Getaldićeva znanstvena produkcija u Dubrovniku

Getaldićev prvijenac o paraboli svoj je prvi odjek doživio već u svibnju 1603. godine – i to u Parmi vojvode Farnesea. Taj je podatak dugo ostao skriven u pismu, koje je Giuseppe Biancani, nekadašnji Claviusov učenik u tečaju za napredne matematičare pri Rimskom kolegiju, 27. svibnja 1603. iz Bologne uputio svom rimskom profesoru matematike, a tek se sada prvi put uvrštava u Getaldićev životopis. Biancani piše Claviusu:

„Došao sam iz Piacenze u Bolognu da tamo ostanem barem ovo ljeto te sam,  prolazeći kroz Parmu, pročitao ono djelce Marina Ghettarda (!) Dubrovčanina, koje me veoma zadivilo. Tražio sam ga u Bologni, ali ga nisam mogao pronaći. Ako bi mi Vaša Velečasnost mogla priskrbiti jedan primjerak, bio bih vrlo zadovoljan da ga mogu pokazati Maginiju i drugim vrlo upućenim plemićima ovoga grada.“

Biancani je Getaldićevo djelce o paraboli gotovo sigurno čitao u isusovačkom kolegiju u Parmi (Collegio di San Rocco), koji je djelovao u sastavu državno-isusovačkoga sveučilišta u Parmi. Ne treba dvojiti da je Clavius, samo ako je imao primjerak viška, Getaldićev prvijenac poslao Biancaniju u njegov rodni grad Bolognu. Ali i ako taj primjerak nije stigao, Biancani je svakako Giovannija Antonija Maginija, profesora astronomije u Bologni i plodnoga znanstvenoga pisca, upozorio na Getaldićevo djelce o paraboli. Već tijekom akademske godine 1605/1606. postao je Biancani profesor matematike na Sveučilištu u Parmi pa je svojim studentima mogao predavati o svojstvima parabole prema Getaldiću. Biancanijevo pismo Claviusu upućuje i na to da su Getaldićeve Nonnullae propositiones de parabola bile iz Rima odmah poslane u neke isusovačke kolegije izvan Rima.

Ubojstvo u Rimu

Jedne lipanjske noći 1603. u Rimu se zbio događaj presudan za Getaldićevu znanstvenu umreženost. Getaldić ga je podrobno opisao u pismu što ga je upravio svom profesoru Claviusu 21. lipnja 1603. iz Venecije:

„Vaša Velečasnost zna koliko su mi strane tučnjave, ali, vjerujte mi, da sam bio izazvan učiniti što sam doista učinio. Ipak, čak ni u onom bijesu nisam imao namjeru ubiti ga, iako mi je bio dan velik razlog, nego sam ga želio dobro namlatiti. Ali, budući da se udarci ne mjere, učinio sam više nego što sam htio.“

Getaldić je nakon ubojstva iz nehata iste noći pobjegao iz Rima i s područja Papinske Države kako bi izbjegao sudski proces i kaznu. Nije se čak uspio pozdraviti ni s profesorom Claviusom ni s profesorima matematike u Rimskom kolegiju Grienbergerom i belgijskim isusovcem Odom van Maelcoteom, tako da ovo pismo iz Venecije vrijedi kao ispričnica trojici bliskih mu isusovaca matematičara. Bjegunac Getaldić nije se dugo zadržao ni u Veneciji nego se vratio u Dubrovnik, gdje se osjećao zaštićenim.

Tri imenovanja u Vijeću umoljenih 1604. godine 

Godina 1604. bila je za vlastelina Marina Getaldića puna izazova. Već 13. siječnja 1604. Vijeće umoljenih imenovalo ga je za obnovitelja tvrđave Pozvizd na vrhu istoimenoga brda (initium fabricae Castri Posuisd), najviše točke stonskoga fortifikacijskog sustava, s dnevnicom u iznosu od 18 groša (provisionem grossorum decem et octo in die). Dodatnim je odlukama isto Vijeće omogućilo da se ta obnova uspješno provede: a) za gradnju je osigurano 1000 dukata od prve zarade dobivene prodajom soli iz neretvanske slanice; b) u Republici su obustavljene sve javne i privatne gradnje osim radova na Revelinu i izgradnje lončarske peći u Kuparima; c) svi su meštri zidari poslani na gradnju tvrđave Pozvizd.

Početkom ožujka opterećen je Getaldić još jednom službom u Stonu: na sjednici Vijeća umoljenih 8. ožujka 1604. izabran je za jednoga od dvojice kapetana straža na stonskim vratima.

Krajem svibnja ili početkom lipnja 1604. godine primio je Getaldić najnoviju Claviusovu obranu gregorijanskoga kalendara Romani Calendarii a Gregorio XIII P. M. restituti explicatio (1603). U pismu što ga je Claviusu uputio 6. lipnja 1604. upućeni se Dubrovčanin ponadao da će ovaj Claviusov odgovor protivnicima gregorijanske reforme Vièteu i Scaligeru označiti „kraj kalendarskim prijeporima“ (il fin delle contese calendarianae). Tom je prilikom jauknuo: „Ovdje sam kao zakopan jer ne čujem nikakve novosti.“ (Qui sono come sepolto che non sento nessuna novità.)

