Dva lica Sajma

Ovogodišnji Frankfurtski sajam knjiga, održan od 7. do 11. listopada, okupio je oko 4.350 izlagača iz više od 100 zemalja. U izložbenim paviljonima sajma susretali su se autori, nakladnici, čitatelji i predstavnici knjižne industrije, ali iza uobičajene slike velikog međunarodnog kulturnog događaja provlačila su se pitanja na koja ni impresivna završna bilanca ne može odgovoriti. Kakva je budućnost čitanja u vremenu kratkih digitalnih sadržaja? Može li autor sačuvati kontrolu nad svojim djelom u doba umjetne inteligencije? I koliko književnost može ostati slobodna kada se politika sve izravnije upleće u kulturu?

Ne mogu se zanemariti sve glasnija upozorenja struke koja govore da se iza prividno uspješnog događaja krije industrija koja prolazi kroz ozbiljne promjene. Najviše se to odnosi na novo prostorno uređenje sajma, sve izraženiju usmjerenost na događanja i poznata imena, ali i na sve veće probleme poput slabljenja čitalačkih navika, nesigurnosti autora i nakladnika te političkih sukoba koji se sve češće prenose i na kulturnu scenu.

Sajam je okupio 4.350 izlagača iz više od 100 zemalja / Snimio Marc Jacquemin

Radka Denemarková

Jedna od gorućih tema svakako je komercijalizacija Sajma. Književne zvijezde i popularni žanrovi privlačili su mnoštvo posjetitelja, dok su pojedine pozornice, unatoč brojnim programima, ostajale slabo posjećene. Mnogi njemački književni urednici upozoravaju na takvu proturječnost. Sajam sve više nalikuje nizu događanja, a manje prostoru u kojemu je knjiga sama po sebi u središtu pozornosti.

Veliku je pozornost izazvalo predstavljanje autobiografije Gisèle Pelicot

Na udaru kritika našlo se i premještanje nakladnika i izostanak dosadašnjeg paviljona 6 što je izazvalo rasprave među sudionicima, a dio izlagača nije bio zadovoljan uvjetima u pojedinim paviljonima. Ipak, taj problem mnogo više zadire u širu promjenu karaktera Sajma, koji se sve više oslanja na scenske nastupe, promocije i medijsku vidljivost. Takav pristup može privući publiku, ali otvara pitanje što se događa s književnošću koja nema zvučno ime, velik nakladnički budžet ili potencijal za spektakularnu promociju. Uspjeh Sajma ne može se mjeriti samo redovima za potpisivanje knjiga. Važno je i kakav prostor dobivaju djela koja ne privlače brzo i trenutnu senzaciju, nego čitatelja navode da zastane nad pročitanim.

Kriza čitanja i izazov umjetne inteligencije

Još ozbiljnija pitanja tiču se budućnosti same knjige. U knjižnoj industriji osjeća se zabrinutost zbog slabljenja čitalačkih navika, osobito među mladima. Knjiga se natječe s neprestanim protokom digitalnih sadržaja, a posljedice se ne očituju samo u prodaji nego i u sposobnosti duljeg usredotočivanja na tekst.

Hrvatski štand u Frankfurtu

Izložene knjige hrvatskih nakladnika

Za nakladnike i autore to je pitanje opstanka, ali i pitanje kulture. Ako čitanje postaje sve rjeđa navika, tada se mijenja i način na koji društvo usvaja znanje, razumije složene probleme i razvija sposobnost kritičkog mišljenja. Sajam može otvoriti raspravu o tome, no rješenja zahtijevaju mnogo više od nekoliko dana književnih susreta.

Umjetna inteligencija dodatno je zaoštrila raspravu. Ona već ulazi u stvaranje tekstova, prevođenje, urednički rad i književnu kritiku. Istodobno, autori i nakladnici traže odgovore na pitanje tko ima pravo koristiti njihova djela za treniranje tehnoloških sustava i kako osigurati da se autorski rad ne pretvori u besplatan izvor podataka za komercijalne proizvode. Činjenica je da umjetna inteligencija donosi promjene i u proizvodnji i u recepciji književnosti, ali ne može se zanemariti niti njezina moguća korist, osobito u obrazovanju. Upravo je u tome bit problema: tehnologija sama po sebi nije ni spas ni prijetnja. Ključno je tko njome upravlja, prema kojim pravilima i s kakvim posljedicama za ljude čiji se rad koristi.

Ako je jedan nastup posebno pokazao koliko književnost može biti više od kulturnog proizvoda, bio je to govor češke autorice Radke Denemarkové na otvaranju Sajma. „Državni ministri za kulturu koji uništavaju kulturu dolaze i odlaze, ali književnost ostaje“, poručila je, izazvavši ovacije publike. U pozadini njezinih riječi bio je sukob oko kulturne politike u Češkoj, ali i šire pitanje neovisnosti kulturnih institucija. Radka Denemarková kritizirala je češkog ministra kulture Ota Klempířa, čija je vlada najavila promjene kulturne politike koje su izazvale zabrinutost zbog mogućeg ograničavanja kulturnih sloboda i neovisnosti javne radio­televizije.

Komercijalizacija sajma postala je velikom temom / Izvor Ministarstvo kulture i medija RH

Njezin istup podsjetio je na ono što bi trebalo biti jedno od temeljnih načela demokratskog društva: kultura ne postoji zato da bi potvrđivala stavove vlasti. Njezina je vrijednost upravo u tome što može postavljati neugodna pitanja, osporavati autoritete i izgovarati ono što političari ne žele čuti.

