Kazalište izdvaja

Nezavisna kazališna scena, ona koja iza sebe nema zaposlenih u marketingu, prodaji, administraciji, računovodstvu i sličnim odjelima, oduvijek balansira između promišljanja kazališta i odustajanja od njega. U tom se prostoru često događa kazalište koje se ne boji riskirati (jer često nema što izgubiti). Zato izdvajam četiri nezavisne družine koje se razlikuju po publici i poetici, ali redovito nude uzbudljivije kazalište od institucionalnoga.

GLLUGL

Prizor iz predstave This is Inferno / Izvor Gllugl

Varaždinski GLLUGL jedno je od onih kazališta koja nije lako staviti u neku ladicu. U njihovu se radu često miješaju gluma, lutkarstvo, glazba i video, tvoreći predstave koje publici mame i suze i smijeh, ponekad u razmaku od svega nekoliko minuta. GLLUGL je kazalište koje svoju formulu za kazališni rad ni ne traži i upravo je zato toliko zanimljivo. Iz predstave u predstavu dokazuju da najuzbudljivije kazalište proizlazi iz pitanja: kako ovu priču uopće ispričati? Svakako preporučujem predstavu This is Inferno, nastalu po motivima Pakla Dantea Alighierija.

KOLEKTIV IGRALKE 

Igralke dokazuju da se snažan identitet može razviti iz „malog“ nezavisnog kolektiva i jasno određenog polja kazališnog interesa. Njihov rad polazi od dokumentarnog materijala, stvarnih iskustava i tema koje su istodobno osobne i društvene, a rezultat je kazalište koje propituje i eksperimentira. Ako ste u prilici pogledati neku od njihovih predstava (Bakice, Cure ili Majke), nikako je ne propustite.

TEATAR POCO LOCO 

Prizor iz predstave Palčica / Izvor Teatar Poco Loco

Iako se u prošlosti na kazalište namijenjeno djeci često gledalo kao na „jednostavniji“ oblik kazališta, Teatar Poco Loco već je godinama snažan argument protiv takvog pogleda. Njihov repertoar, kao i način rada, pokazuje koliko različito kazalište za djecu može biti.

Od Teatra Poco Loco može se očekivati zaista svašta – od kazališnih formi između glazbe, pokreta, glume i lutkarstva, pričaonica uz pratnju glazbenih instrumenata, do kazališnih događaja koji uključuju tri potpuno različita redateljska viđenja iste bajke u svega sat vremena. I najvažnije od svega, kazalište je to koje ne gleda na dijete kao na gledatelja kojemu sve treba pojednostavniti do banalnosti. Možda je upravo to razlog što se tako mnogo odraslih u publici na njihovim predstavama ponovno smije. Teatar Poco Loco gotovo svake nedjelje u jutarnjim satima priča po jednu bajku u prostorima zagrebačke Scene Ribnjak. Želite li svojim najmlađima pružiti jedinstveno kazališno iskustvo, povedite ih na Priča mi se priča.

POLIGON 

Iako je kao umjetnička organizacija osnovan 2024. godine, Poligon se već može ubrojiti u nezavisna kazališta koja propituju suvremene teme na nov način, stvarajući predstave na sjecištu drame i plesa/pokreta. Njihovo promišljanje kazališta proizlazi iz forme, iz definiranih putanja izvedbe, ali dokazuju da, ako se takvo promišljanje upotrijebi kako bi se pred publikom otvorila važna pitanja o svijetu (bilo realnom, bilo virtualnom), rezultat za gledatelja može biti vrlo uzbudljivo iskustvo između smijeha i preispitivanja. Njihovu predstavu Display bar 2.0 posebno bih preporučio mladima.