O hrvatsko-slovačkim književnim vezama

Hrvatsko-slovačke kulturne veze održavaju se stoljećima, o čemu tzv. obični ljudi uglavnom ne znaju i ne moraju znati, no i takvima je zgodno čuti da smo iz slovačkog „uvezli“ brojne riječi koje danas smatramo „čistim“ hrvatskim riječima. U mnogočemu sličnih sudbina, i jezično bliske, dvije države i dvije kulture surađuju na različitim područjima, a među zaslužnima za plodonosne spone posljednjih je godina svakako i Slovačko-hrvatski odbor za humanističke znanosti, nastao suradnjom hrvatskog i slovačkog ministarstva znanosti, voditelji su mu Željko Holjevac na hrvatskoj strani i Martin Hamza na slovačkoj, a ideje, energiju i organizacijske poslove, posebno za ovogodišnju konferenciju, osigurava naša ugledna slovakistica Zrinka Stričević Kovačević. Jedan je od zadataka toga tijela da organizira godišnje znanstvene konferencije s temama iz različitih humanističkih područja, naizmjence u hrvatskim i slovačkim gradovima. Dosadašnje su konferencije održane u Bratislavi, Zadru, Trnavi, Osijeku, Košicama i Rijeci, a ove godine sastanak Odbora i konferencija održani su od 10. do 13. lipnja u Martinu, gradu u sjevernoj Slovačkoj.

Susret hrvatskih i slovačkih humanističkih znanstvenika u Martinu, važnom gradu na sjeveru Slovačke

Iako nema humanističkih i društvenih sveučilišnih odjela, poznavatelji slovačke povijesti, pa i oni koji su upućeni u povijest MH, koja pak uspješno surađuje s Maticom slovačkom, znaju za Martin kao središte slovačke znanosti i kulture, odnosno kao grad u kojem je bilo središte nacionalnoga pokreta. U Martinu se nalazi i impozantno sjedište Matice slovačke, kao i Slovačka nacionalna biblioteka, koja čuva i bogatu arhivsku građu, a njezin Literarni arhiv umnogome je koristan i hrvatskim povjesničarima književnosti i kulture (što su neki od hrvatskih sudionika skupa, zahvaljujući ljubaznosti slovačkih kolega, i iskoristili).

Dok su teme prethodnih znanstvenih skupova bile iz područja povijesti, arheologije, etnologije, povijesti umjetnosti, intelektualne povijesti i neolatinizma, krovna je tema ovogodišnjeg skupa u središte stavila književnost i kulturno pamćenje. Skup su pozdravili Martina Klofáčová, predstavnica slovačkoga Ministarstva obrazovanja, istraživanja, razvoja i mladih, koja je sudjelovala i u svim ostalim aktivnostima, te gradonačelnik Martina Ján Danko i Nj. E. Alexandar Heina, hrvatski veleposlanik u Slovačkoj. Izlaganja je održalo šest slovačkih i šest hrvatskih izlagača. Ĺ. Blažencová govorila je o motivskim paralelama među starijim slovačkim i hrvatskim piscima, osobito latinistima, a D. Vančo o različitom tretmanu glagoljice u slovačkoj i hrvatskoj kulturi, posebno u recentnim romanima u kojima glagoljičko pismo igra važnu ulogu. Četiri su izlaganja bila posvećena suvremenoj hrvatskoj književnoj produkciji. Z. Taneski izabrao je iz opusa Danijela Dragojevića pjesme koje je mogao iščitati s obzirom na kategoriju kulturnoga pamćenja. M. Kolesík u Večernjem aktu Pavla Pavličića usredotočio se na pomnu analizu središnjega motiva falsificiranja i njegovu ulogu u reguliranju kulturnoga pamćenja. J. Brunclík govorio je o ironijskim i humornim crtama u pjesništvu Dorte Jagić i njegovoj plodnoj recepciji u Slovačkoj, a Š. Riška o rascjepu između individualnoga pamćenja i kolektivnih ratnih iskustava u romanu Ivane Bodrožić Hotel Zagorje.

Hrvatski su se izlagači bavili pretežno hrvatsko-slovačkim vezama. H. Peričić Herenda problematizirala je pojam književnoga kanona, C. Pavlović na zanimljiv je način osvijetlila hrvatsku recepciju slovačke književnice Elene Maróthy-Šoltésove i neke dodire s onodobnim hrvatskim književnicama. Zrinka Stričević Kovačević identificirala je razlike u oblikovanju kulta Nikole Šubića Zrinskoga u Slovačkoj i Hrvatskoj. E. Rudan na hrvatskim je i slovačkim uspavankama pokazala različite načine kodiranja emocija, M. Šabić omjerio je zapise I. B. Zocha iz Bosne, nastale za njegova boravka u Sarajevu 1879–1882, s istovremenim „bosanskim“ zapisima geologa Gjure Pilara, a potpisnica ovih redaka govorila je o pjesmama što ih dijele slovačke i hrvatske rukopisne pjesmarice iz 18. i 19. stoljeća.

Slovački domaćini za hrvatske su sudionike organizirali stručni obilazak grada, u koji je, na poticaj dobroga duha skupa Zrinke Stričević Kovačević, uključen i posjet gradskome groblju, svojevrsnom slovačkom panteonu, pa i grobu Martina Kukučína, slovačkog pisca i liječnika, hrvatskog zeta koji je dio života proveo na Braču. Razgled grada završen je ispred ključne slovačke kulturne institucije, Matice slovačke.

Kada bi se dobitak susreta slovačkih i hrvatskih znanstvenika mjerio isključivo u stručnim spoznajama, bilo bi dovoljno. No bio je on i više od toga: najavljuju se nove znanstvene i književne suradnje, a neki svježi hrvatski naslovi već putuju prema Slovačkoj, iz čega bi se, nadamo se, mogao roditi i neki novi prijevod na slovački.