Festival koji ćemo nastaviti pratiti

Publika u Jastrebarskom zna da se ne plješće između stavaka. To možda zvuči kao jako skroman koncertni standard. I premda bi trebalo biti bespredmetno, živimo u vremenu u kojemu mnogo toga nije samorazumljivo. U Jaski, srećom, to znaju. Stalna, zainteresirana i informirana lokalna publika čvrst je temelj na kojem se može graditi ozbiljan festival. Bez tog temelja sve je više-manje samo kulturna scenografija.

Komorni orkestar Jastrebarsko i Petrit Çeku otvorili su festival u crkvi sv. Nikole biskupa / Izvor Centar za kulturu Jastrebarsko

U dupkom punoj crkvi sv. Nikole biskupa 5. listopada otvoreno je već deveto izdanje Jaska Art Festivala. Festival u Jaski očigledno pokazuje otpornost. Program je i dalje dobar – i više od toga. I ove godine pred publiku dovodi neke od naših najboljih glazbenika i ansambala. Umjetnička ambicija i lokalni kontekst, očigledno, ne moraju se međusobno isključivati.

Osim toga, festival je u ovom izdanju programski dodatno profiliran: posvećen je sjećanju na 120. obljetnicu rođenja Borisa Papandopula. Program općenito obiluje hrvatskom glazbom, a donosi i dva posve nova djela koja upravo u Jastrebarskom doživljavaju praizvedbu. Program ovogodišnjeg JAF-a pokazuje stabilnu razinu promišljenosti koju također treba istaknuti.

No da se načas vratimo publici. Nju u Jaski više ne čini isključivo lokalna zajednica. Među publikom na otvaranju našlo se i podosta onih koji su do Jaske potegnuli iz drugih sredina. Ne previše, doduše, ali dovoljno da se to može zamijetiti. Može li JAF kroz nadolazeća izdanja postati kulturnim odredištem? Festivalsko vodstvo to sasvim sigurno priželjkuje.

Razlog tomu bio je, dakako, nastup samog Komornog orkestra Jastrebarsko pod vodstvom violinista i profesora na zagrebačkoj Akademiji Marca Grazianija, no razlog je svakako bio i gitarist Petrit Çeku, za kojeg se uvijek isplati poći na put. A dodatni je razlog za znatiželju bila činjenica da je upravo Çeku predvodio središnju praizvedbu ovogodišnjeg festivala: Pulsar Concerto za gitaru, gudače i čembalo skladatelja i trubača u Simfonijskom orkestru HRT-a Petra Obradovića.

Obradovićevo novo ostvarenje oslanja se na njegov eklektični stil, u kojemu glazbeni obrasci i plesni karakteri nerijetko igraju važnu ulogu. Ovaj put skladatelj se odlučuje za pet stavaka, no povezanih zajedničkom dramaturgijom.

Skladateljskom strategijom nalik onoj njegova starijeg kolege Dubravka Detonija, Obradović svoj Concerto, uz superiornu pomoć Petrita Çekua, razvija kao niz prizora iz skladateljeva sna. Označeni upečatljivim glazbenim idejama, stavci pritom gotovo da dobivaju osobine likova na sceni.

Tango se tako neprestano pokušava zadržati, ali se uvijek iznova rastepe, Vals naposljetku izgubi trodobni korak, a završnom Beatu ipak nešto prerano ponestane sape. Flamenco se, pak, pokaže daleko najupornijim, toliko da se zbog njegova inzistiranja počinje činiti kako Beat naprosto nema šanse. Stoga se Beat odluči pokupiti, pritom zalupivši vrata tako da se cjelokupna slika skladbe lagano naheri.

Unatoč tome, Obradovićev Pulsar karakterna je kompozicija – šarmantna i neposredna – čemu je te večeri svjedočila i festivalska publika.

Komorni orkestar Jastrebarsko zajedno sa svojim festivalom pokazuje žilavost i trajnost. Naravno, prostora za napredak u izvedbama Papandopulove Pintarichiane i Mozartove Male noćne muzike ima, no ansambl, u kombinaciji lokalnih i gostujućih glazbenika, koji se zasad formira od prilike do prilike, svira kompaktnije i sigurnije, pa i finije nego prije godinu dana.

Organizator festivala, naš priznati saksofonist Nikola Fabijanić, pokazuje ambiciju, opisujući svoju viziju Jaska Art Festivala kao „malog Samobora“. S obzirom na to da na ovim stranicama pišemo i o već etabliranom samoborskom festivalu, čini se da Jaska zna gdje želi stići. Za festival koji tek treba postati „Samoborom“, to je sasvim dovoljan razlog da ga nastavimo pratiti.