Ukorijenjeno i neuništivo

Ljeto u Omišu ove je godine obilježio požar katastrofalnih razmjera, stihija čija je silina apsolutno nadjačala sve druge vijesti iz toga grada. Iako je ta katastrofa s pravom zaokupila pozornost javnosti, važno je prisjetiti se onoga što se odvilo koji mjesec prije; događaja koji nas podsjeća da su određena kulturna uporišta duboko ukorijenjena i neuništiva. Jedno je od takvih uporišta Festival dalmatinskih klapa Omiš. Kada se u klapskom svijetu izgovori riječ Omiš, ne misli se nužno na sam grad, već isključivo na Festival, krovnu instituciju i ultimativnu pozornicu te izvođačke prakse.

Klapa Oželanda iz Zagreba osvojila je prvu nagradu Stručnog povjerenstva

Klapska je baština neodvojivi dio identiteta toga grada, a Omiški je festival institucionalni oslonac kontinuiteta klapskog pjevanja. Ove godine posebnu pohvalu zaslužuje cjelogodišnji angažman Festivala na društvenim mrežama. Riječ je o vješto osmišljenom digitalnom marketingu utemeljenom na čestim objavama koje su izravno poticale interakciju pratitelja. Festival od početka ima jasnu misiju oblikovanja i usmjeravanja klapske pjesme. Dok su se ti institucionalni obrisi nekoć manifestirali angažiranjem stručnjaka ili izdavanjem zbornika, danas se taj edukativni moment dijelom uspješno prelio u virtualni prostor. Unatoč promjeni medija cilj ostaje isti: Festival educira i stvara publiku te definira klapsku praksu osluškujući sve instance koje je oblikuju, propisujući i provodeći izvođačka pravila. On funkcionira kao središnja institucija koja bi trebala jednako podupirati sve, usmjeravajući izvođače prema njihovoj najboljoj inačici. Dakako, u uskom klapskom krugu takvu je objektivnost ponekad teško uspostaviti. Ipak, za sudionike klapske zajednice Omiš predstavlja svojevrsnu almu mater svih drugih klapskih iskustava. Nastup na omiškoj pjaci ultimativni je izvođački cilj za koji se priprema godinama unaprijed. Zanimljiv je i fenomen prostorne aproprijacije: Omiš sve klape promatra kao svoje, a pjevači prisvajaju gradski prostor pronalazeći po omiškim kalama akustične kutke za upjevavanje. Prostor Omiša biva prisvojen i življen, postajući intimnim skloništem koje pjevači osjećaju u potpunosti svojim.

Klapa KAŠE iz Dubrovnika dobitnica je prve nagrade stručnog povjerenstva

Trajnost i prisutnost

Festivalsko je vijeće ovo okruglo izdanje odlučilo obogatiti organizacijom Večeri otvaranja. Bila je to najava koja publici odjednom servira najatraktivnije fragmente i glazbene vrhunce na jednome mjestu. Nastupile su klape Armorin, Bošket, Luše, Omiš, Ošjak, Stine i Ventula, redom klape koje su ispisale lijep dio povijesti Festivala i njegova zvukovnog imaginarija. Čak i one klape koje trenutačno nisu u natjecateljskoj fazi ponudile su impresivne fuzije i repertoare kakve može iznijeti rijetko koja druga klapa. Repertoar je bio raznolik: klapa Luše izvela je intenzivnu obradu popularne pjesme Jugo (obr. D. Ropac), dok je Bošket ponudio lijep izbor iz opusa Ljube Stipišića Delmate, izvevši, među ostalim, i napjev Sagradit ću kulu (obr. Lj. Stipišić Delmata). To je otprilike i sukus večeri koja je emotivni vrhunac doživjela nastupom klape Ošjak iz Vele Luke. S osamnaest nastupa na omiškoj pozornici, deset osvojenih nagrada te po tri zlatna odličja žirija i publike, oni utjelovljuju trajnost i prisutnost pod svjetlima pozornice, ali i u onim još važnijim trenucima nakon nje. Bila je to večer za emocije i uistinu idealan način otvaranja Festivala.

Kroji i hrani

Večer novih skladbi prvi je put održana 1968, kada je publika simptomatično nagradila pjesmu Lipo je ime Omiša gradića (autorska skladba). Ove je pak godine publika na Trgu sv. Mihovila poklonila glasove skladbi Kad zaspu grdelini (D. Šarac / P. Mirić) u izvedbi zadarske klape Intrade. Riječ je o rijetkom i znakovitom slučaju povratka moderne klape s dominantno komercijalnim usmjerenjem izvorišnom a cappella natjecanju. Taj izlet klape Intrade u festivalski bazen implicitno je naglasio širu misiju Festivala: ostati središnjom i sveobuhvatnom institucijom koja želi okupiti i pomiriti sve pojavnosti klapskoga pokreta. Stručno je ocjenjivačko povjerenstvo pak nagradilo sasvim drukčiju autorsku poetiku. Najboljom novom skladbom proglašena je U raju je sebi primi (B. Juračić / M. Radalj) u izvedbi zagrebačke klape Bošket. Skladba se znalački poigrava tradicijskom formom te na ključnim mjestima uvodi neočekivana harmonijska rješenja koja se razrješavaju smirujući tenzije Radaljeva teksta satkana od dirljivih reminiscencija na lik pokojne majke. Klapa Bošket zavrijedila je i drugu nagradu žirija za skladbu U Trogiru san mladost proša (J. Ćaleta / J. Fiamengo), dok je treća nagrada pripala Vicku Dragojeviću i Pjeru Miriću za skladbu Put Lepanta gredu brodi u izvedbi dubrovačke klape Kaše. Nagradu za najbolju izvedbu odnijela je ženska klapa Armorin iz Zagreba za Radunicu (V. Bonačić / P. Mirić). Premda često marginalizirana, ta je večer možda i najvažniji motor omiškoga Festivala jer dugoročno kroji i hrani klapski izvođački kanon, nerijetko mimo volje žirija i nagrada. U sklopu njezinih popratnih programa valja zabilježiti promociju notnoga izdanja Blaženka Juračića i Mira Radalja, kao i tradicionalni koncert Grad Zagreb gradu Omišu.

