Večeri suza radosnica

U deset dana Festival je donio više od trideset događaja koji su cjelodnevno ispunjavali obje zgrade zagrebačkog HNK. Uz operne predstave i koncerte, održan je međunarodni forum razvoja publike, predstavljeni su albumi i knjige, održani kvizovi, slušaonice te edukativni programi.

Raskošna produkcija Aide argentinskog redatelja Marija Pontiggie s Pierom Giorgiom Morandijem u HNK / Izvor HNK u Zagrebu

Raskošnom je produkcijom Aide argentinskog redatelja Marija Pontiggie, s Pierom Giorgiom Morandijem koji će i u iduće četiri sezone biti počasni šef dirigent zagrebačke Opere, 11. rujna otvoren festival pred prepunim gledalištem u kojemu je bilo i mnogo turista. Vidjeli smo predstavu dostojnu najvećih opernih kuća. U naslovnoj je ulozi briljirala riječka nacionalna prvakinja Kristina Kolar koja je dodatno izbrusila kristalne visine i dramaturške dubine. Energetsku je razinu podigao jedan od najtraženijih talijanskih tenora u ulozi vojskovođe Radamesa, sjajan Stefano La Colla, koji kao da ima mikrofon u grlu te i u najgušćim slogovima „probija“ ansamble. Posebno dojmljivu ulogu faraonove kćeri Amneris dočarala je Beograđanka Sofija Petrović, mezzosopranistica koja je tog jutra zajedno s troje kolega svojega naraštaja (Darijom Auguštan, Emilijom Rukavina i Filipom Filipovićem), proglašena novom zagrebačkom opernom prvakinjom. Kako bi opravdala novi status, pojačala je „na najjače“ razinu svoje umjetničke interpretacije u psihološkom lomu ljubomore, ljubavnog razočaranja i završnog pokajanja. Trolistu se glavnih uloga skladno pridružio bariton Ljubomir Puškarić kao srčan, nježan, ali i autoritativan Aidin otac Amonasro, koji svjetskom razinom zaslužuje da poput svojih basovskih kolega Ivice Čikeša i Luciana Batinića (ovdje smo ih gledali kao predstavnike svjetovne i duhovne vlasi, Ramfisa i Kralja) što prije dobije status nacionalnog prvaka. Zbor i orkestar u svim je nijansama partiture majstorski vodio maestro Morandi koji je osobito u minucioznom pianississimu te u uzburkanim valovima dinamike i agogike opet pokazao što znači prava uživljena verdijanska interpretacija.

Nakon dobrog starta, dva dana kasnije u HNK2 svečanim je gala koncertom bivših studenata naše proslavljene operne dive Dunje Vejzović uz Simfonijski orkestar HRT-a pod vodstvom Valentina Egela osnovan Glazbeni centar koji nosi njezino ime. Riječ je o udruzi koja će djelovati u sklopu zagrebačkog HNK i na taj se način financirati od Grada Zagreba i Republike Hrvatske, uz sponzore i donatore, s ciljem očuvanja umjetničke ostavštine Dunje Vejzović, ali i podrške u stasanju mladih opernih umjetnika. Udruga već ima desetak uglednih članova, a predsjednik joj je redatelj, dramaturg i teatrolog Marin Blažević, trenutačno zaposlen na mjestu direktora međunarodnih i razvojnih programa Opere i Baleta Slovenskog narodnog kazališta u Ljubljani, koji će centru pružiti i međunarodnu vidljivost. A slavu njezina pedagoškog rada predstavili su u šarolikom programu sopranistice Evelin Novak, Marie-Pierre Roy i Diana Haller koja je kao „novopečena“ u tom fahu (dosad je bila mezzosopranistica) večer otvorila Norminom Casta divom, zatim mezzosopranistice Dubravka Šeparović Mušović i Dora Jana Klarić, tenor Tomislav Jukić te bas-baritoni Krešimir Stražanac i Luka Ortar. Večer je u crescendu dovela do skupne izvedbe Offenbachova Can-Cana iz Orfeja u podzemlju, da bi na kraju svi pohrlili srčano pozdraviti profesoricu.

Gostujuće su predstave u sljedećem tjednu, 14. i 17. rujna, u povijesnoj zgradi donijele naslove kojih ondje povijesno nedostaje: Poljska kraljevska opera iz Varšave pod vodstvom višegodišnjeg stalnog dirigenta, danas šefa dirigenta Zagrebačke filharmonije, Dawida Runtza, oduševila je britkom izvedbom Rossinijeve Talijanke u Alžiru, dok nam je SNG iz Maribora predstavio raskošno uprizorenu Lakmé Léa Delibesa. Tu smo u predivnoj režiji Piera Francesca Maestrinija (u Zagrebu je omiljen po nedavnim režijama Tosce i Rigoletta, a uskoro ćemo ovoga mjeseca vidjeti i njegovu Carmen) doživjeli svu ljepotu za nas nepoznata djela i kontekst u kojemu se izvorno nalaze dva poznata ulomka – Duet cvijeća i Arija sa zvončićima.

Hrvatski barokni ansambl u suradnji sa španjolskim komornim zborom Cantorí i gostima 15. rujna u HNK2 donio je hrvatsku premijeru prve engleske opere Venera i Adon Johna Blowa, a kao što je početak bio spektakularan, takav je bio i kraj. Operni gala koncert na zatvaranju festivala u nedjelju 20. rujna digao je orkestar i maestra Morandija iz orkestralne rupe na scenu, uz gostovanje dvoje istaknutih svjetskih solista – najvećeg tenora današnjice, Poljaka Piotra Beczałe, i trenutačne zvijezde mladodramskog voluminoznog glasa, kosovsko-hrvatske sopranistice rođene u Zagrebu Marigone Qerkezi, koji su predvodili program u kojem su im se pridružili i jednako sjajni Sofija Petrović, Ljubomir Puškarić i Luciano Batinić, u večeri suza radosnica kojima su bila orošena mnoga lica tijekom dugotrajnih ovacija na nogama.