Dvije nove knjige u filmskom enciklopedijskom triptihu

Na impozantnu monografiju Hrvatski film u 21. stoljeću, podnaslovljenu Dugometražna igranofilmska produkcija od 2001. do 2022. i dnevna novinska filmska kritika u kojoj koautori Zlatko Vidačković i Iva Rosanda Žigo prikazuju na 184 stranice čak 190 filmova nastalih u 22 godine, a o kojoj smo u Vijencu već pisali, nadovezuje se druga knjiga filmske trilogije Zlatka Vidačkovića – Hrvatska novinska kritika i suvremena nacionalna kinematografija. Knjiga duga 120 stranica predstavljena je na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu, a temelji se na Vidačkovićevoj disertaciji Trendovi novinske kritike hrvatskog dugometražnog igranog filma od 2001. do 2019. godine, obranjenoj 2023.

Kritička recepcija suvremenog hrvatskog dugometražnog igranog filma

Tema disertacije i knjige odabrana je zbog nedovoljne istraženosti hrvatske filmske kritike, kao i suvremenog hrvatskog dugometražnog igranog filma te njegove kritičke recepcije, kako navodi autor, što tematiziraju poglavlja: Filmska kritika kao novinarski žanr, Cilj istraživanja i hipoteze, Metodologija istraživanja, Kvantitativno-kvalitativna analiza sadržaja filmskih kritika, Dubinski strukturirani intervjui s filmskim kritičarima. Posebni ciljevi istraživanja bili su, između ostalih, utvrditi promjene u razini afirmativnosti kritika hrvatskoga dugometražnog igranog filma u razdoblju od 2001. do 2019. godine u hrvatskim dnevnim novinama, osobitosti suvremenog hrvatskoga filma, prije svega kao masovnog medija današnjice, iz perspektive informacijskih i komunikacijskih znanosti, ali i filmološki.

Izd. Kulturni klub, Zagreb, 2024.

U središtu je ove knjige znanstveno istraživanje suvremene hrvatske novinske filmske kritike, strukturirano prema pojedinim godišnjim izdanjima Pulskog filmskog festivala, kao i suvremenog hrvatskog dugometražnog igranog filma te njegove kritičke recepcije od 2001. do 2019. godine. Autor je postavio različite hipoteze povezane uz tematiziranje kritičke recepcije dugometražnog igranog filma, a sve su testirane kvantitativno-kvalitativnom analizom sadržaja te dubinski strukturiranim intervjuima. Tijekom analize sadržaja tražio se odgovor na pitanja izvedena iz hipoteza, primjerice: Kakav je bio vrijednosni sud o filmovima iznesen u pojedinim kritikama hrvatskih dugometražnih igranih filmova u Jutarnjem listu, Večernjem listu i Slobodnoj Dalmaciji? U tablicama se navode prosječne ocjene filmova na svim promatranim Pulskim festivalima. Najvišu su ocjenu kritičara dobili Matanićev Zvizdan iz 2015. i Ne gledaj mi u pijat Hane Jušić iz 2016, a bilo je i nekoliko jedinica.

Vrijednosni sudovi filmskih kritičara dnevnih novina o hrvatskim igranim filmovima prezentirani su i tablicama, statističkim podacima, grafikonima, preciznim višeslojnim analizama u ovoj izrazito vrijednoj i preglednoj knjizi, značajnoj i za novinarstvo i za filmologiju.

Izd. Umjetnička organizacija Metropolis,
Kulturni klub i Sveučilište Sjever, 2026.

