Knjige su najtrajniji mostovi među narodima i stoljećima

Ovogodišnja, 38. Knjiga Mediterana održana je od 4. do 9. listopada, pod visokim pokroviteljstvom HAZU, u suorganizaciji, među ostalim, Odsjeka za povijest Filozofskoga fakulteta u Splitu i Zagrebu, Pontifikalnog sveučilišta Gregoriana, Pontifikalnog sveučilišta Antonianum, Katedre za crkvenu povijest Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Splitu, Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika te Arheološkoga muzeja u Splitu. Bogat program uključivao je mnoga predstavljanja knjiga te dva velika međunarodna znanstvena skupa.

Mjesto na kojem knjiga i znanstvena misao govore univerzalnim
jezikom

Manifestacija je započela svečanim otvaranjem, na kojemu je Akademski zbor Sveučilišta u Splitu „Silvije Bombardelli“ izveo tri skladbe: Sunkovu Dirnutost, Pjanićevu Pismu Dalmaciji te Papandopulovu Kad igra kolo. Pozdravne riječi uputili su Josip Vrandečić, predsjednik Književnoga krug Split, i akademik Kažimir Hraste, voditelj Zavoda HAZU u Splitu. Vrandečić je izjavio kako manifestacija Knjiga Mediterana „Split i Dalmaciju iznova ucrtava na mapu nezaobilaznog kulturnog i znanstvenog nacionalnog središta“, a akademik Hraste istaknuo je da je knjiga „čuvarica memorije“, među čijim su koricama pohranjena „razna iskustva znanja i dostignuća ljudskog genija“, dočim je Knjiga Mediterana svojevrsna plovidba po povijesnim i kulturnim mjestima jadranskoga prostora.

Josip Vrandečić, predsjednik Književnoga krug Split na otvaranju Knjige Mediterana

Ludwig Steindorff, ugledni njemački povjesničar i umirovljeni sveučilišni profesor povijesti istočne i jugoistočne Europe na Sveučilištu „Christian Albrechts“ u Kielu te jedan od najvažnijih stručnjaka za hrvatsku povijest, predstavio je ažurirano izdanje svoje knjige Povijest Hrvatske od srednjeg vijeka do suvremenosti koju je objavila nakladnička kuća Srednja Europa. Steindorff je, govoreći hrvatskim jezikom, najprije pročitao svoj uvodni ogled Knjige od kamena, epigrafsko nasljeđe istočnojadranskog prostora, osvrnuvši se u njemu na roman Roberta Perišića Brod za Issu koji jasno predočava povijesne procese na istočnom Jadranu, od prvih grčkih kamenih tekstova, preko rimskih latinskih, do srednjovjekovnih hrvatskih na glagoljici, bosančici i latinici. Takvim natpisima mogu se pratiti procesi povijesna isprepletanja romanskih starosjedilaca i hrvatskih doseljenika.

Ivan Basić rekao je da se Steindorff u knjizi usredotočio na glavne crte hrvatske povijesti: kontinuitet imena, državnost u različitim okvirima, vjerske prilike, jezik i specifičnost njegovanja različitih pisama, pritom ne upavši u mnoge zamke koje prijete pri pisanju i bavljenju poviješću, čija svrha mora biti „demitologiziranje, depragmatiziranje i objektiviziranje, jer to je jedini način da hrvatska znanost uđe u europsko okružje i tamo bude ravnopravna aktualnim pogledima i prosudbama“. Josip Vrandečić istaknuo je da je temeljna nit Steindorffove knjige ta da su Hrvati zapadnoeuropski narod, a mnogobrojne jasne poveznice sa Zapadom nisu se u prošlostoljetnoj hrvatskoj historiografiji odviše obrađivale. Akademik Marko Trogrlić kazao je da se u Steindorffovoj knjizi „hrvatska povijest tumači iz nje same, ali se nikad ne izolira iz usporedivih europskih procesa“. Steindorff je potom ispričao kako je počeo učiti hrvatski i kako je prvi put došao u Hrvatsku koja ga je odmah osvojila, nakon čega se počeo i znanstveno baviti hrvatskom poviješću, prateći pomno i Domovinski rat.

