Umjetnost kao pokretač zelene tranzicije

Kako kulturni i kreativni sektori mogu potaknuti, oblikovati i proširiti zelenu tranziciju? To je ključno pitanje kojim se bavila međunarodna konferencija Zelena kultura: od kreativne vizije do sistemske promjene, održana u HNK2 u Zagrebu. Konferencija je, u organizaciji Deska Kreativne Europe pri Ministarstvu kulture i medija RH, okupila hrvatske i europske stručnjake, umjetnike, istraživače i kreatore javnih i kulturnih strategija iz Francuske, Mađarske, Irske, Portugala i Cipra.

Razgovaralo se o tome kako kultura može preoblikovati javni diskurs i potaknuti društvenu odgovornost i mobilizirati zajednice prema održivoj budućnosti, te kako umjetnost i kreativnost mogu prestati biti samo promatrači klimatskih kriza i postati ključni pokretači ekološke tranzicije.

Izlaganje Gwendolenn Sharp iz francuske neprofitne organizacije The Green Room

„Zeleno ne pripada jednoj političkoj stranci nego cijelom političkom spektru. U Europi to i jest tako, uz neke ekstremne iznimke, pa je zato ona i najvažnija za tu temu i pokazuje primjerom kako se te politike mogu staviti u praksu“, kazala je ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek. Istaknuvši kako Europa prolazi kroz razdoblje globalnih promjena na klimatskoj, okolišnoj i društvenoj razini, dodala je kako one već dulje vremena zahtijevaju promjene paradigme i uključivanje održivosti u sve javne politike, pa tako i u kulturu. Ministrica je podsjetila kako je još 2019. godine donesen Europski zeleni plan koji postavlja globalne klimatske ciljeve do 2050. godine u svim programima i politikama Europske unije. Dodala je kako se u takav plan borbe protiv negativnih utjecaja na klimu uključuju i naši programi poput Kreativne Europe, ali i svih drugi programi koje  Hrvatska financira i kojima potiče kulturni i kreativni sektor.

Europska komisija objavila je 2021. studiju Greening the Creative Europe Programme iz koje je proizašao niz konkretnih alata i aktivnosti. Na konferenciji su se okupili mnogi koji su sudjelovali u radu na toj studiji te su podijelili svoja iskustva, ideje i viziju.

„Svojom sposobnošću oblikovanja narativa, poticanja mašte, njegovanja sudjelovanja i utjecaja na ponašanje mogu pomoći u stvaranju uvjeta za smislene i trajne promjene“, naglasila je ministrica.

Razgovaralo o tome kako kultura može mobilizirati zajednicu prema održivoj budućnosti

U predavanju Zašto je ozelenjavanje kulture danas važno? Gwendolenn Sharp iz francuske neprofitne organizacije The Green Room naglasila je kako globalno zatopljenje nije svugdje jednako zastupljeno, a često najveće posljedice snose oni koji su za njega najmanje krivi. „U tome postoje velike nejednakosti, no moramo osvijestiti da se za klimatske promjene ne pripremamo više kao za nešto što će doći u budućnosti nego ih živimo već sada. Dobro je da postoji svijest o tome i u kulturnom sektoru, ali se mora gledati šira slika i uključiti sustav političkih odluka“, istaknula je Gwendolenn Sharp. Također naglašava kako se kulturni i kreativni sektor suočava s dvostrukom transformacijom – s digitalizacijom i umjetnom inteligencijom – pa treba pronaći načine da oblikuje kolektivne narative i okvir za diskusiju i povezivanje umjetničkih, institucionalnih i političkih perspektiva.

Jelena Panić Grazio iz Ministarstva kulture i medija govorila je o sudjelovanju u OMC skupini, tj. Otvorenoj metodi koordinacije, posvećenoj zelenoj tranziciji kulturnih i kreativnih sektora. Ukupno 43 stručnjaka iz 22 države članice EU objedinila su stručna znanja iz područja  kulturne politike i politike zaštite okoliša. Tehnologije se mogu mijenjati, ali društva i dalje moraju odlučiti kako žele živjeti, što cijene i kakvu budućnost mogu zamisliti.

Program se odvijao u HNK2

U izvješću s tog međunarodnog istraživanja govorilo se o „zelenom za kulturu“ i o „kulturi za zeleno“. „Upravo tu kultura ima poseban potencijal. Kultura može apstraktna pitanja pretvoriti u iskustva. Umjetnici složena znanstvena pitanja mogu učiniti emocionalno razumljivima. Priče mogu snažnije doprijeti do ljudi od dokumenata javnih politika“, naglasila je Jelena Panić Grazio i dodala kako Europi ne nedostaje dobrih primjera, nego joj nedostaje sustav koji bi omogućio da dovoljan broj takvih primjera postane uobičajena praksa.

Umjetnici i kreatori kulturnih politika na konferenciji su iznosili svoja iskustva. Primjerice, svoju su aktivnost predstavili Portugalka, Slovenac te predstavnice hrvatskog kustoskog kolektiva Kontejner. Posebno je bilo zanimljivo predstavljanje mađarske Workshop Foundation, irskog  Photo Museuma te HNK-ova programa Stages. Kroz europske projekte propituju se važne teme poput održivosti i klimatskih promjena. Portugalci su predstavili kako su od suočavanja s onečišćenjem rijeke Neiva došli do europski prepoznatljivog festivala.

Program je uključio i umjetničke prezentacije te audiovizualne sadržaje koji na inovativan način povezuju umjetnost, ekologiju i društveni angažman. Primjerice, Kontejnerov umjetnički i znanstveni projekt Kako nas čuje more?, interdisciplinarni umjetnički projekt Sanjaju li biljke sutrašnjicu? u kojem je autor Igor Eškinja fotografije bilja riječkog industrijskog podmorja transformirao u dizajnerske tapete i prostorne instalacije. Na konferenciji je predstavljen i dokument koji analizira kako kulturni i kreativni sektori u Europskoj uniji mogu ubrzati zelenu tranziciju i potaknuti održivi razvoj.

Govorilo se i o tome kako je kultura pomogla spasiti dinarskog risa, o ulozi kreativnih industrija u prevođenju složenih okolišnih pitanja u razumljive poruke, te kako europska suradnja, sudjelovanje građana i međusektorska suradnja mogu pretvoriti ciljeve Europskog zelenog plana u konkretno lokalno djelovanje.

Interaktivne radionice bavile su se utjecajem digitalne transformacije na okoliš u kulturnom sektoru, a organizirani su i obilazak produkcijskih prostora HNK, primjer održive prakse u kazališnoj produkciji, te zvučna šetnja kroz Cvjetno naselje i vođena šetnja Zagrebom usporenim ritmom, uz umjetnički rad nastao u sklopu projekta Landing Zones. Desk Kreativne Europe predstavio je konkretan primjer održive prakse koji se ostvaruje u suradnji sa Socijalnom zadrugom Humana Nova iz Čakovca. Riječ je o plakatima koji su tijekom obnove Zagreba nakon potresa bili na objektima poput Muzeja Mimara, Hrvatskog restauratorskog zavoda, Muzeja za umjetnost i obrt te o plakatu s pročelja Meštrovićeva paviljona koji je realiziran u sklopu 60. Zagrebačkog salona vizualnih umjetnosti. Ti plakati, koji su skidanjem skela s obnovljenih pročelja izgubili svoju prvobitnu funkciju, ovom kreativnom reciklažom dobit će novu funkciju.