Umjetnica koja nam je prenijela djeliće beskonačnosti

Svijet umjetnosti zatekla je vijest da je u 98. godini u Tokiju preminula jedna od najpoznatijih suvremenih umjetnica, prepoznatljiva zbog svojih polka dot točkica i Infinity Mirror Rooms ambijenata. Yayoi Kusama bila je pionirska avangardna umjetnica koja je u kasnim desetljećima života postigla svjetsku popularnost. Stvarala je u poljima slikarstva, skulpture, umjetničke instalacije, performansa, fotografije, eksperimentalnog filma, mode, književnosti i poezije. Njezinu umjetnost karakterizira opsjednutost repetitivnim uzorcima i umjetničko stvaranje kao terapijsko sredstvo nošenja s mentalnim teškoćama.

Yayoi Kusama bila je pionirska avangardna umjetnica  / Snimio Rebecca Naden / PRESS ASSOCIATION/ PIXSELL

Rođena je 1929. u japanskom gradu Matsumotu, u građanskoj obitelji koja je posjedovala rasadnike biljaka i sjemenja. Okružena cvijećem i bundevama, već u djetinjstvu započinje crtati i slikati, a tada joj se i prvi put javljaju halucinacije i polja točkica koje su postale izvorima njezine umjetničke imaginacije. Izlagala je na nekoliko skupnih i samostalnih izložbi te je nakratko studirala tradicionalno japansko slikarstvo nihonga u Kyotu. Nakon korespondencije s Georgijom O’Keeffe, 1957. godine odlučuje se preseliti i umjetnički ostvariti u SAD-u.

U New Yorku izlaže zapaženu seriju slika velikih dimenzija nazvanu Infinity Net koje karakteriziraju repetitivni impasto potezi u obliku petlje koji se šire i rastvaraju poput mreže. Godine 1960. prvi put izlaže u Europi, na skupnoj izložbi Monochrome Malerei u Städtisches Museumu u Leverkusenu, s Luciom Fontanom, Yvesom Kleinom, Pierom Manzonijem i Markom Rothkom. Uz navedeno, započinje stvarati meke skulpture poput Accumulation No. 1 (1962), pri čijoj izradi prekriva komad namještaja brojnim malim falusoidnim skulpturama koje izrađuje od bijele tkanine. Za njima su uslijedile instalacije Aggregation: One Thousand Boats Show (1963) i Infinity Mirror Room – Phalli’s Field (1965). Premda je izlagala uz bok pop-art umjetnicima Claesu Oldenburgu i Andyju Warholu, Yayoi Kusama tih godina zbog rodne i rasne diskriminacije ne postiže priznanje umjetničkih krugova.

Na poziv Lucija Fontane 1966. prvi put izlaže na 33. Venecijanskom bijenalu gdje je na travnjaku pred Talijanskim paviljonom postavila instalaciju Narcissus Garden. Instalacija se sastojala od 1500 srebrno obojenih plastičnih kugli koje je umjetnica na dan otvorenja prodavala posjetiteljima za samo 1200 lira, čime je uputila snažnu kritiku umjetničkom tržištu. Krajem 1960-ih započinje izvoditi performanse i happeninge koji su zagovarali slobodnu ljubav i bili usmjereni protiv Vijetnamskog rata i američkog establišmenta – što ju je učinilo jednom od ključnih osoba njujorške avangardne scene. Zbog pogoršanja psihičkog stanja 1973. vraća se u Japan, a 1977. dobrovoljno se prijavljuje u psihijatrijsku ustanovu u kojoj je živjela do kraja života. Ondje se posvetila pisanju i umjetničkom stvaranju svakodnevno odlazeći u umjetnički studio.

Na svjetsku umjetničku scenu vratila se retrospektivom u Centru za međunarodnu suvremenu umjetnost u New Yorku (1989). Godine 1993. službeno je predstavljala Japan na 45. Venecijanskom bijenalu gdje je izložila instalaciju Mirror Room (Pumpkin). Riječ je o jednoj od mnogobrojnih instalacija u kojima je u sobe prekrivene ogledalima postavljala različite objekte – skulpture bundeva oslikane točkicama, raznobojna svjetla, svijećnjake i druge – pritom stvarajući kaleidoskopski učinak i ostavljajući preplavljujući dojam beskonačnosti na posjetitelje. Yayoi Kusama od druge polovice 1990-ih do svoje smrti održala je mnogobrojne međunarodne samostalne i retrospektivne izložbe u vodećim umjetničkim institucijama diljem svijeta. Godine 2006. Japan Art Association u Tokiju dodijelilo joj je godišnju nagradu Praemium Imperiale za slikarstvo. Suradnje s modnom kućom Louis Vuitton učinile su njezine točkice sveprisutnima u svakodnevnom životu na odjeći, obući i modnim dodacima.

Usprkos teškim životnim okolnostima Yayoi Kusama postigla je svjetski uspjeh, a njezina djela na tržištu postižu višemilijunske iznose. Godine 2017. u Tokiju je otvorila Muzej Yayoi Kusama posvećen promicanju vlastite umjetnosti. Uoči otvorenja izložbe Yayoi Kusama: Infinite Love u San Franciscu 2023. u javnost su dospjeli rasistički komentari iz njezinih pisanih djela, zbog kojih se tada javno ispričala i iskazala žaljenje. Njezini se raniji stavovi ne mogu opravdati, niti im treba tražiti opravdanja, no ta nas saznanja navode na ponovno promišljanje važnosti odvajanja životâ umjetnica i umjetnika od njihova umjetničkog stvaralaštva.