Osvetnička poema ženskog bijesa

Deprah je autorska koncertna monodrama glumice Maruške Aras, u opisu iz programskog letka žanrovski određena kao art-punk-noise u svojoj estetici, no glazbeno je nešto raznolikija. Naslov predstave odnosi se na istoimeni osvetnički alter ego protagonistice koja pjeva o svom osvetničkom putu nakon iskustva maltretiranja, seksualnog uznemiravanja i, u konačnici, silovanja. Maruški Aras na sceni se pridružuje bend u sastavu: Viktor Slamnig  na basu i klavijaturama (ujedno autor glazbe), Dimitrije Simović na gitari i Matej Perić na bubnjevima. Scenom u velikoj dvorani Pogona dominira velika metalna konstrukcija (Zdenko Pavičić i Luči Plosnić) koja oblikom podsjeća na stilizirano slovo „A“, a glumica je maksimalno koristi za vrijeme izvedbe od početka kada se spušta s vrha te kasnije kada ili sporo klizi s nje do poda ili se spretno penje dok pripovijeda svoj osvetnički put.

Maruška Aras utjelovila je protagonisticu ove koncertne monodrame / Snimio Tin Heljić

Protagonistica nema fiksno ime, Maruška Aras na početku pita publiku za žensko ime pa je na premijernoj izvedbi bila „Eva“, iako njezina priča, nažalost, može biti bilo čija. Prije nego što je postala osvetnica nalik Nevjesti iz Kill Bill filmova Quentina Tarantina, „Eva“ se suočavala s uobičajenim neugodnim stranama djevojaštva. Pobjegla je u veći grad iz manje sredine u kojoj su djevojčice odgajane da budu poslušne i život posvete brizi za druge (suprug i obitelj), stoga joj bilo kakva konfrontacija ili puko odbijanje ponuda na tržnici izaziva tjeskobu jer joj je teško reći „ne“. Ističe lik neugodnog mesara koji na svaku narudžbu ima neki zajedljivi seksistički komentar, što će ga kasnije doći glave.

Nakon priče s tržnice, glumica će ponovno imati interakciju s publikom koju pita za pomoć prilikom vezivanja vezica na cipeli ili razmjene fizičkih pozdrava (poljubac u obraz, zagrljaj, sjedenje u krilo) s naglaskom na pitanje za pristanak, što prolazi vrlo ugodno i simpatično. Glumica nas ovom kratkom interakcijom dovodi do Evine traume iz javnog prijevoza kada ju je nepoznati muškarac rukom ulovio između nogu i potom mirno izašao iz vozila. Ovaj konkretan song, iako inicijalno militantnog zvuka i teksta kao i većina ostalih, izmjenjuje se s izmaštanom reakcijom agresivne obrane i proklinjanja i onom koja se stvarno dogodila – šok i paraliza od straha i srama. U trenutku povrede, protagonistica se osjeća kao uplašena djevojčica koja se ne uspijeva bijesno obraniti pa sama sebi obećava da će idući put biti spremnija.

Međutim iskustvo silovanja odvest će je samo dublje i bliže krvavom pohodu. Koristeći se vlastitim glasom i tijelom, Maruška Aras uživo snima zvukove koje potom pušta neprekidno u sekvencama simulirajući sam čin zvukovnim slikama. I nakon što završi sa snimanjem, zvukovi je i dalje opsjedaju kao sablasti prije nego što se transformira u osvetnicu Depru. Ona je samopouzdana i snažna superjunakinja koja se potpuno zaokupi kažnjavanjem svakog muškarca na kojeg naiđe, a koji je član internetskih grupa u kojima se dijele sadržaji osvetničke pornografije. Svaki novi pohod popraćen je žanrovski raznolikim songovima koji su vrlo zabavni zbog katarzičnog potencijala osvete nad zlostavljačima i silovateljima. Ovaj osvetnički mjuzikl tako postaje (i ostaje) fantastično putovanje na kojem zaslužena kazna zaista stiže svakog prijestupnika. Ipak, i tomu dođe kraj kad se protagonistica suoči sa svojim silovateljem i umorna od pohoda koliko-toliko nastavlja živjeti.