Sa studentskih polica

Vida Kos, studentica anglistike i rusistike
na FFZG

Demijan Vilupek, student skandinavistike i anglistike na FFZG

George Bowering, Caprice 

Izd. Fokus komunikacije, Zagreb, 2025.

Svakome ljubitelju vesterna poznata su imena poput Zanea Graya ili Larryja McMurtyja i njihovih brojnih romana koji se danas smatraju nezaobilaznim klasicima ovoga žanra. Međutim jedno ime koje je možda manje poznato među ovim velikanima jest ono kanadskoga pisca Georgea Boweringa koji je objavio više od osamdeset djela uključujući i nekoliko vesterna. Jedan je od tih vesterna i Caprice, roman čija radnja prati istoimenu glavnu junakinju u potrazi za osvetom nakon ubojstva njezina brata. Iako se ovaj vestern klasificira kao revizionistički, upravo zato što je u glavnoj ulozi žena, to ne znači da roman ne sadrži sve elemente koje vestern čine vesternom kao što su opisi krajolika Divljega zapada kojim putuju kaubojka Caprice i njezin pouzdani partner pastuh Cabayo; trenuci intime, ali i napetosti i pucnjave, s daškom humora i čega novoga i drugačijega. Unatoč spomenutim glavnim obilježjima žanra ovaj roman nudi i drugačiju perspektivu, ne samo na vrijeme i mjesto Divljega zapada već i na koncept samoga žanra vesterna. Sama Caprice prkosi svim ulogama koje tipični vesterni nalažu svojim ženskim likovima, a njezina avantura kroz Divlji zapad nije nipošto puka pustolovina, nego i potraga za identitetom i smislom.

(Vida Kos)

Izd. Funkis Forlag, Kopenhagen, 1934.

Zbirka pjesama prema jeruzalemu četvrto je književno djelo, a treća zbirka poezije danskoga slikara i pjesnika Gustafa Munch-Petersena (1912–1938), pionira danske književne avangarde. Prvim dvjema zbirkama profilirao se kao nadrealist s vitalističkim preokupacijama uz izrazitu slobodu forme i slikovitost, a u prema jeruzalemu ta se poetika dovodi do krajnosti i pretvara u aktivizam, nesumnjivo pod utjecajem rastuće prijetnje fašizma u tridesetim godinama.

Već u prvoj pjesmi, oblikovanoj u programski predgovor, Munch-Petersen izravno iznosi glavnu poruku zbirke: svaki pojedinac posjeduje moć da spriječi patnju i stradanje čovječanstva. Moć međutim donosi i suodgovornost za svaku osobu stradalu zbog ljudske pasivnosti. Mnoge od pjesama stoga su napisane upravo kao poziv na osvješćivanje vlastite snage i na pobunu – uz pomoć božanskog i međusobne solidarnosti – kako bi čovječanstvo doseglo utopijsko stanje, „Jeruzalem”. Ipak u srcu ustanka koji bi čovječanstvo trebao dovesti do „Jeruzalema” ne leži puko nasilje prema zlu, nego i iskrena ljubav prema drugome i prema životu. Kombinacijom prirodnih i vjerskih motiva s ustaničkom simbolikom kroz iznimno kreativnu i začudnu upotrebu jezika, u ovoj zbirci stvorene su upečatljive pjesničke slike koje su sve do danas, gotovo stotinu godina kasnije, zadržale svježinu.

(Demijan Vilupek)