Kad Palača Gutmann progovori najljepšim hrvatskim jezikom

U organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Belišću 1. listopada, u predivnom, svečanom i ugodnom prostoru Palače Gutmann, održano je izuzetno posjećeno, poučno i zanimljivo predavanje poznate hrvatske jezikoslovke, znanstvenice i profesorice Nives Opačić.     

Aktivnosti Matice hrvatske i bogat kulturni program u Belišću uvodno su predstavili predsjednik belišćanskoga Ogranka Branko Matišić i tajnik Matice hrvatske za ogranke Mihovil Antić, dok je vrlo ugodan i opušten razgovor s dragom gošćom vodila profesorica Antonija Andrašek Barić. Dvorana je bila ispunjena do posljednjega mjesta jer je predavanje okupilo velik broj zainteresiranih građana, profesora i učenika. Nives Opačić već se na početku opustila i nasmijala publiku svojim prepoznatljivim humorom. Kako se dvorana ubrzo napunila, u šali je primijetila mrak i gužvu na kraju dvorane pa je rekla kako je u prvi mah pomislila da ljudi već odlaze, no ubrzo je shvatila da u stisci samo unose dodatne stolice kako bi svi stali. Odlučila je i sama cijelo vrijeme stajati na pozornici kako njezina domaćica ne bi morala sama stajati pokraj nje, priznavši uz osmijeh da stoji i zato kako bi na vrijeme vidjela hoće li netko u zadnjemu redu od umora i dugačka dana slučajno pasti u
nesvijest.

 Odgovarajući na pitanje o tome kako jezik od običnoga školskog predmeta postaje pravi životni poziv, otkrila je kako su je još od najranijeg djetinjstva fascinirali školski zadaci i bilježnice njezine tete, gimnazijske profesorice hrvatskoga jezika u Zagrebu. Nadovezujući se na te uspomene, skrenula je pozornost okupljenima na jednu čestu pogrešku u svakodnevnom govoru: objasnila je kako je bilježnica ili teka zapravo „zadaćnica“, dok je ono što u nju svakodnevno pišemo sama „zadaća“.

Zanimljivo je bilo čuti i njezino osobno iskustvo iz srednjoškolskih dana. Dosadno joj je bilo u društvenome razredu pa je  prešla  u prirodoslovno-matematički smjer i tako učila sve do mature. Tek je kasnije shvatila koliko su jezik i matematika zapravo duboko povezani, istaknuvši da jezik nije nered i nemar, nego složen i logičan sustav na koji se čovjek u komunikaciji uvijek može osloniti. Učenici Srednje škole Valpovo bili su iznimno ponosni kada je spomenula kako je posjetila Valpovo prije nekoliko godina i u svoju knjigu Malena mjesta srca moga uvrstila putopisni zapis o Valpovu.

Nakon službenoga dijela predavanja i ugodna razgovora, publika je dobila priliku postavljati pitanja na koja je Nives Opačić, s mnogo strpljenja i topline, odgovarala ljubiteljima hrvatskoga jezika.

Ova iznimna i lijepa večer u Belišću ostat će nam svima u dugom sjećanju kao velik poticaj za čuvanje, učenje i voljenje materinskog, ali i standardnoga jezika.

Lea Varžić, učenica i novinarka
Srednje škole Valpovo