Stari zidovi, novi život: kreativnost i inovacije u gradovima budućnosti

Sve se u suvremenom globaliziranom svijetu mijenja strelovitom brzinom, a gradovi možda najviše. Naočigled se topi predodžba o gradovima kao pukim administrativnim i stambenim središtima; oni postaju dinamični brendovi koji se na tržištu natječu za investicije, turiste i ljudski kapital, pri čemu svaka urbana sredina priča vlastitu priču, različitu od drugih. Tko god je, primjerice, imao sreću posjetiti daleki Nashville ili nešto bliži Liverpool, itekako zna kolika je ondje moć glazbe; dok se stanovnici grada u Tennesseeju ponose činjenicom da žive u jednom od glazbenih centara svijeta, Liverpool je identitet izgradio na nasljeđu Beatlesa. No primjera je bezbroj. Kada se Bilbao našao u teškoj industrijskoj krizi, uspio se brendirati kroz arhitekturu i umjetnost otvaranjem Guggenheimova muzeja, što je potaknulo takozvani Bilbao efekt – transformaciju zapuštenoga lučkoga grada u kulturnu destinaciju svjetske klase. Općenito, moć svih vidova umjetnosti i kulture u kontekstu revitalizacije urbanih prostora, neupitna je i vremenom postaje sve snažnija.

Kultura i kreativnost
poluge razvoja

Ipak, nerijetko nam se čini da hrvatske urbane sredine, unatoč bogatoj kulturnoj baštini i prepoznatljivim manifestacijama, još uvijek boluju od stihijskog i dominantno sezonskog pristupa ovom fenomenu. Je li to doista tako i ima li iznimaka? Kako poboljšati stvari na tom polju i otvoriti prostor novim vjetrovima koji će kulturne događaje i kreativnost općenito, učiniti polugama dugoročne strategije gospodarskog i prostornog razvoja naših gradova? I napokon, možda ključno pitanje glasi: kako kulturu i inovacije na jednoj, a turizam i gospodarstvo na drugoj strani, povezati nevidljivim sponama koje pomažu oživotvoriti viziju o jednom posve drugačijem gradu – gradu budućnosti?

Na takve izazove – i mnoštvo sličnih – osvrnuli su se sudionici konferencije koja se pod poduljim nazivom Dani kreativnih gradova Hrvatske – Gradovi budućnosti: kreativnost, inovacije i održivi razvoj, održala u Zagrebačkom inovacijskom centru – mjestu gdje se, kako tvrdi njihov slogan, „dobre ideje pretvaraju u poduzetništvo“. Na višesatnom radnom druženju (uključujući četiri inspirativna panela i dva predavanja) okupili su se ne samo predstavnici gradova, institucija i kulturno-kreativnog sektora, nego i poduzetnici, stručnjaci i startupovi – dakako, uz domaće i međunarodne goste. Jer, kao što je pojasnila Lucija Prstec Smolčec, organizatorica konferencije i direktorica projekta Kreativni gradovi Hrvatske, „gradovi već imaju ljude, znanje, baštinu, prostore i ideje. Pitanje je u kojoj ih mjeri uspijevamo povezati i od njih stvoriti novu vrijednost za ljude u tim gradovima.“

U Solani Nin ne prodaje se sol, nego priča o soli, a posjećuje ju više od 150 tisuća posjetitelja godišnje / Izvor Solana Nin

Eberhard Schrempf, austrijski kulturni menadžer i generalni direktor organizacije Creative Industries Styria na konferenciji u Zicer-u

Varaždin kao živa pozornica Špancirfesta / Izvor Špancirfest

Prvi je na tu temu govorio Eberhard Schrempf, austrijski kulturni menadžer s diplomom iz kiparstva, scenografije i filmske arhitekture, koji od 2007. djeluje kao generalni direktor organizacije Creative Industries Styria: „Govorimo li o gradu budućnosti, uglavnom mislimo na tehnologiju, umjetnu inteligenciju, klimatski neutralne zgrade, održivost i slično. No, izgrađeno urbano središte mnogo je više od vlastite arhitekture, to je tek ovojnica, okvir. Stvarni život odvija se između zgrada i naravno, u glavama njegovih stanovnika“, ističe Schrempf. Grad budućnosti traži mnogo više od maštovitih i vještih arhitekata, on bi trebao osigurati otvorene, fleksibilne životne prostore unutar kojih ljudi mogu razviti i ostvariti kreativni potencijal. Svaki grad, drugim riječima, najprije mora prepoznati tko je i što je, te u arhivu pospremiti ono što je u njemu zastarjelo – ne zato da bi uklonio vlastitu prošlost, nego zato da tradiciju nadogradi nečim novim. Jer, zaključuje gost iz Graza, „kreativnost ne bi trebala biti samo ukras grada, a još manje puki marketinški alat za njegovu komercijalnu promociju“. Stoga kreativcima iz raznih područja valja prepustiti zadatak propitivanja stare vrijednosti kako bi oslobodili prostor za suvremena strujanja.

Posebna vrijednost konferencije proizlazila je upravo iz činjenice da je svaki od mnogobrojnih gostiju govorio iz specifične, osobne i dakako, lokalne perspektive, što je bilo očigledno iz svih četiriju održanih panela. Tako je u prvome o iskustvu iz Dubrovnika (i o „kemiji“ između njegove neprocjenjive kulturne baštine i poduzetničkoga duha) govorila Nikolina Farčić iz Ugostiteljsko-turističkog društva Ragusa. Zanimljiva zapažanja iznio je nizozemski gost Ruud Gelissen, pokretač kreativnog huba ENTER u Tilburgu. Kreativni grad ili kreativni hub nisu tek dopadljive sintagme koje označavaju mjesto rada kreativaca svih profila. Hub, podsjeća Gelissen, nipošto ne smije funkcionirati kao otok, već mora djelovati kao katalizator suradnje i činiti sve kako bi potaknuo stvaranje zajednice u kojoj se svatko osjeća njezinim ravnopravnim dijelom.  