Krajem srpnja stiglo je Getaldiću i treće imenovanje u Vijeću umoljenih: 26. srpnja 1604. imenovan je izaslanikom Dubrovačke Republike u austrijskoga nadvojvode Ferdinanda Habsburga, kasnijega cara Ferdinanda II. I kada se već počeo spremati za to izaslanstvo, svladala ga je groznica koja ga je iscrpljivala 40 dana. Stoga je Republika bila prisiljena imenovati drugoga izaslanika u Graz.

Tri neobjavljena rukopisa
1604. godine

Još uvijek neoporavljen, iz svoga bolesničkog kreveta, Marin Getaldić je 4. rujna 1604. uputio u Rim dva pisma: prvo i neobično dugo, najranije je sačuvano Getaldićevo pismo Christophu Grienbergeru (1564–1636), tirolskom isusovcu iz Austrijske provincije Družbe Isusove, najbližem Claviusovu suradniku tako da ga je u dvama razdobljima, kad je Clavius bio zauzet pisanjem, zamjenjivao kao profesor matematike u Rimskom kolegiju, a drugo, posve kratko, poslao je svom profesoru iz rimskoga razdoblja Christophu Claviusu. Pritom je, računajući na to da će Clavius biti u mogućnosti pročitati njegovo pismo Grienbergeru, Dubrovčanin podijelio teme. Claviusu je samo u jednoj rečenici spomenuo da ga „teška i duga bolest“ (grave e lunga malatia) još drži u krevetu i da zbog nje nije mogao otputovati u Graz kao dubrovački izaslanik na dvor nadvojvode Ferdinanda; stoga mu, kako ga je planirao zamoliti, nisu više potrebna Claviusova pisma preporuke za susrete s austrijskim isusovcima profesorima matematike u kolegiju u Grazu. Ali je zato u pismu Grienbergeru potanko opisao svoje bolovanje:

„Četrdeset je dana kako sam u krevetu. Prvo sam imao temperaturu toliko jaku da je malo nedostajalo da me odnese; potom su došli bolovi u zglobovima što ih je prouzročila hladnoća koju sam dobrovoljno podnosio, a da to nisam ni primijetio. Ti su me bolovi uvelike istrošili i doista su bili nepodnošljivi. Ali otac Aleksandar Komulović, koji me često posjećivao, jako me utješio što mu zacijelo dugujem. Sada, hvala Gospodinu, nemam ni groznicu ni bolove, ali sam još uvijek u krevetu zbog slabosti u nogama, koje se još osjećaju neoporavljene. Zbog toga nisam mogao ranije odgovoriti na pismo Vaše Velečasnosti.“

Podrobno Getaldićevo izvješće o bolovanju, upućeno Grienbergeru, popraćeno je dvama važnim znanstvenim temama. Dubrovčanin prvo nudi dragocjen uvid u vlastitu matematičku produkciju:

„Restaurirao sam djelo De inclinationibus Apolonija Pergejskog i želim ga nasloviti Apollonius redivivus. Još sam zgotovio Supplementum Apollonii Galli, gdje će biti onih šest stavaka s nekoliko drugih stvarčica koji pripadaju dopuni. Želim objaviti djelce koje će biti naslovljeno Variorum problematum collectio. Sve sam ove stvari gotovo dovršio, ali ih ne mislim poslati u tisak još neko vrijeme.“ Dakle, nakon bijega iz Rima mladi se Getaldić neumorno posvetio matematici i sastavio tri rukopisa: dvije restauracije Apolonija Pergejskog i zbirku zadataka s vlastitim metodološkim ključem.

Druga se tema tiče matematičke produkcije Claviusova rimskoga kruga. Getaldića živo zanima što je nakon njegova bijega iz Rima u lipnju 1603. tiskano od radova koje su tada za objavljivanje pripremali matematičari oko Claviusa. Prvo pita što je u međuvremenu objavio Luca Valerio, kojega je očito upoznao u Claviusovoj akademiji za napredne matematičare: „Želio bih znati je li otac Luca Valerio završio s tiskanjem nekih stvari koje je započeo dok sam bio tamo [u Rimu] i je li tiskao još koju drugu stvar.“ Getaldić je očito bio upućen da Valerio sprema djelo koje ga je i proslavilo – De centro gravitatis solidorum (O  teþiðtu tijelâ). Ono je te godine i tiskano, ali Getaldić to početkom rujna još nije bio doznao.

Osim toga, Getaldić je dovoljno blizak s profesorom Grienbergerom da ga može posavjetovati ovim riječima: „Neka Vaša Velečasnost pripazi da se previše ne iscrpi u računima s tangensima i secansima, jer je taj zadatak odviše naporan. Bolje je posao dovršiti kasnije nego narušiti vlastito zdravlje. Htio sam Vam uputiti ovo upozorenje jer znam da Vaša Velečasnost pretjeruje u radu.“

A Claviusu je istoga dana napisao da željno očekuje izdanje njegova novoga udžbenika Geometria practica (1604). Tako Getaldićeva pisma iz bolesničkoga kreveta otkrivaju i opseg njegovih znanstvenih interesa i njegovu dubrovačku produkciju: tri matematička rukopisa gotovo spremna za slanje u tisak.