Otok, priroda, poezija

Otok Brač ima dugu i duboku vezu s poezijom. Rodni je otok književnika Vladimira Nazora, Ujevićev stih „spomenak Brača, Imotskoga“ priziva Brač u poeziju. I danas Brač ima svoje pjesnike i pjesničke susreta. Uz manifestaciju Croatia rediviva: ča-kaj-što i Festival čakavske riči „Stjepan Štefe Pulišelić“, otok Brač ima još jednu, potpuno drugačiju i najmlađu manifestaciju, mali otočki festival „Odvalimo se poezijom“ u Bolu koji je ove godine obilježio desetu godinu postojanja. Spojiti otok i njegov ambijent i jezik s poezijom, bila je spontana ideja kada je prije deset godina započinjao festival koji je uz podršku Centra za kulturu Općine Bol pokrenula pjesnikinja Sanja Baković.

Spojiti otok, njegov ambijent i jezik s poezijom, bila je ideja pjesnikinje Sanje Baković koja je festival pokrenula prije deset godina uz podršku Centra za kulturu Općine Bol / Snimila Ivana Bošković

„Odvalimo se poezijom“ kao dio Bolskoga lita od početka razvija ideju poticanja susreta među autorima, spajajući poetike otoka i poetike suvremenih autora, čakavicu i standardni jezik, zavičajno i univerzalno, koristeći otočke lokalitete i prirodu kao gradivne elemente pjesničkog susreta. Koncipiran je kao trodnevno događanje u kojem se u prvoj večeri predstavljaju otočki pjesnici, dok je druga večer rezervirana za pjesnikinje i pjesnike čije pisanje možemo smjestiti u okvir suvremenih poetika, kao i standardnog hrvatskog jezika. Važan dio programa je uvijek i čitanje u prirodi, na posebnim lokalitetima.

Prve večeri, 21. kolovoza, održan je program Glasovi sa škoja u Teatrinu Dva ferala u Bolu, a na desetljeće poezije u Bolu osvrnuli su se ravnateljica Centra za kulturu Općine Bol Ivana Bošković, pjesnikinja i programska organizatorica Sanja Baković, pjesnikinja i knjižničarka Nada Topić i poznati bolski umjetnik Ivica Jakšić Čokrić Puko. Predstavljen je i novi broj časopisa Ča posvećen očuvanju bračkih čakavskih govora i nematerijalne kulturne baštine Brača. O časopisu je govorio glavni urednik Nikola Dominis, a poeziju je čitalo petnaestak bračkih pjesnikinja i pjesnika predstavljajući bogatstvo bračkih čakavskih govora. Prvi put se poezija čitala noću na plaži uz Veli most, u Ponoćnim šaputanjima inspiriranima programom koji se već dugi niz godina održava u okviru jednog od najljepših i najdugovječnijih europskih festivala, u francuskom gradiću Sètu.

U subotu ujutro, 22. kolovoza, u vrtu Dominikanskog samostana održan je program Vrijeme se zanjihalo, kao sjećanje na nedavno preminulu veliku hrvatsku pjesnikinju Andrianu Škunca čiju je poeziju obilježila upravo poetika otoka. Tema otoka bila je u središtu popodnevnog subotnjeg programa, kreativne radionice pisanja poezije za djecu koju je voditeljica Nada Topić naslovila Otok izgubljenih riječi. U večernjem programu Novi glasovi predstavili su se pjesnici Roberta Nikšić, čija je knjiga Čovjek je šuma (Jesenski&Turk, 2025) dobila Nagradu Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2024. godine i pjesnik Domagoj Rogulj s knjigom poezije Odlazni peron i nadahnutom knjigom u kojoj spaja poeziju i strip Ninina bilježnica (Hrvatski autorski strip, 2025). Središnji program Parvo liga u subotu navečer ugostio je pjesnika, prevoditelja, antologičara i glazbenika Damira Šodana koji ove godine obilježava 30 godina poetskog rada. Šodan je održao pjesničko-šansonijersku večer Čovjek tvoj te je uz gitaru interpretirao prepjeve slavnih pjesama Leonarda Cohena.

Festival je završio čitanjem na poznatoj bolskoj lokaciji Kuće u kući – Paloc, programom Poetika iz ruševina te Kronikama iz Marinera, zajedničkom kavom kao završnicom  trodnevnog druženja. Mali otočki festival, kako je prve večeri kazala pjesnikinja Nada Topić, više i nije tako mali, ima svoje značenje i kontinuitet i upisao se na mapu kulturnih književnih događaja Dalmacije.