Apel za knjigu na maturi

Nedavna objava ravnatelja Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja o promjenama ispita državne mature povod je za čuđenje, raščlambu i apel.

Prema novom modelu državne mature iz Hrvatskoga jezika esej o književnom djelu više neće biti obvezan: umjesto njega maturanti će moći izabrati pisanje eseja o temi iz svakodnevnog učeničkog života. Primjerice, ogledni zadatak govori o stilu odijevanja. Takav zadatak nije sam po sebi loš; problem je u tome što može zamijeniti posljednju situaciju u životu mladih kada je čitanje obvezno, kao i smanjiti njihovu motivaciju za čitanje tijekom cijelog srednjoškolskog obrazovanja.

Učenici će moći položiti državnu maturu iz Hrvatskog jezika, a da ne pročitaju niti jedno književno djelo!? / Snimio Sanjin Strukić / PIXSELL

Kao nastavnici svjedočimo koliko je teško motivirati djecu za čitanje, a istovremeno s kolikim užitkom raspravljaju o djelima i kolika je nemjerljiva korist za njihov razvoj kada to čine. U vrijeme superbrzih bljeskova s TikToka i instant-rješenja svih mogućih problema mladima, čiji je vokabular alarmantno osiromašen, za čitanje treba snažan vanjski poticaj, točnije, obaveza. Dužnost je društva ukazati mladima da postoji potreba za onime što još sami ne razumiju da im treba – to je sastavni dio odgoja.

Kao nastavnici svjedočimo i pojavi sve slabijega razumijevanja teksta kao cjeline, pogotovo književnoga teksta, kao i tomu da srednjoškolci sve teže razumiju tekstove koji su ne tako davno bili dio osnovnoškolskih kurikula. Svjedočimo kako se učenici nerijetko ne mogu sjetiti uobičajenih hrvatskih frazema, a na hodnicima škole razgovaraju na Insta engleskom. Svjesni smo globalizacije, ali i potrebe očuvanja vlastita jezika i identiteta, u skladu s često proklamiranim načelom „jedinstva u različitosti“.

Uloga lektire u razvoju sposobnosti tumačenja jezika, a time i svijeta oko nas, nezamjenjiva je i zato svi obrazovni sustavi inzistiraju na njoj. Na tome inzistira i ispitni katalog jer među ishodima mature navodi „razumijevanje i tumačenje tekstova književnosti uz primjenu znanja i kritičkoga mišljenja“. No ako esej o književnom djelu nije obavezan, čime se onda ti ishodi ispituju? Čemu doprinosi promjena zahvaljujući kojoj učenici raspravu o Raskoljnikovljevim etičkim dvojbama mogu zamijeniti raspravom o stilu odijevanja? Tim više što se na maturi već piše jedan tekst na temu iz svakodnevice – sažetak. To nije adekvatan odgovor na učeničke potrebe, nego podilaženje napuštanju čitanja kao dijela obrazovanja.

Nadu pruža činjenica da NCVVO doista mijenja katalog u skladu s potrebama vremena te vjerujem da se neće oglušiti na mišljenje struke i upućene javnosti. U vremenu krize čitanja i mogućnosti da učenik sve veći dio školskih zadataka prepusti umjetnoj inteligenciji, upravo je književnost i izražavanje o pročitanom ono što mladima treba. Prilagoditi obrazovanje vremenu ne znači prilagoditi ga slabostima vremena, nego na njih odgovoriti.

Tražimo da ispit državne mature iz Hrvatskoga jezika obvezno uključi poznavanje i pisanu interpretaciju književnih djela, koja pritom treba povezati sa suvremenom situacijom, pa i svakodnevnim životom. Naposljetku, vrijednost književnih djela i jest u tome da ne govore (samo) o onome što se dogodilo, nego o onome što se (bilo komu) može dogoditi.