Brak prema tržišnom modelu

Dva zagrebačka mlađa bračna para, na pragu tridesetih, bez djece – Nina i Marko, Lidija i Predrag – borave u apartmanskom hotelu austrijskog skijališta u „srcu Alpa“ od 2. do 9. siječnja 2010. godine. Na skijanje su stigli na Markov prijedlog, koji su odmah prihvatili, ali su se potom i zabrinuli – kako će odluka o zajedničkom putovanju, smještaju i skijanju funkcionirati. Nisu se poznavali dovoljno dugo i dobro u takvim okolnostima, premda su Marko, Predrag i Nina studirali na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva, dok je Lidija diplomirala talijanski i povijest umjetnosti. Marko je Ninu upoznao na Fakultetu, ali Predraga se iz vremena studija nije sjećao; upoznali su se tek kad su obojica prvi posao dobili u istoj maloj informatičkoj firmi, pa onda zajedno prešli u veliku informatičku tvrtku, za veći novac i bolju karijeru.

Neki od spomenutih četvero protagonista romana Skijanje Dragana Juraka ne snalaze se baš najbolje na skijaškim terenima, nesigurni su na skijama, nevješti sa sportskom opremom i u lovu na žičaru ili pak trpe bolove. Uopće, susreću se sa situacijama koje im u novoj sredini kadšto izmiču kontroli pa im uzrokuju nelagodu i nervozu. No i bliski kontakt tih mlađih bračnih parova, pogotovo u unajmljenim zajedničkim prostorima ili na skijalištima i druženju po kafićima, dovest će ih u priliku da se pozabave sobom, svojim, pa i tuđim brakom i da u razmjeni iskustava progovore o nedoumicama, strahovima, krizama s kojima se bore, temama o djeci, o ljubavi, o seksu, o vjernosti.

Izd. V. B. Z., Zagreb, 2026.

Skijanje je treći roman D. Juraka (Peléov priručnik, 2022, dobitnik V. B. Z.-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman; Sveto pismo, 2024), književnika, filmskog i književnog kritičara, esejista i koautora više monografija, u kojem se on vraća realističkoj iluziji, „klasici“. „Brak je autodestruktivan“, razmišlja jedna od protagonistica, „sam sebe razara poput modernističkog romana. Ali sada smo u klasičnom romanu, bračni zaplet i dalje je u središtu naracije.“ U skladu s tim radnja romana odvija se u sukcesiji – počinje „dolaskom“ i završava „povratkom“, događajima koji obuhvaćaju i zaokružuju sedam poglavlja romana naslovljenih imenima danâ u tjednu i njihovim datumima. U svakom se poglavlju pripovijeda o važnijim događajima koji su se zbili toga dana, pri čemu se od vremenske sukcesije odstupa samo kad se pojedini događaj iz sadašnjosti mora objasniti analepsom, događajem iz prošlosti. Poglavlja su inače podijeljena na potpoglavlja, naslovljena imenom onog lika iz čije su perspektive opisana zbivanja u tom dijelu teksta.

Takav postupak Jurak je primijenio npr. kad je uveo motiv Ninina otkrića da se njezin muž Marko i Predragova supruga Lidija poznaju još iz srednje škole i da su neko vrijeme bili u vezi (premda čitatelj ne doznaje kako je Nina došla do tog podatka). Motiv je za roman iznimno važan, možda i jedan od najvažnijih, jer je prouzročio Nininu burnu ljubomornu reakciju, poremetio odnose među likovima, a s druge strane snažno dinamizirao inače dosta tanku fabularnu razinu romana. Ta je epizoda inače poslije u romanu rekonstruirana i pokazalo se da se dvoje mladih u toj kratkoj vezi nisu stigli „ni poljubiti“. Sličan je postupak „povratka u prošlost“ Jurak ponovio oblikujući psihičke profile Predraga i Lidije. Za Lidiju stoji da je bila vrlo zgodna, atraktivna cura i da je muške mogla birati. Ali ona je unutarnju ljepotu pretpostavljala vanjskoj. Predrag pak nikad nije tražio od Lidije da bude ludo zaljubljena u njega. Znao je to i s tim se pomirio: sebe nije vidio kao muškarca za kojim bi cure trčale. On je pokazivao dobrotu i inteligenciju, i time je privlačio. Nije vjerovao u „veliku ljubav“ i njihov brak nije se temeljio na tome – mislio je da solidne veze proizlaze iz poštovanja, povjerenja i podrške. Imali su prešutni, nepisani ugovor u koji se ne sumnja i na koji se uvijek mogu osloniti. Korijeni tog ugovora polaze duboko iz njihova djetinjstva i odrastanja. Svojoj kćeri tata „nije rekao ‘budi netko’, nego je rekao ‘netko se mora brinuti o tebi’; ‘ne znaj što hoćeš’, već ‘znaj kakvog muškarca hoćeš’“. Znala se pobuniti protiv takvog drila, ali je njezin život „zapeo između malograđanskog kiča i patetične melankolije“. Predrag je kao dječak imao drukčiji problem s roditeljima, a nedostatak njihove pažnje pokušao je nadomjestiti većom samostalnošću. Kad je ušao u brak s Lidijom, uhvatio se nje kao što se nekoć njegov otac uhvatio njegove majke.

Zanimljivu je usporedbu o sklapanju braka iznijela Nina Lidiji: „Ti i ja smo odabirale iz istog bazena (…), unutar tog bazena sve je stvar trenutačne ponude i potražnje, osnovnih zakona tržišta. U jednom trenutku mi smo tražili ovoliko, netko je ponudio onoliko, i stvar je zaključena. Već u nekom sljedećem trenutku posao bi se drugačije zaključio. Marko je htio nekog drugog, ali je dobio mene. Ja sam zamišljala nekog drugog, ali se Marko, u onim okolnostima, učinio najboljom prilikom. A onda smo zaključili da je to sudbinski; ili je barem jedno od nas tako zaključilo.“

U završnici knjige sveznajući pripovjedač romana vidi ironiju: „Od ironije se nije moglo pobjeći. Marko je došao ovamo s mislima na Lidiju, ona je [Nina] završila s Predragom.“ Iako protagonisti romana vedro i s optimizmom kreću doma, prethodno spomenuti Sveznajući tvrdi: „Za najviše pet godina niti će moći spasiti brakove, niti će moći izaći iz brakova.“

Na kraju: roman kao cjelina škripi – dobre dijelove zasipaju odroni jednoličnih, dosadnih opisa terena po kojem se kreću likovi, često gurajući glavu preko ruba, prema ljubiću.