Pjesnička polifonija u Bukureštu

Kolega Ivan Herceg i ja prije nekoliko mjeseci dobili smo poziv na gostovanje na pjesničkom festivalu u Bukureštu. Tad sam razmišljala o rumunjskoj literaturi i sjetila se Émila Ciorana, rumunjskog esejista koji je bio važan mojoj generaciji, a tu je i teoretičar Mircea Eliade sa sjajnim mitološkim analizama: njegove knjige bile su i dio ispitne literature na studiju komparativne književnosti. Na put sam odlučila ipak ponijeti roman Dražena Katunarića Zalmoxis, zbog pripreme za promociju u zagrebačkom HNK. U tom romanu glavni junaci traže sliku Zalmoxisa, dačanskog boga, u jednoj od pećina u Rumunjskoj. Inače, rumunjska kultura vezana je za slavenski i romanski element, povezuje kršćansko i pogansko, no to je sad šira tema... Vratimo se na put koji je ugodno protekao, s presjedanjem u Beču. Vozač nas je iz zračne luke prevezao u hotel smješten u dijelu grada u blizini kolodvora. Hodali smo pomalo začuđeni, posvud oronuli zidovi, dotrajale zgrade, opskurne prodavaonice, prosjaci, ulični prodavači koji su na ručnicima uz cestu poslagali razne predmete. Odlazimo u restoran brze hrane u kojem konobari usput donose kikiriki u ljusci, a potom ljuske bacaju na pod. Čudimo se, imaju li neko dodatno značenje ljuske na podu? Idući dan odlazimo u Središnju sveučilišnu knjižnicu „Carol I“ u centru grada na otvaranje Festivala.  

Otvaranje međunarodnog pjesničkog festivala u središnjoj sveučilišnoj knjižnici „Carol I“ u Bukureštu

Svečano otvaranje Festivala

Ovogodišnji festival, koji organizira Gradska vijećnica Bukurešta putem Nacionalnog muzeja rumunjske književnosti, imao je temu Poezija sporog pištolja. Misao je inspirirana razmišljanjem pjesnika Cezara Ivănescua o moći poetskoga traga na listu papira. Inače, Nacionalni muzej rumunjske književnosti osnovao je 2010. Festival, jedan od najcjenjenijih u srednjoj i južnoj Europi. Otvaranje je potrajalo, redali su se govori brojnih veleposlanika čije države sudjeluju u programu. Govorila je i veleposlanica RH u Bukureštu Marija Kapitanović. Ona je istaknula važnost poezije i jezika, spomenula je i naša imena, ali i dva važna pjesnika i prevoditelja koji godinama povezuju hrvatsku i rumunjsku književnost: Adriana Oproiua i Gorana Čolakhodžića. Oni su preveli brojne rumunjske autore: Oproiu na primjer Claudiua M. Floriana, Răzvana Rădulescua, Varujana Vosganiana, Stejărela Olarua, Gellua Nauma, a Čolakhodžić Luciana Blagu, Constantina Noicu, Cosmina Pertu, a za prijevod romana Mircee Cărtărescua Solenoid je i nagrađen. Inače, fascinantno je da Marija Kapitanović već godinama sudjeluje u organizaciji Festivala. Naime, Veleposlanstvo surađuje s Ministarstvom kulture i medija, a za ovogodišnje izdanje su tražili preporuku od Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu – Tanja Kuštović, pročelnica Odsjeka, preporučila im je nekoliko pjesnika, a rumunjski organizatori potom su izabrali Ivana Hercega, Moniku Herceg i autoricu ovog teksta. Kasnije, na Fakultetu stranih književnosti Sveučilišta u Bukureštu saznajem da je veleposlanica Marija Kapitanović diplomirala komparatistiku, pa stoga niti ne čudi njezin iskren interes za književnost.