Radka Denemarková u svojem je govoru otišla i korak dalje, povezujući sudbinu književnosti s budućnošću demokracije. „Sve je politika“, poručila je, upozoravajući na izbor između otvorenog demokratskog i zatvorenog društva. Književnost je, prema njezinim riječima, opasna upravo zato što otežava manipulaciju čitateljem.

Društvene uloge i rat koji se ne može ostaviti pred vratima Sajma

Među nastupima koji su obilježili Sajam bio je i susret s Francuskinjom Gisèle Pelicot, čija je autobiografija Radost života izazvala veliku pozornost. Ona je govorila o javnom sudskom postupku protiv bivšeg supruga zbog silovanja i višestrukih seksualnih napada, uključujući grupna silovanja. „Oni su mene poznavali. Silovali su ženu koja je bila bez svijesti. Oni su trebali spustiti pogled, a ja sam željela stajati uzdignute glave“, rekla je. Time se jedna od najtežih tema sajma povezala s njegovim širim pitanjem: kakvu odgovornost kultura ima prema stvarnosti izvan svojih zidova?

Rasprave o nasilju povezale su se i s pitanjem rodnih uloga, osobito predodžbi o muškosti. Voditelj i autor Riccardo Simonetti na sajmu je govorio o pritiscima kojima su muškarci izloženi odrastanjem i društvenim očekivanjima. „Društvo muškarcima govori što nije u redu s njima. Ali ne govori im što ih čini dobrim muškarcima“, rekao je.

Politička stvarnost bila je vidljiva i na ukrajinskom štandu. Spaljene knjige i projekt Ukrainian Writers in Arms podsjetili su posjetitelje da rat ne uništava samo živote i gradove nego i kulturnu baštinu. U izvještajima sa sajma naveden je podatak da je tijekom kolovoza 2026. u ruskoj agresiji uništeno 13 milijuna knjiga. Takva svjedočanstva vraćaju raspravu o književnosti s razine tržišta na pitanje njezina opstanka: knjiga može biti proizvod, ali u ratu postaje i simbol jezika, identiteta i prava jednoga naroda da sačuva vlastito pamćenje. Istodobno su se čuli glasovi o promjenama međunarodnih poslovnih veza, među ostalim iz Izraela, gdje je jedna književna agentica govorila o slabljenju veza s Europom i novim mogućnostima na tržištima poput indijskog. I taj je primjer pokazao da se knjižna industrija mijenja pod utjecajem političkih okolnosti, a ne samo tržišnih trendova.

Uspješan hrvatski nastup

U kontekstu rasprava o budućnosti knjige, komercijalizaciji i sve težem probijanju autora na međunarodno tržište, hrvatski nacionalni štand pokazao je koliko je važno istodobno razvijati poslovne veze i čuvati prostor za književnost. Na štandu u paviljonu 3.1 predstavilo se oko 25 nakladnika, a program je obuhvatio i autore koji stvaraju u Hrvatskoj i one čiji je život i rad povezan s Njemačkom. Antonijela Bonačić Novosel, voditeljica Odjela za obrazovanje HGK i poslovna tajnica Zajednice nakladnika i knjižara, istaknula je da je tijekom prva tri poslovna dana održano više od 50 sastanaka s međunarodnim partnerima.

Član Vijeća Zajednice nakladnika i knjižara HGK Nikica Micevski upozorio je na važnost suradnje autora, urednika, prevoditelja i ilustratora s kolegama iz drugih zemalja. Takva povezivanja, istaknuo je, mogu otvoriti put hrvatskim djelima prema većim zapadnim tržištima. Na hrvatskom štandu ta se zamisao ostvarivala i konkretnim predstavljanjima: književnica i urednica Fenix magazina Marijana Dokoza predstavila je roman Provalija, nadahnut istinitom pričom o muškarcu koji nakon više od deset godina braka otkriva da nije biološki otac troje djece koje je odgajao. Dokoza je na talijanskom štandu najavila i talijansko izdanje svog romana Njegova žena.

Predstavljen je i roman Biserna dagnja Dražena Stjepandića, nagrađen književnom nagradom „Zoranić“. Svoj je prostor dobila i hrvatska književnost nastala u iseljeništvu. Sonja Breljak, novinarka i urednica portala Hrvatski glas Berlin, predstavila je svoju knjigu Pisma Danici. Zapisi iz Berlina, dok je Ivica Košak, predsjednik Hrvatske kulturne zajednice Wiesbaden, predstavio novi dvobroj časopisa Riječ / Das Wort.

Hrvatski nastup tako je povezao nakladničke interese s kulturnom ulogom knjige, osobito u očuvanju veza između domovine i iseljeništva. Ipak, kao i na razini cijelog Sajma, vidljivost i broj održanih susreta tek su jedan dio slike. Pravi će se učinak mjeriti time hoće li razgovori prerasti u prijevode, prodaju autorskih prava i dugoročnu suradnju te hoće li hrvatski autori dobiti priliku doprijeti do čitatelja izvan jezičnih i nacionalnih granica. Vjerujemo da hoće. Jer, kako je na otvaranju Sajma rekla Radka Denemarková: „Čovjek bez knjiga ionako je slijep.“ I upravo ta konstatacija mogla bi poslužiti kao zaključak ovogodišnjeg Sajma knjiga u Frankfurtu.