Kazalište koje se vraća sebi

Ovisno o školi mišljenja, srž kazališta i njegova proizvoda leži u režijskom predlošku, glumačkoj izvedbi ili pak neponovljivoj atmosferi koja iščezne netom nakon zadnjeg pljeska publike. Nažalost, kako svjedoči dobar dio dramskih produkcija institucionalnog teatra posljednjih godina, sve su rjeđe predstave koje nastaju kao posljedica vizije koja vodi brigu o tim temeljnim vrijednostima. Stoga nas ne bi trebalo čuditi što takvu rijetkost katkad pronalazimo upravo u jedinstvenim pojavama naše kazališne scene. Peti ansambl riječkog HNK, kolektiv koji okuplja izvođače i umjetnike, uključujući osobe s invaliditetom i osobe s teškoćama u razvoju, predstavio je publici svoj treći rad te je tako jednim potezom odaslao važnu lekciju kazališnim umjetnicima koji temeljitost zamjenjuju brzopletošću, a inovativnost lijenošću. TO=TO, autorski projekt Petog ansambla i CO2… par umjetnika u koprodukciji s Udrugom Domino i Udrugom za sindrom Down – Rijeka 21 te u suradnji s A PURI – Gluma i mediji, istinski je hommage teatru, koji u sebi sadrži sve ono što čini sposobnost kazališne izvedbe da stvori neopipljivu, ali itekako stvarnu promjenu u svima prisutnima. Predstava je premijerno izvedena u sklopu ovogodišnjih Riječkih ljetnih noći u prostoru bivšeg paviljona tržnice Brajda te se na isto mjesto vratila i početkom nove Zajčeve sezone.

Peti ansambl riječkog HNK, kolektiv koji okuplja izvođače i umjetnike, uključujući osobe
s invaliditetom i osobe s teškoćama u razvoju, predstavio je publici svoj treći rad / Snimila Milica Czerny Urban

Polazeći od poeme To danske književnice Inger Christensen (prev. Mišo Grundler), novi rad Petog ansambla donosi priču o stvaranju (novog) svijeta – i čini to upravo stvarajući sasvim poseban, efemerni kazališni mikrokozam. Zapostavljeni paviljon tržnice na trenutak postaje prikaz tog univerzuma koji postoji i djeluje prema vlastitim pravilima te se kreće vlastitom putanjom. Gledatelj ulazi u taj prostor – stvarni i zamišljeni – i, kao kakav istraživač, otkriva njegove tajne. Različite izvedbene lokacije postavljene su duž cijelog prizemlja paviljona, a na razgolićenome prvom katu posjetitelje prate zvučnici koji omeđuju taj neopipljivi pejzaž te tako smještaju publiku i izvođače u isti kontinuum. Scenski postav (scenografiju potpisuje Marko Tadić, kostimografiju Silvio Vujičić, a projekcije i oblikovanje svjetla Alan Vukelić) pruža gledatelju ključ čitanja cijele predstave: cikličnost, odnosno eliptičnost, odr(a)žava se u igri, koreografijama i pokretima izvođača; u fragmentarnoj dramaturškoj naraciji (Goran Ferčec), koju zvonkim glasom vodi Monia Ambrić; u uzorcima na tkaninama rekvizita; u zvukovima i šumovima koji odlaze i gotovo se neprimjetno vraćaju; pa tako i u samim kretanjima posjetitelja. Individualne dionice simultano se odvijaju u izvedbenim prostorima te, svaka svojim tempom, koračaju prema završnom zajedničkom razrješenju. Neki od izvođača, poput Lovre Pršića, tu i tamo povedu gledatelja u obilazak prostora te mu tako pomažu pri usvajanju ritma kojim se radnje kreću. Takva orkestracija prostora i različitih radnji ujedno je i prikaz rada Petog ansambla – pružanje mogućnosti da se individualne priče razviju slobodno i vlastitim tokom, u kojemu je nesavršenost tek jedan od neizbježnih aspekata procesa. Bez obzira na to odakle krenuo i kojim smjerom, (i) gledatelj se kad-tad, sasvim prirodno, priključuje putovanju prema zajedničkoj kreaciji.

U inscenaciji ključnu ulogu ima zvučna slika (za oblikovanje zvuka zaslužan je Hrvoje Nikšić) koju čini kombinacija izvanredne glazbene interpretacije Alena i Nenada Sinkauza (uz nezaboravnu izvedbu Jana Šokčevića pjesme Ruke Darka Rundeka i sudjelovanje ostalih članova ansambla), vokalne naracije i popratnih zvukova. Zvučna slika se prilagođava sceni alternirajući funkciju režije i potpore radnji, na trenutke djeluje kao savršena improvizacija te progresivno dovodi do kulminacije atmosferu koja naposljetku postaje neodvojiva od publike i izvođača.

TO=TO predstava je koja nas navodi da usporimo, promotrimo i osvijestimo našu tjelesnost, naše okruženje i naše postojanje tu i sada. Poziva nas da objeručke prihvatimo nepredvidljivost i nelinearnost u našem sudjelovanju, doživljaju i shvaćanju kazališta – a takvom pozivu, u ovom slučaju, nemoguće je ne odazvati se.

Uz već spomenute, Peti ansambl u sezoni 2025/2026. činili su još i Nataša Antulov, Nataša Bačić, Ernest Belošević, Andreja Brozović Adžić-Kapitanović, Ana Buneta, Milica Czerny Urban, Mila Čuljak, Adrijan Fumić, Matea Glavan, Vid Gržalja, Isabella Hujić, Leonardo Iličić, Leo Kovačević, Ema Krupić, Jelena Lopatić, Damir Orlić, Deni Pezelj, Luka Rončević, Aleksandra Stojaković Olenjuk, Sretan Stošić i Naomi Vrban.