Najuspjeliji nastavak franšize

Posve je razumljivo zašto su se čelnici agilne njemačke producentske tvrtke Constantin Film, nekadašnji producenti popularnog serijala o Winnetouu koji se snimao u Hrvatskoj, u suradnji s tvrtkama Davis Film i New Legacy, prije 24 godine odlučili na adaptaciju popularne računalne igrice Resident Evil izdavača Capcoma i kreatora Yoshikija Okamotoa. Igrica izvornog japanskog naziva Biohazard naslanjala se na uspjeh sličnog i također vrlo popularnog projekta Doom, splatterskog znanstvenofantastičnog horora o tamanjenju izvanzemaljskih čudovišta koji je ponudio dobitnu kombinaciju akcije, znanstvene fantastike i ekstremnog nasilja u kojem je krv liptala i otkinuti udovi letjeli na sve strane. 

Glavnog protagonista Bryana glumi Austin Abrams

Igrica Resident Evil, koju je Okamoto prema vlastitim riječima stvorio pod snažnim utjecajem izvorne filmske trilogije Zla smrt Sama Raimija i kultnih filmova o živim mrtvacima Georgea A. Romera, to je nasilje dodatno potencirala te gotovo postala istoznačnica zasebnog podžanra konzolnih igara nazvanog survival horor. Dakako, toliki uspjeh rezultirao je golemom komercijalnom eksploatacijom čitavog projekta, koji je uz zasad sedam filmova i četiri spin-off igrice naknadno dobio i seriju pulp romana, stripova, igračaka i kojekakvih gadgeta. U kakvoćom neujednačenim i primarno eksploatacijski usmjerenim filmovima neosporno darovita Milla Jovovich (Peti element, Ultraviolet) pod redateljskom palicom svog supruga Paula W. S. Andersona utjelovila je odvažnu bivšu agenticu Alice koja se u post­apokaliptičnom svijetu budućnosti neumorno bori protiv oživjelih mrtvaca i korporacije Umbrella.

Nakon šestog nastavka naslovljenog Resident Evil: Završno poglavlje iz 2016. godine postalo je jasno da se dotadašnji koncept potrošio i da je serijalu nužna svježa krv. Ona je pronađena u glumcu, scenaristu i redatelju Zachu Creggeru, autoru prošlogodišnjeg horora Trenutak nestajanja, jednog od najuspjelijih predstavnika žanra posljednjih godina. Cregger je u franšizu doveo i glumca Austina Abramsa (Gradovi od papira, serija Euforija), koji je u tom filmu glumio malu ali efektnu ulogu narkomana, te je odlučio ponovno pokrenuti iliti napraviti reboot čitave priče.

Novi Resident Evil u suštini nema nikakve veze s prethodnim nastavcima, osim što se u jednom trenutku spomene korporacija Umbrella i što se završnica odigrava u znanstvenom institutu koji je s njom povezan. Sve ostalo je novo i svježe, pa se stječe dojam da Cregger posjeduje dar da stare i(li) jednostavne priče ispripovijeda na možda ne nov, ali svakako drugačiji način. Taj način nije originalan, jer i sam redatelj u intervjuima kaže da je film nastao pod utjecajima ponajprije „božićnih“ hitova Umri muški i Sam u kući, ali i Zemeckisova Povratka u budućnost, jer je od Abramsa zahtijevao da se što više ponaša poput junaka tog filma Martyja McFlyja.

Protagonist Bryan, dostavljač kojem će se naizgled jednostavan zadatak jedne snježne noći doslovce pretvoriti u noćnu moru, uistinu podsjeća na junaka Zemeckisova bezvremenskog hita, jer je neprestano zbunjen, nesiguran i izgubljen. Cregger je i suscenarist filma, uz Shyja Hattena iz serijala John Wick, te su njih dvojica pronašla optimalan pristup konceptu i serijalu. Taj pristup je istodobno i starinski i moderan, uglavnom jednostavan, ali ponekad i ne samo takav. Staromodnost u kombinaciji s većinskim minimalizmom, ili je primjerenije reći skromnošću, kao i pametnim predloškom te inteligentnim poigravanjem očekivanjima gledatelja, rezultira vrlo zabavnim, uzbudljivim i atraktivnim ostvarenjem.

Bryana na početku zatječemo usred problema s djevojkom koja bi htjela da imaju dijete, dok on oklijeva, no to je tek početak njegovih nevolja. Iz bolnice u izmišljenom provincijskom gradiću Racoon Cityju Bryan mora nešto odnijeti u znanstveni institut. On kao i mi pretpostavlja da je riječ o nekom organu za transplantaciju, a sadržaj njegove torbe u određenoj mjeri funkcionira kao Hitchcockov McGuffin, jer pokreće događaje, iako ni Bryan ni gledatelji ne znaju o čemu je riječ. Ubrzo mu neka žena izleti pred auto, i od tog trenutka mi smo u prednosti jer za razliku od njega znamo da je ona zombi te možemo dosta precizno pretpostaviti što ga očekuje.

Kad je riječ o utjecajima, na temelju scene s psom koji progoni protagonista i koji se pretvori u čudovište, potpisanom kritičaru čini se da je posrijedi posveta glasovitom Carpenterovu Stvoru. Baš kao što se u nekim detaljima poput zimskog gradića pod snijegom, čudovištâ koja ga opsjedaju i sudbinâ nekih stanovnika, može detektirati moguća posveta nekad kultnim Gremlinima Joea Dantea.

U svakom slučaju, Resident Evil prilično je uspio film u kojemu su i akcijske scene i mirnije dionice režirane sigurno i energično, koji je atmosferičan i garniran vještim dizanjem horor tenzije te koji uspijeva iznenaditi gledatelje, unatoč tomu što znaju što mogu očekivati. Otvoren kraj sugerira skori nastavak koji valja iščekivati.