Dekonstruirati i prevesti

Na Večeri mješovitih klapa zasjala je splitska Dežgracija, kojoj je zasluženo pripao Zlatni štit. Druga nagrada žirija pripala je mladoj korčulanskoj klapi Sfida, kojoj je publika ujedno poklonila najviše glasova dodijelivši joj Zlatni omiški leut. Njihov program nije bilo nimalo jednostavno iznijeti, no zarazno uživanje u pjesmi uspjeli su prenijeti publici i žiriju. Treće mjesto i Brončani štit pripali su klapi Ivo Lozica iz Lumbarde.

Festivalski se program nastavio izbornim, a potom i finalnim natjecateljskim večerima. Prema odluci stručnoga ocjenjivačkog povjerenstva, Zlatnim štitom okrunjena je zagrebačka klapa Oželanda. Njihova je izvedba donijela disanje kao jedno, iznimnu uvjerljivost u zajedničkom izgovoru, glasove koji se filigranski slažu te mekan prvi sopran koji na momente progovara iznimno snažno i otvoreno, ali bez pretjerivanja koje bi stvorilo umjetan folklorni zvuk. Brža tempa i atraktivne promjene dinamike implicitno komuniciraju sa suvremenijim izvođačkim praksama. Posebno je zaintrigirao odabir pjesme za proglašenje pobjednika: izvele su legendarnu Feratu (M. Čačija Čaja / obr. M. Čačija), originalno izvedenu uz instrumentalnu pratnju 1975. godine. Zadirući u muški izvođački kanon, legendarnu su obradu dekonstruirale i prevele u autentičan ženski izričaj. Zlatni leut publike odnijela je klapa Merla, oduševivši napjevom Dragi mi je u Mletke pošao (obr. V. Dragojević). Srebrni štit pripao je zadarskomu Kapricu, koji pri svakom pojavljivanju na Omišu nudi novu razinu uvida u svoj čarobni svijet zvuka; ovaj put sfumatima u pjesmi Vrime gre niz savurnol (K. Magdić / J. Fiamengo). Svojim izvedbama odaju poštovanje prema različitosti naglasaka koji se prirodno ocrtavaju u zvuku. Brončani štit podijelile su klapa Orca, koja je uz uigran svijetli zvuk ponudila i čvrstinu u tradicijskoj Oj, Ivane rode moj (obr. S. Bombardelli), te klapa Stivanja, pokazavši predan rad u stabilnu akordu i prelijevajućim bojama između dionica. Zvuk im se nije poljuljao ni u emocionalno nabijenoj izvedbi pjesme Dok ti ne dojden (L. Ivanković / R. Kovač). Drugu i treću nagradu publike osvojile su domaća Mirabela CZK i zagrebačka Sorelo.

Preispitivanje i potvrđivanje

Ove su se godine prvi put u online prodaji mogle nabaviti karte za muško finale, što je potreban iskorak u otvaranju najprestižnije večeri Festivala široj publici. Dok je na ženskoj završnici u odabiru programa bilo prisutno poniranje u dubine repertoara, na Večeri muških klapa bilo je primjetno preispitivanje vlastitoga zvuka i potvrđivanje pojedinačnoga stila. Zlatni štit i treću nagradu publike zasluženo je odnijela dubrovačka klapa Kaše. Pobjedu je postigla prpošnim, serenadnim zvukom, uvrstivši u repertoar i vlastitu autorsku pjesmu s Večeri novih skladbi Put Lepanta gredu brodi (V. Dragojević / P. Mirić). Sa samo 0,1 bodom zaostatka Srebrni štit pripao je klapi Krunik iz Kučina. Premda su nakon izbornih večeri završili tek šesti, kvaliteta izvedbe dovela ih je gotovo do vrha. Izdvojili su se dvjema snažnim izvedbama, od kojih je posebno uvjerljiva bila Jablane, debeli lade (obr. I. Kaleb). Brončani štit odnijela je splitska Mriža, klapa koja nepokolebljivo njeguje vlastiti zvuk, redovito vraćajući na pozornicu poneki zaboravljeni naslov iz splitske klapske povijesti (ove godine Na podan Merjana). Zlatni leut publike, uz glasnu podršku s tribina, otišao je u ruke domaće klape Omiš koja se istaknula izvedbom Hrvatskoga pjevačkog pozdrava, dok je Srebrni leut pripao klapi Okruk.

Nakon službenoga dijela težište se prebacilo u neformalnu sferu, na tzv. klapski after, čija je dinamika i ovoga puta potvrdila vitalnost cjelokupnog izdanja. Iako je teško dokučiti sve mehanizme koji Omišu osiguravaju status središnje institucije klapske prakse, njegova se važnost iznova potvrđuje rastom broja sudionika i stalnim prisustvom ljudi – premda to nipošto ne znači da su svi akteri u svakom trenutku zadovoljni baš svim aspektima festivalskoga sustava.