Darija Žilić čita poeziju na međunarodnom festivalu u Bukureštu

Poezija sa svih strana svijeta u gradu kontrasta

Prve večeri, u krasnoj auli biblioteke s kupolom, nastupili su sa svojim programom ugledni slovenski pjesnik Aleš Šteger i harmonikaš Jure Tori. Oni su izveli sjajan šamanski poetski performans, fuziju glazbe i poezije. Te večeri družimo se sa savjetnikom veleposlanice Stašom Skenžićem koji nam je pričao o tome kako je Bukurešt grad kontrasta, ali i grad kulture jer se odvija velik broj kulturnih programa. Tih dana mnoštvo pjesnika iz Rumunjske, Kine, Perua, Italije, Tunisa, Cipra, Grčke, Moldavije, Francuske, Armenije čitalo je svoje pjesme u različitim ambijentima, knjižnicama, dvorištima, u muzeju... Zanimljivo je da je pjesnikinja iz Moldavije u čak dvije svoje pjesme spomenula Hrvatsku.

Naše čitanje odvijalo se druge večeri, a taj dan doživjeli smo i neobično iskustvo na ulicama grada. Bili smo u šetnji, očarani monumentalnim zgradama i parkovima u centru, a potom smo oko podneva ugledali mnoštvo ljudi i policije. Pitam umjetnu inteligenciju i saznajem da je u tijeku protest ratara i stočara koji su nezadovoljni europskom politikom oko izvoza stoke... Žene su sjele na ceste i blokirale promet, muškarci su u kožusima. Prosvjed nije dobio pismenu privolu. Ivan kaže da će doći do sukoba, ispod podvožnjaka dolaze kolone policije, prosvjednici bacaju plastične boce, uskoro u gomili osjeti se i suzavac. Iziritiranih noseva i grla, sklanjamo se u dućan. Navečer čitam pjesme posvećene radnicima. Na ekranu su bili stihovi prevedeni na engleski i rumunjski istočnoromanski jezik koji zvuči kao talijanski. Bilo je stoga divno slušati rumunjske pjesnike i pjesnikinje kao što su Anca-Ioana Câdă, George Vulturescu, Ion Mureșan, Simona Popescu. Nakon čitanja odlazimo u pub i ondje susrećemo pripadnike Bad Blue Boysa iz Zaprešića. Naime, Dinamo igra utakmicu s izraelskim Hapoelom u Bukureštu. Na kraju je Dinamo „izvukao“ bod.

Gostovanje na Fakultetu stranih književnosti u Bukureštu

Idući dan, na Fakultetu stranih književnosti, u organizaciji našeg Veleposlanstva, sudjelovali smo u razgovoru  na okruglom stolu Kako danas nastaje poezija? sa studentima kroatistike i drugih studijskih grupa. Razgovor je vodila prodekanica Alexandra Nicolaescu, a sudjelovale su i prodekanica Oana-Dana Balaș, nastavnice hrvatskoga jezika Clara Căpățînă i Maria Lațchici. Na susret dolazi i Marija Kapitanović, a s nama je i lektorica hrvatskog jezika Marija Lackić. Neki su studenti prvi put slušali čitanje na hrvatskom jeziku, a Ivan i ja govorili smo o hrvatskoj poeziji, o časopisu Poezija itd. Nakon toga odlazimo na večeru s dragim gospodinom Stašom Skenžićem. Bukurešt noću živi na ulicama, pokraj bulevara mnoštvo je kafića, malih restorana, i mi se prepuštamo energiji dvomilijunskog grada.

Sljedećeg smo dana posjetili i Nacionalni muzej rumunjske književnosti, gdje se nizom programa obilježava 130 godina od rođenja Tristana Tzare, pokretača dadaizma. Bukurešt doslovno živi književnost, tijekom festivala odvijali su se brojni koncerti, izložbe, razgovori. Na kraju, nadamo se da će svake godine hrvatski pjesnici odlaziti na festival i da će se kontinuitet suradnje nastaviti. Nakon povratka kući, na promociji romana Zalmoxis, koji sam čitala u hotelskoj sobi, povezala sam rumunjsku stvarnost i dah rumunjske mistike i mitologije preplavio je HNK te večeri...