Mons. Eterović govorio je o svom
prijateljstvu s Duškom Jelavićem

U Palači HAZU 5. listopada predstavljena je knjiga Međunarodne brigade u Španjolskom građanskom ratu (1936. – 1939.) Duška Jelavića. Riječ je o kritičkom izdanju rukopisa koji je godinama ležao neobjavljen, a kojega su obradili Frane Bilić i Stipe Kljaić. Josip Vrandečić naglasio je da knjiga nije puka kronologija, već „svjedočanstvo o vremenu dubokih ideoloških podjela, ali i pokušaj hrvatskog intelektualca u egzilu da objektivno sagleda kompleksne događaje koji su trajno obilježili europsku povijest 20. stoljeća.“

Akademik Marko Trogrlić osvrnuo se na autorov život, školovanje kod širokobrijeških franjevaca, bijeg na Zapad 1945, težak boravak u izbjegličkom logoru te odlazak u Španjolsku, gdje je razvio uspješnu liječničku, znanstvenu i sveučilišnu karijeru, primivši niz priznanja. Pomagao je hrvatskim studentima, pribavljao stipendije, a neke je podupirao i vlastitim sredstvima, naglasio je Trogrlić, rekavši kako je Jelavić i njemu samome svojedobno pomogao da dobije stipendiju. Sačuvani nacrt knjige pokazuje kako je Jelavić kanio napisati opširnu knjigu od pada španjolske monarhije, preko rata i Francova režima, sve do demokratske tranzicije, s posebnim poglavljem o Hrvatima u Španjolskoj nakon Bleiburga.

Mons. Eterović pričao je o svojim osobnim prijateljskim susretima s Jelavićem koji je u Španjolsku došao na inicijativu pape Pija XII. koji je pozvao katoličke zemlje da prime studente izbjegle iz komunističkih zemalja, na što je Španjolska pozitivno odgovorila, primivši mnoge sveučilištarce. Nadalje, rekao je da je Jelaviću bio draži rad sa studentima od rada u klinici, a 2011. nazočio je otkrivanju spomen-ploče u predavaonici koja nosi njegovo ime na Medicinskom fakultetu Sveučilišta San Pablo. Duška Jelavića krasila je i velika pobožnost, darežljivost i dobrotvorstvo, a za to je dobio nagradu Pro Ecclesia et Pontifice. Ujedno se zanimao i za zdravstveno stanje kardinala Stepinca, napisavši znanstvenu studiju o njegovu zdravlju koja je bila priložena za Stepinčevu beatifikaciju.

Znanstveni skup o Franji Asiškom

Međunarodni znanstveni skup Franjo Asiški (1226. – 2026.), održan 6. listopada, bavio se čovjekom „čiji je kulturni i duhovni utjecaj duboko utkan u obale našega mora“, kako se izrazio Josip Vrandečić. Franjino djelovanje ostavilo je dubok trag u religijskoj, kulturnoj, umjetničkoj i društvenoj povijesti Europe, a ujedno je i tvorac jednog od prvih velikih književnih djela na talijanskom, pjesme Cantico delle creature, odnosno Pjesme stvorova, koja trajno svjedoči o dubokoj povezanosti čovjeka, Boga i svega stvorenoga. Skup je održan na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu, u suradnji mnogih tuzemnih i inozemnih znanstvenih ustanova te znanstvenika iz Hrvatske i Italije, među kojima su teolozi, povjesničari, povjesničari umjetnosti, književni povjesničari, klasični filolozi te stručnjaci za srednjovjekovne i franjevačke studije, što je skupu dalo tematsku raznolikost i višedisciplinarno gledište o Franjinu liku i djelu te njegovoj jednostavnoj a zahtjevnoj poruci koja „ostaje jedan od najvrednijih duhovnih darova europske civilizacije“, kako je istaknuo Vrandečić. 

U Arheološkom muzeju u Splitu 7. listopada predstavljena su nova izdanja tog muzeja. Okupljenima se najprije pozdravnim riječima obratio ravnatelj muzeja Ante Jurčević, a potom i akademik Nenad Cambi, izrazivši osobito zadovoljstvo što je pozvan obratiti se uime Književnoga kruga Split. Najprije je predstavljen katalog izložbe Delmati – Između mita i stvarnosti. Martina Čelhar istaknula je kako su Delmati slabo i nesustavno istraženi te kako je mnoštvo građe rasuto po mnogim muzejima i samostanima, no došlo je do velikog iskoraka i uspješne suradnje između čak devet ustanova unutar i izvan Hrvatske. Katalog nudi pregled dosadašnjih istraživanja, kao i različite spoznaje do kojih su istraživači došli, od delmatskog identiteta, gospodarstva, drustvenog ustroja do njihova prostornog obuhvata.

