Umijeće pripovjednog kontrapunkta

U spoju imaginacije i memorije, u nadahnutom memoarskom obnavljanju osmišljena je poetizirana  komunikacija koja se ostvaruje u simboličnom kontrapunk­tu urbane i urbanizirane sredine u kojoj nije fenomen grada konglomerat bez osobitosti, već se oblikuje i u emocionalnoj stvarnosti. Grad i antigrad autorice Đurđice Garvanović-Porobija, živi svoj, specifičan život, diše metaforički punim plućima svjedočeći svojim legendarnim bivanjem svoje postojanje, svoj osjećaj autohtone egzistencije.

Izd. Biakova d. o. o., Zagreb, 2026.

Podijelivši svoju viziju „grada i antigrada“ u četiri inspirativna ciklusa: Od grada do antigrada, Gradovi uokrug moje kolijevke, Iskorak u nove sfere i Gradovi iz kronika radnoga vijeka, autorica otkriva sustav svojevrsne romaneskne strukture u kojima prozne, pripovjedne crtice dobivaju svoj nepredvidljivi metaforički smisao (Ukošeni grad, Rodni grad na gradu, Brucošica u bijelom Zagreb-gradu, Vlak zvan Zagreb, Izgubila sam svoju zagrebačku adresu). Rječito se nameće fascinacija Zagrebom. Način autoričine komunikacije dopušta i paradokse imaginacije: „Jesu li gradske mijene poput klimatskih izvangradskih već zahvatile svojim olujnim hujanjem gradove naših uspomena? Hoće li grad i dalje ostati grad ili će se zvati razgrad, najposlije i antigrad?“ (Grad-razgrad-antigrad)

Autoričina svekolika putovanja donose opčinjenost gradovima (Vinkovci, Slatina, Pitomača, Osijek, Rijeka, Zagreb, Pisa, Rim). Spisateljska razigranost donosi tračak ironijskog odmaka. Neku lakokrilost i opuštenost. Svaka priča donosi prihvatljivu inspirativnu veselost. Sve je u pokretu. Sve u svemu, konflikti, odakle god dolazili, nisu u središtu autoričinih percepcija: „Nisam mogla i nisam htjela izgovoriti bilo koju riječ koja bi Tebe, Vukovare, pozlijedila tako već pozlijeđena, koja bi TE provukla kroz usta neoprezno i neznalački, koja bi ponovo zagrebala Tvoje rane ili uskovitlala oblak strijela, potaknula na neopreznu raspru i raspalila oganj mračne mržnje, uzdigla gljivu erupcije strasti i orkan nepoželjnih filipika.“ (Minuta šutnje za Vukovar)

Knjiga Grad i antigrad tematski je posebna jer inaugurira karakterističan način kazivanja, kontrapostira pripovjednim umijećem odlike i osebujnosti, posvećuje se srži bivstvovanja žudeći grad „osvijetljen licima koja svijetle razumom i duhom i draguljima dobrote“.

Pozornost zaslužuje i pogovor Gradovi: lica, naličja i bezličja Emilije Kovač. Ali, vratimo se knjizi Grad i antigrad koja uz jednostavnost opserviranja i diskretan, odmjeren osmijeh pledira za otvorenost životu i svijetu.