Novi izazovi u čvrstom programskom okviru

Snimio Samir Cerić Kovačević

Novog ravnatelja GDK Gavella Sašu Božića, kazališnog redatelja i dramaturga, koji tu dužnost službeno preuzima 23. listopada, Kazališno vijeće predložilo je još 8. siječnja ove godine. Nakon natječaja na koji su se, uz Sašu Božića, javili Ivana Sajko, Siniša Ružić, Marko Juraga i Samo M. Strelec, Kazališno vijeće GDK Gavella (Enes Vejzović, Ksenija Zec, Dina Vukelić, Branko Čegec i Kristina Bertanjoli Mihajlović) odlučilo se za Sašu Božića ne samo stoga što je u „dugogodišnjem radu djelovao na različitim područjima, od kazališne režije, dramaturgije, koreografije, kreiranja dramskih tekstova do pisanja i vođenja međunarodnih projekata, produkcija kazališnih i plesnih predstava te se time pokazao kao istaknut i priznat stručnjak na području kulture“, već i zato što se u svom programu „uvelike oslanja na dugogodišnju tradiciju djelovanja Gavelle kao kazališne institucije koja preispituje klasike svjetske i domaće dramske književnosti, a istodobno nudi zajednici uvid u kretanja suvremene svjetske i domaće dramske i prozne književnosti“. Program koji predlaže Saša Božić ocijenjen je kao „realističan, kvalitetno strukturiran i izvediv“. Sa Sašom Božićem razgovarali smo o izazovima i planovima uoči službenog početka njegova četverogodišnjeg ravnateljskog mandata.

Kako ste se odlučili javiti na natječaj za ravnatelja GDK Gavella i što ste očekivali prije nego što ste saznali za imenovanje?

Iza mene je uistinu bogato kazališno iskustvo te je mogućnost da se javim na natječaj i budem izabran za ravnatelja bila nešto što sam želio probati. Dio moje karijere je umjetnički, zatim umjetničko-pedagoški. Već tijekom rada na Dubrovačkim ljetnim igrama počeo sam misliti i o tome da, ako već nešto trebam vratiti svojoj kulturi, onda bi to značilo ponuditi neka svoja znanja, iskustva i ekspertize, s jedne strane. A s druge je činjenica da volim nove poslove, volim ih mijenjati i volim nove izazove. S tom mišlju shvatio sam i da bi u mojim godinama, s mojim iskustvom, biti ravnatelj Kazališta Gavella predstavljalo osobni izazov. Pogotovo zato što javna percepcija moga rada ne pripada prioritetno dramskom kazalištu, a i stoga što sam u Gavelli radio predstave koje su dobro prihvatili i ansambl kazališta i publika. Surađivao sam s glumcima i suradnicima s kojima je bilo lijepo raditi i osjećao sam se odlično radeći s ansamblom i ostalim suradnicima u kazalištu i odlično sam se osjećao u Gavellinu prostoru. Sve to me ponukalo da se javim na natječaj za
ravnatelja.

Najavljujete vrlo ambiciozan program. Što gledatelje očekuje u Gavelli u idućih pet kazališnih sezona?

Ne mogu komentirati koliko je moj program ambiciozan, ali nastojao sam u tematskim cjelinama kojima ću se repertoarno baviti u sljedećim sezonama obuhvatiti sve ono što Kazalište Gavella jest i što bi trebalo biti u vremenima u kojima živimo i koja su pred nama. Iako kazališna sezona počinje premijerom predstave Dugo putovanje u noć Eugena O’Neilla u režiji Vanje Jovanovića, „moja“ prva premijera tek je u ožujku, riječ je o drami Sviraju zavađene muzike Ivana Vidića u režiji Dražena Krešića. Ova je sezona nastala u dijalogu s bivšim ravnateljem Draženom Ferenčinom. U dogovoru i razgovoru s njim, nastavio sam osmišljavati program sezone temeljem svog programa.

Nakon Dugog putovanja u noć slijedi Kockar Dostojevskoga u režiji Ivana Planinića, očekuje nas premijera koprodukcije GDK Gavella i Centra za kulturu u Tivtu, Krležin Michelangelo Buonarotti u režiji Dražena Ferenčine. Među zajedničkim projektima je i autorski projekt Mirana Kurspahića, te krajem godine projekt Paola Tišljarića. Moj je premijerni naslov predstava Fikcija, koju će prema proznim tekstovima Ivane Bodrožić režirati Oliver Frljić.

Program koji predviđam vrlo je ambiciozan u odnosu na dosadašnje produkcije, razgovaramo o suradnjama i koprodukcijama s važnim srednjoeuropskim kazalištima te boljem pozicioniranju programa

Proteklih nekoliko sezona ansambl Gavelle nije mnogo igrao na vlastitoj pozornici. Koliko poznajete ansambl i koji će biti vaši koraci da taj ansambl bude „središnji dramski ansambl hrvatskog kazališta“?

