Najbolji književni prijevodi u 2025.

Na godišnjoj skupštini Društva hrvatskih književnih prevodilaca održanoj 25. rujna u Zagrebu dodijeljene su strukovne nagrade „Josip Tabak“ za najbolje prijevode u 2025. godini.

Ovogodišnja Nagrada „Josip Tabak“ za životno djelo dodijeljena je postumno Seadu Muhamedagiću, Tomislavu Kuzmanoviću dodijeljena je za prijevod poezije za zbirku Averno nobelovke Louise Glück  (izd. Fraktura), Eli Varošanec Krsnik za prijevod beletristike, za roman Álvara Enriguea Ti sanjao si carstva (izd. Vuković & Runjić), Mati Marasu za prijevod drame Christophera Marlowea Eduard Drugi (izd. Matica hrvatska), Dinku Telećanu za prijevod publicistike, za knjigu Annemarie Schimmel Mističke dimenzije islama (izd. Sandorf) te Andi Bukvić Pažin za prijevod književnosti za djecu i mlade, za knjigu Ogromno okno Daniela Handlera, koji serijal priča o siročićima Baudelaire piše pod pseudonimom Lemony Snicket (izd. Bodoni).

Nagrađeni Ela Varošanec Krsnik, Anda Bukvić Pažin, Mate Maras, Sead Ivan Muhamedagić, Dinko Telećan i Tomislav Kuzmanović

Prema ocjeni Prosudbenog povjerenstva, iza Seada Muhamedagića, jedinog hrvatskog slijepog prevoditelja, ostaje 127 jedinica i to tako da nema nijedne jedine iza koje ne bi stajao svojim uvjerenjem, interesom i umjetničkom vještinom. Impresivno je „naučiti napamet šuštanje stabala, škripu šljunka i prigušeni zvuk trave da bi mogao šumom svaki dan šetati sam i možda napokon smisliti prijevod za njemačku riječ vermutlich koja ga je mučila cijeli prevodilački vijek“, navodi se. U obrazloženju nagrade Eli Varošanec Krsnik za prijevod beletristike sa španjolskog jezika Povjerenstvo ističe kako njezino „prevoditeljsko umijeće proizlazi iz istančanog osjećaja za jezik, ali i iz sposobnosti da prepozna i adekvatno prenese različite registre, ritmove i pripovjedne postupke izvornika“, zahvaljujući čemu je „uspješno očuvala slojevitost romana koji u sebi objedinjuje brojna područja – povijest, povijest umjetnosti, arhitekturu, krajobraznu arhitekturu, građevinarstvo, znanost, medicinu i etnologiju“.

U obrazloženju nagrade Mati Marasu za prijevod britanskog dramskog pisca Christophera Marlowea, odnosno njegove drame Eduard Drugi, ističu kako je „ovaj prijevod još jedno priznanje njegova truda i veličine, ali i pobjeda stila i jezika u vječnoj borbi protiv zanemarivanja velikih djela“, dok za Dinka Telećana navode kako se, prevodeći s njemačkog djelo orijentalistice Annemarie Schimmel Mističke dimenzije islama, klasik literature o islamskom misticizmu i sufizmu, izborio s mnoštvom specifičnih naziva za pojedine stupnjeve i duhovna stanja na stazi koja sufije vodi prema spoznaji Boga i uspio pronaći odgovarajuće hrvatske nazive za pojmove iz islamske teologije i filozofije, što bi bilo zahtjevno i stručnjacima islamskih studija.

U obrazloženju nagrade Andi Bukvić Pažin, za prijevod knjige za djecu i mlade s engleskog jezika iz serijala Niz nesretnih događaja navodi se kako je ovaj planetarno popularan serijal „jezično i stilski vrlo pomno osmišljen. Kroza sve se knjige provlače aliteracije, igre riječima, spomen likova i motiva iz svjetske književnosti i takozvani understatement – što na ovome mjestu znači pristojno, suptilno i nenametljivo izražavanje o temama koje izazivaju burne emocije, a posebno ih je teško prevesti u našu južnjačku, mediteransko-balkansku kulturu koja je sva u hiperboli – a sve to da bi se opisala teška i, jelte, nesretna sudbina troje siročića Baudelaire“.

Povjerenstvo pak za Tomislava Kuzmanovića zaključuje kako je njegova zadaća bila „ne odustati od ritma, slike, riječi, misli; ni od jednoga od toga, što mu je u prijevodu uspjelo“, napominjući kako je razvidno da je „na razini riječi, u hrvatskom pomno birao, poštujući granice razlika u semantičkim protezima između engleskog i hrvatskog“, te da je zbirka Averno Louise Glück, zahvaljujući njegovom prijevodu, i u hrvatski književni kontekst ušla onako kako se u izvorniku pojavila – kao iznimna.