Velika dobrotvorka i čuvarica hrvatske baštine

Vijest da je preminula draga Jadranka duboko me se dojmila. Čule smo se samo nekoliko dana ranije i govorila je o tome da očekuje Anu iz Splita koja će sudjelovati u predivnom programu Royal Collection Studies. Ana Šverko jedna je od mnogih stručnjaka koji su zahvaljujući Jadranki uspjeli sudjelovati u kulturnim akcijama i edukativnim programima u Britaniji.

John Julius Norwich, lady Jadranka Beresford-Peirse, Flora Turner
i Anna Somers-Cocks OBE / Izvor Privatna arhiva

Jadranka je bila tijesno vezana uz svoju obitelj. Pokojni suprug sir Henry Grant de la Poer Beresford-Peirse, pripadnik stare britanske aristokratske obitelji, do posljednjeg je časa sudjelovao u svim Jadrankinim poduhvatima i ona je njemu posvetila memorijalnu knjižnicu na Poljudu u Splitu. Djeca Henry i Johnny također su sudjelovali i nastavili pomagati u neiscrpnom radu majke, a supruge i unuci i unuke također su usko povezani uz Hrvatsku. Međutim, njezina velika ljubav bila je sestra Ljerka, koju je poticala da sudjeluje na brojnim londonskim izložbama, a njezine je radove darivala na aukcijama kao što su, naprimjer, večeri britansko-hrvatskog društva za obnovu muzeja Kuća Šenoa.

Jednom godišnje objavila bi izvješće o radu svoje udruge, The International Trust for Croatian Monuments (Međunarodna zaklada za hrvatske spomenike), ali i o radovima koji još čekaju. Ovogodišnji izvještaj stigao je upravo s vijestima o njezinoj smrti. Glavni događaj godine, premda ne usko vezan uz Trust, jest to da je njezina sestra Ljerka dobila prestižnu Nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo. Jadranka nije propustila opisati zašto je to vrijedna nagrada i tko je bio Vladimir Nazor. Također je naglasila da je nagradu dobio i Ivo Pogorelić, koji je tri puta nastupio za spomenutu zakladu.

Moje poznanstvo s Jadrankom započelo je još prije rata. U šoku smo 1991. godine, u prvim mjesecima Domovinskog rata, gledali kako JNA razara i uništava stoljetnu baštinu naše domovine. Svatko od nas tražio je sve moguće načine kako pomoći. Jadranka je sa suprugom osnovala zakladu The International Trust for Croatian Monuments i sljedeća tri desetljeća provela okupljajući britanske stručnjake, konzervatore, donatore i prijatelje oko jednog cilja: obnove onoga što su rat, prirodne nepogode ili zapuštenost ugrozili.

Iza tog rada stoje dvorac Eltz u Vukovaru, osječka konkatedrala, šibenska katedrala, crkva sv. Vlaha, Franjevački samostan i krovovi Dubrovnika, Arboretum Trsteno, Zbirka Bogišić u Cavtatu, memorijalna knjižnica na Poljudu te pomoć knjižnicama i ustanovama nakon potresa u Zagrebu i Petrinji, da spomenemo samo neke od brojnih suradnji. Svaki od tih projekata nosi dio njezine upornosti i vjere da kulturna baština nije ukras nego temelj identiteta.

Proučavajući svaki od projekata kojima se posvetila, uočila je jednu vrlo važnu činjenicu, a to je nedovoljno poznavanje hrvatske umjetnosti u Britaniji. U predgovoru knjizi Croatia / Aspects of Art, Architecture and Cultural Heritage (izd. Frances Lincoln, London, 2009), čija je urednica, Jadranka spominje da je čitajući knjigu profesora J. Halea The Civilization of Europe in the Renaissance primijetila kako nema ni traga Hrvatskoj. Zahvaljujući u prvome redu podršci INE-a i tome što su vrhunski britanski, američki i hrvatski stručnjaci radili bez honorara, a brojni Hrvati pružili pomoć, nastala je ova sjajna knjiga. Ubrzo je rasprodana te je uslijedilo novo izdanje. I danas zauzima važno mjesto u knjižarama u središtu ovog velikog grada, gdje je uvod napisao lord John Julius Norwich, koji nas je, nažalost, također napustio.

Jadranka je često putovala između Velike Britanije i Hrvatske, a njezin je rad bio cijenjen i prepoznat jednako u objema državama. Kralj Charles III. dodijelio joj je 2024. godine titulu MBE (Član Najizvrsnijeg reda Britanskog Carstva) za više od 30 godina predanosti razvoju odnosa između Hrvatske i Velike Britanije, a u Hrvatskoj ju je predsjednik Tuđman 1997. odlikovao Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske. Dubrovnik, grad koji je osobito voljela, dodijelio joj je 2022. svoju najveću nagradu.

Ostat će mi u sjećanju kao žena čija je posvećenost hrvatskoj kulturi i umjetnosti nadživjela desetljeća i granice dviju zemalja. Nedostajat će nam njezina energija, upornost i nepokolebljivo uvjerenje da je vrijedno boriti se za svaki kamen, svaku knjigu i svaku sliku koja nosi dio hrvatske priče i da se baština, jednom izgubljena, više ne može vratiti.

Počivala u miru, draga Jadranka!