U svom se programu možda nisam izričito vodio brigom o ansamblu, nego više činjenicom kako je nastalo Kazalište Gavella – nastalo je kao prevratnički čin, i ta se činjenica često zaboravlja pa se ono percipira kao tradicionalno kazalište okrenuto klasičnom postavljanju dramskog teksta, što u trenutku nastanka Gavella nije bila. Radilo se o mladim glumcima koji su sa svojim učiteljem otišli iz tradicionalnog i klasičnog kazališta. Oni su itekako propitivali i širili granice dramskog teatra. Prevratnička Gavellina akcija jedan je od temeljnih interesa moje programacije. Drugi interes je uloga ovog kazališta u urbanom prostoru grada. Kazalište Gavella jedinstven je prostor s dvije kazališne scene na istoj lokaciji, na kojima se paralelno mogu odvijati izvedbe predstava. Kazalište ima i atrij, koji je nedovoljno iskorišten. Mjesto na kojem se nalazi kazalište, na jednoj od najprometniji gradskih ulica, kojom svakodnevno prolazi velik broj mladih ljudi, veliki izlog kojim je kazalištu otvoren pogled prema Zagrebu kakav jest i kakav bi mogao biti također je bitan u promišljanju budućeg rada kazališta. Moj je interes bio otvoriti prostor u kojem urbana zajednica može konzumirati različite sadržaje. U središtu je kazalište temeljeno na dramskom tekstu, pa onda i na proširenju tog pojma što sve dramski tekst danas može biti.

Gavellin ansambl iznimno je velik, broji četrdeset i četiri glumca. Za početak, sve njih treba angažirati, moraju osjećati da je ovo kazalište njihova kuća gdje mogu izraziti svoj glumački potencijal. Onda će se i drugi umjetnici koji dolaze ovdje osjećati kao lijepo dočekani gosti i dragi prijatelji ansambla. Ako bi nešto trebalo raditi što se samog ansambla tiče, onda je to rad na njegovoj medijskoj prepoznatljivosti i profiliranosti te vidljivosti njegovih specifičnosti. Druga vrsta brige o ansamblu jest rad na edukaciji u smislu organiziranja umjetničkih rezidencija sa zanimljivim umjetnicima i pedagozima koji bi s glumcima mogli raditi na specifičnim projektima koji ne moraju nužno dovesti do repertoarnih predstava. Poteškoća je u tako velikom ansamblu dati svima jednaku priliku da se pokažu na sceni svoje kuće.

Kakvi su planovi suradnje s Akademijom dramske umjetnosti, u smislu dolaska novih generacija koje bi onda i samom ansamblu dale novu energiju i poticaj za rad?

Nastavit ćemo suradnju s Akademijom s kojom Gavella ima potpisan ugovor o suradnji, onoliko koliko će to biti moguće. Ta suradnja nije dovoljno vidljiva, jer je dosadašnja praksa bila da ponekad pojedinačni glumački ispiti budu izvedeni u Gavelli. Nastojat ću u Gavellinu programu naći konkretan umjetnički i produkcijski okvir kojim će ta suradnja biti vidljiva.

Koliko vas prijavljeni program obvezuje u izboru tekstova, naslova, redatelja, suradnika i hoćete li uspjeti ostvariti sve što ste u njemu predvidjeli?

Prijavljeni me program obvezuje više u naznačenim programskim smjernicama nego u konkretnim naslovima tekstova i redateljskim imenima. Prilično se pridržavam onoga što sam prijavio, pogotovo u izboru umjetnika s kojima planiramo surađivati. Zadao sam si jasan programski pravac te svaka sezona ima temu kojom se bavi, pa su i predstave i suradnički programi okupljeni pod tom temom. Prva godina mog mandata odvijat će se pod Brechtovom krilaticom Od čega čovjek živi. Kustoski tim WHW-a također ju je uspješno iskoristio u postavi istanbulskog Biennala. Programski je okvir zadan i prema njemu Gavella mora postaviti jedan suvremeni hrvatski dramski tekst i jedan strani, zatim inovativno dramsko čitanje nekog klasika, a četvrti tekst ostavlja otvoreno polje za promišljanje onoga što bi trenutno bilo zanimljivo na svjetskom ili hrvatskom dramskom tržištu. Na maloj sceni moguće je ostvariti suradnje s nezavisnim produkcijama, s Akademijom, s plesnom scenom i dati prostor promišljanjima i projektima u kojima dramsko prelazi u nešto šire i drugačije, performativno ili plesno, ili intimnije.

Osnovni cilj koji sam si zadao jest da GDK Gavella u sljedeće četiri godine postane prepoznatljivo mjesto u kulturnoj proizvodnji u Zagrebu te da pronađe svoje mjesto u međunarodnom okviru. Za početak srednjoeuropskom, a zatim i šire, jer je to, među ostalim i polje moje stručnosti.

Hoće li Grad Zagreb podržati vaš program i financijski?

Rezultati će biti poznati u studenome pa još uvijek ne znam kolikim ćemo sredstvima raspolagati. Moram reći, a to mi je poznato jer sam bio član Vijeća, da je Grad Zagreb u protekle dvije godine iznimno povećao sredstva kojima financira nezavisnu kazališnu scenu i ustanove, gotovo za pedeset posto. Ne znam koliko tu prostora ima za daljnja povećanja i nije mi poznato koliko je dosadašnja uprava Kazališta Gavella uspjela iskoristiti to povećanje u odnosu na druga kazališta. Program koji predviđam vrlo je ambiciozan, u odnosu na dosadašnje produkcije, razgovaramo o suradnjama i koprodukcijama s važnim srednjoeuropskim kazalištima te boljem pozicioniranju programa. Mislim i na značenje i vidljivost Gavellinih večeri, koje će se iduće godine održati četrdeseti put, te sam i tu predložio promjenu koncepcije u smislu da, osim revije regionalnih kazališta na velikoj sceni, osmislimo i tematski susret mladih redatelja, umjetnika i producenata na maloj sceni te smo za 40. obljetnicu predvidjeli temat Young Radicals – Mladi radikali, s inovativnim i radikalnim čitanjima klasičnih autora.