, mještani Vrbovskoga, o svome mjestu napisali i 2025. objavili izvrsnu ilustriranu monografiju Naše Vrbovsko: ljudi, prostor i događaji, koju je uredio Marijan Kavran uz autorsku suradnju dvadesetak suradnika i mjesnih institucija s područja Grada Vrbovskog, na čelu s gradonačelnikom Draženom Mufićem.

Knjiga sadrži deset cjelina. Svaka je bogato ilustrirana dokumentima, fotografijama, stručnim objašnjenjima i opisima. Tako o Vrbovskom, njegovu položaju i prirodnom okruženju, povijesti, tradicijama, kulturnom nasljeđu, političkom životu, sportu, vjerskom životu, običajima itd. doznajemo iz sljedećih poglavlja: Zemljopis i opis prostora, Stanovništvo, Povijesni pregled, Politički život u Vrbovskom, Gospodarstvo, Školstvo, obrazovanje i znanost, Kultura, Religija, Društvo i način života, te iz Dodatka u kojem se opisuje način rada na stvaranju ove jedinstvene knjige. U prvih se devet poglavlja obrađuju znamenitosti i posebnosti Vrbovskog, vrijedne poznavanja i čuvanja, dok se u desetome piše o najnovijoj vrijednosti toga grada – vrijednoj i zanimljivoj knjizi o jednome hrvatskome mjestu, njegovoj prirodi, povijesti, kulturi, ljudima i događajima.

Knjiga vjerno dokumentira da se u Vrbovskome i njegovim pripadajućim okolnim mjestima imamo čega spominjati, da imamo vrijednu baštinu koju treba očuvati i predstavljati i mještanima i gostima. Vrbovsko ima što pokazati, ali mi također moramo pokazati da smo spremni čuti i pogledati. Naprimjer, obližnje mjesto Lukovdol, dio gradskoga područja, rodno je mjesto velikoga hrvatskoga književnika Ivana Gorana Kovačića. Dok nadležne institucije  tradicionalno književno okupljanje u čast Goranova života i književnosti sve više prepuštaju šarlatanstvu, Vrbovsko se ne miri s time i traže da se Goranovu proljeću vrati dužni dignitet.

Severin, tvrdi grad slavne prošlosti, baština je velikaških hrvatskih obitelji Frankopana, Zrinskih, Oršića, Vranyczanyja i konačno Vladimira Arka. Kao njegov posljednji stvarni gospodar, taj je poduzetnik i tvorničar tragične sudbine, svojim ulaganjima dvadesetih godina prošloga stoljeća, kako to svjedoči Rudolf Strohal, očuvao je grad Severin kao jedan u povijesnom nizu gradova i utvrda koje su od Bakra do Čakovca tvorile i očuvale državotvornu kralježnicu Hrvatske. Na našu žalost i sramotu Severin je danas je posve zapušten i prepušten propadanju.

Danas gotovo da se i ne zna za vezu između Vrbovskog i vođe povijesnog HSS-a Stjepana Radića. Upravo u tom gradu hrvatski je narodni tribun održao svoj posljednji govor. Iako je dobivao upozorenja na ono što mu se priprema u beogradskoj skupštini, Radić je upravo iz Vrbovskog otputovao u Beograd gdje je 20. lipnja 1928. za vrijeme skupštinskoga zasjedanja ustrijeljen s još trojicom hrvatskih zastupnika. A balkon s kojega je posljednji put govorio u Vrbovskom još uvijek stoji. Zaista bi ga trebalo obilježiti. Naša Matica hrvatska također bi se trebala spomenuti da je njezino povjerenstvo u Vrbovskom prije Drugog svjetskog rata vodio tada odvjetnik u Vrbovskom, a potom i posljednji hrvatski ban Ivan Šubašić, kasniji predsjednik jugoslavenske izbjegličke vlade koji je naivno vjerovao da će nakon rata biti moguće uspostaviti demokratski poredak. U Vrbovskom ima naše hrvatske povijesti, ali treba je upoznavati i javno predstavljati.

Knjiga o Vrbovskom, koju je objavio Grad Vrbovsko, sjajan je priručnik iz kojega se može mnogo naučiti. Isto tako, ona može biti poticaj i uzor drugim gradovima i općinama kako treba oblikovati zavičajnu spomen-knjigu. (D. Z.)