„Zanimljiva je činjenica da su Rimljani naposljetku nadjenuli ime Dalmacija mnogo većem teritoriju od matičnog delmatskog prostora, čime su im pridali značajnu važnost i ovjekovječili dio njihova identiteta“, rekla je kustosica Marta Kalebota, objasnivši njihovu dosadašnju slabu istraženost razasutošću lokalitetâ na dvije države, nedostatkom konteksta pronalaska predmeta pohranjenih u muzejima te nedostatnim istraživanjem. Naglasila je izniman trud uložen u ovaj projekt i zahvalila svima koji su pomogli pospješiti izradu publikacije ovakvoga opsega.

Potom je predstavljen katalog izložbe Otoci i sveci, samostani i svetišta na istočnoj obali Jadrana od sv. Jeronima do Grgura VII. Nikolina Uroda istaknula je kako priča s otočnim samostanima počinje u sirijskim i palestinskim pustinjama koje su povezane s pismima sv. Jeronima. Otoci su zapravo bili zamjena za pustinje kao prikladna mjesta osame, no istodobno su i izolirani i povezani, dakle i mjesta osame ali i spona, istaknula je, što je i osnova projekta. Trpimir Vedriš rekao je da su, kao i u slučaju s Delmatima, otoci i sveci tu pred nama, a opet ih premalo poznajemo. Istaknuo je i „mit o pustinji“, odnosno da nisu doslovce bili u pustinji, daleko od svijeta, nego na mjestima koja su i dalje bila povezana s društvom, a takav mit stvoren je i o samostanima na osamljenim dalmatinskim otocima koji su, kako se zamišljalo, bili odijeljeni od svijeta opasnim morem. Istaknuo je kako se svetac prvo manifestira kao živi asket, pa kao literarni lik, zatim kao mrtvo tijelo u relikvijarima, potom ime crkve, ime u krajoliku, dan u kalendaru, zaštitnik otoka i na kraju ostaje kao toponim, nerijetko teško prepoznatljiv. To je, kao i s Delmatima, jedan izgubljeni svijet koji se katalogom nastoji približiti javnosti.

Naposljetku je predstavljen i najnoviji broj Vjesnika za arheologiju i historiju dalmatinsku posvećen Arsenu Duplančiću, dugogodišnjem knjižničaru i muzealcu Arheološkoga muzeja u Splitu, a Vjesnik su predstavili Ivo Babić, Joško Belamarić i Tomislav Fabijanić. Istoga dana, u Palači HAZU predstavljena je nakladnička djelatnost OMH u Trogiru i Društva za zaštitu kulturnih dobara Trogira „Radovan“. Danka Radić predstavila je novi broj časopisa Vartal u kojemu je obrađena trogirska glazbena povijest, a potom je zajedno s Radovanom Sladom Šilovićem predstavila knjigu Od Hrvatskoga Kraljevstva do Lijepe Naše, čiji su primjerci mahom razgrabljeni.

Jelena Slavna i kralj Zvonimir

Drugi veliki međunarodni znanstveni skup Jelena Slavna, majka sirota i zaštitnica udovica i Zvonimir, kralj hrvatski, održan 8. i 9. listopada, vodio je u „samo srce hrvatske srednjovjekovne državnosti“. Njime je obilježena 1050. obljetnica smrti kraljice Jelene i 950. obljetnica krunidbe kralja Zvonimira te je jasno da nas ove dvije velike obljetnice „pozivaju na ponovno promišljanje vlastitih korijena i mjesta hrvatskoga srednjovjekovlja u europskom povijesnom i kulturnom prostoru“, podsjećajući nas na razdoblje druge polovice 10. i 11. stoljeća, kada se „oblikovao hrvatski državni identitet, učvršćivale veze s Apostolskom Stolicom i razvijala kultura koja je Hrvatsku čvrsto uključivala u zajednički europski civilizacijski krug“, istaknuo je Vrandečić. Zajedničkim radom hrvatskih, talijanskih i vatikanskih znanstvenih, visokoškolskih i baštinskih ustanova te znanstvenika iz više europskih zemalja (Njemačke, Italije i Francuske) i ovaj je skup dobio međudisciplinarni karakter.

Jasno je iz ovoga kratkoga pregleda ovogodišnje Knjige Mediterana da su knjige, kako je naglasio Josip Vrandečić na otvaranju manifestacije, „najtrajniji mostovi među narodima i stoljećima“ te da je „Dalmacija sa Splitom, kao svojim središtem, prostor duboke povijesti, vrhunske znanosti, izvorište naše državnosti, kulture i pismenosti“. Nakon toliko stoljeća, tu povijesnu ulogu Split ima i dan-danas, kao vrata Sredozemlja za Srednju Europu.