Književnost na filmu i televiziji

Objavljena je i nova, treća filmska enciklopedija Hrvatska književnost, film i televizija, podnaslovljena Ekranizacije u 21. stoljeću, televizijski i nezavisni film i njihova kritička recepcija iznimno plodnoga autora Zlatka Vidačkovića, uz koautorstvo dviju vrsnih suradnica, Ive Rosande Žigo i Katarine Marić. Treću knjigu u nizu, dugu 183 stranice, uredio je Željko Anzulović. Knjiga objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija RH i HAVC-a pokazuje smjerove filmske produkcije u Hrvatskoj u prvome kvartalu trećega tisućljeća. U impozantnome se nizu, izdavačkoj filmskoj trilogiji, treća knjiga fokusira na prožimanje književnosti, filma i televizije. Autorski je knjiga osmišljena tako da počinje uvodom nakon kojega je znalački i stručno napisano poglavlje utemeljeno na relevantnim tekstovima stranih filmskih i inih znanstvenika. Slijedi kratko poglavlje o počecima filma u Hrvatskoj, a zatim tri središnja poglavlja od kojih je najveće posvećeno ekranizacijama hrvatske književnosti, s posebnim naglaskom na 54 ekranizacije nastale u 21. stoljeću, drugo se bavi televizijskim filmom, tj. odnosom Hrvatske radiotelevizije i igranog filma, a treće je posvećeno nezavisnome filmu, koji je omogućio pojavu autorskih poetika i proizveo više od 80 naslova u neovisnoj Hrvatskoj.

Poseban poticaj za ovo istraživanje bile su spoznaje iz prethodne knjige prema kojima se čak osam od deset najgledanijih hrvatskih filmova 21. stoljeća temelji na književnim predlošcima, premda filmske adaptacije književnosti čine tek četvrtinu hrvatske filmske produkcije. Najgledaniji su: Brešanova Svećenikova djeca (Matišić), Hribarov Što je muškarac bez brkova (Tomić), Šegrt Hlapić Ivane Brlić-Mažuranić i Silvija Petranovića, Dnevnik Pauline P. Sanje Polak i Nevena Hitreca, Koko i duhovi Ivana i Daniela Kušana, Cvrčak i mravica Luke Rukavine, nadahnut Ezopovom basnom, Vrdoljakov General (Ivanković) i Žarkovićev Zagonetni dječak (Kušan).

Knjiga je bogata podacima koji su na kraju precizno navedeni u nekoliko manjih cjelina koje svjedoče o dugotrajnosti, iscrpnosti i preciznosti posla u koji su autori uronili, a što je iznjedrilo trima knjigama iznimno bitnima za povijest hrvatske kinematografije i umjetnost filma. Svaki je spomenuti film vrlo precizno interpretiran, navedene su mu osnovne značajke, fotografirani kadrovi, potpisi ispod fotografija su precizni, navode se i filmske uloge, uz imena i prezimena glumaca, nižu se i naslovnice književnih djela kao predložaka, plakati filmova, fotografije redatelja i književnika, uz vrsnu recepciju koja objektivno prosuđuje kvalitetu. Ovo je jedna od onih knjiga koje se čitaju kontinuirano, kojima se uvijek možemo vraćati i pretraživati po mnogim segmentima i koju bi svaka kuća u kojoj se razgovara o filmu trebala imati, kao i svaka škola i fakultet. Knjige koje se bave vizualnom filmskom percepcijom vode računa i o estetici, tako da se zbog dizajna stranica, preglednosti, fontova, boja i prijeloma ova treća knjiga lijepo čita kao izniman priručnik za filmske kritičare, ali i kao beletrističko štivo, pa i znanstvena knjiga.

Sve su tri knjige napisane pitko, razumljivim visokim stilom, za znalce, ali i za sve sladokusce i filmoljupce na kojima je samo odluka kojim će redom čitati, kontinuirano, kao beletrističko štivo ili uranjanjem u posebne segmente. Ovim se monografijama educira, podsjeća čitatelje-gledatelje na već pogledane filmove ili ih se navodi na prva gledanja. Ovom se filmskom enciklopedijskom trilogijom skida i svojevrsna stigma s hrvatskih filmova u vječnoj usporedbi s drugim europskim i američkim filmovima, a studioznom se analizom zaključuje kako je hrvatski film napredovao zadnjih godina.