Solana Nin i Špancirfest – primjeri sinergije kreativne ekonomije i turizma

Kažemo li da kulturni događaji stvaraju prihod, a prihod stvara nova radna mjesta, nećemo zaključiti ništa osobito originalno – no kreativna ekonomija i turizam specifičan su sinergijski spoj o čijem su potencijalu iz praktičnih iskustava u zasebnom panelu govorile Daniela Angelina Jelinčić s Instituta za razvoj i međunarodne odnose, Sanja Stamenić Oštrić iz Solane Nin, te Jelena Toth iz Turističke zajednice Grada Varaždina. Sugovornice su se složile u konstataciji da kulturu ne smijemo promatrati kao trošak, ali i u stavu da – bez obzira na različitost sredina iz kojih dolaze – ulaganja u kulturne događaje uvijek daju najvrednije rezultate kad se ugrađuju u ono što je trajno, a ne u jednokratne improvizacije. Kultura mora postati integrirani dio urbanističkog planiranja i cjelogodišnjeg identiteta grada, bez obzira na to radi li se o unikatnoj priči iz ninske solane ili varaždinskom Špancirfestu. Jer, kada Sanja Stamenić Oštrić kaže da su u Ninu „odlučili da neće prodavati sol, nego priču o soli“, to jednostavno znači da ovdje nije riječ o pukoj tehnologiji proizvodnje začina nego o obliku lokalne umjetnosti, izvedene s ljubavlju i u „suradnji s prirodom“. U Solani Nin sol ne proizvodi stroj. Sol ne proizvodi ni čovjek. Sol proizvode sunce, more i vjetar. Ljudska je ruka samo bere s ljubavlju. Epilog priče? U Solanu dolazi više od 150 tisuća posjetitelja godišnje, od čega šezdeset posto otpada na strane turiste! 

Baština kao generator ideja i kreativnosti

Nešto sjevernije, Varaždin je svoj imidž redefinirao tako da je baroknu jezgru pretvorio u živu pozornicu Špancirfesta, brendirajući se kao grad koji zna kako posjetitelje privući izvan standardne ljetne sezone. Logično, za trajanja festivala širi se tržište za ugostitelje i obrtnike, smještajne kapacitete, tehničku produkciju i same umjetnike. Sve u svemu, rasprava je pokazala da kreativnost sama po sebi više nije dovoljna. Autori moraju usvojiti poduzetnički način razmišljanja kako bi njihove ideje opstale na tržištu i, što je bitnije, surađivati sa svim „specijalistima“ u procesu koji prvotnu ideju pretvara u poduzetnički projekt.

Bilo je poučno u trećem panelu poslušati i Dražena Grubišića iz zagrebačkog Muzeja prekinutih veza. Kao suosnivač globalno prepoznatljivog koncepta, Grubišić je iz prve ruke govorio o tome kako se jedna neobična, intimna umjetnička ideja može transformirati u održiv poduzetnički pothvat, postati međunarodni brend i nezaobilazna, nekonvencionalna kulturno-turistička atrakcija koja oplemenjuje gradsku ponudu. Zlatno je pravilo da kreativna zamisao rijetko može postati održiv projekt ako ostane izolirana u jednom sektoru. Da bi zaživjela na tržištu, potreban je cijeli ekosustav u kojem kreativci surađuju s poduzetnicima, menadžerima, tehnološkim odjelima i – ne manje važno – lokalnom samoupravom.

U posljednjem, četvrtom panelu doznali smo kako raznovrsni ženski senzibiliteti i inovativne menadžerske vještine izravno doprinose oblikovanju gradskih okružja u kojima ljudi žele ostati živjeti i stvarati. Kad govorimo o baštini, ključan je naš „odnos prema njoj i način na koji ona postaje generator ideja i kreativnosti“, podsjeća Dragana Lucija Ratković Aydemir, kulturna menadžerica i osnivačica udruge Muze, koja je iz javnog sektora prešla u privatni i razvila novu karijeru kojom daje vlastiti obol upravljanju projektima u kulturi. S druge pak strane, Kate Bošković ispričala je kako je iskoristila medijsku prazninu na području slastica i slastičarstva, pa je pokrenula Slatkopediju, jedini novinarski portal posvećen upravo tome. I napokon, diskografija. Kristina Delfin Kanceljak iz HUZIP-a i Maja Vidmar Klarić iz Croatia Recordsa osvijetlile su na koje probleme nailaze na skliskom terenu pravne zaštite glazbenih umjetnika, te njihova intelektualnog vlasništva i autorskih prava.

Sve predrasude katkada se ruše u naletu ženske energije, upornosti, posvećenosti i poduzetničkog duha. Dodamo li tome i predavanje Jasne Horvat s osječkog Ekonomskog fakulteta o „europskim pametnim prijestolnicama“, dobili smo potpuniji uvid u globalnu sliku i sve slojeve onoga što podrazumijevamo pod pomalo fluidnim i pomalo generičkim terminom „kreativni grad“.

Kao što se moglo čuti na ovom poticajnom skupu, suvremene ulice, u doslovnom i metaforičkom značenju, ne smiju se doživljavati kao rigidna struktura, prostor unaprijed definiran strogo zacrtanim smjernicama, nego kao mjesto nastanka svježih ideja. Tek kada usvojimo takav (ponekad i radikalan!) način razmišljanja, možemo slobodno reći da nam je budućnost već pokucala na vrata.