Kakofonija nespojivih okusa

Novi koncept, termin i iskustvo pružio je 66. Splitski festival održan od 4. do 6. rujna prvi put u organizaciji Hrvatskog doma Split. Najveće promjene bile su napuštanje natjecateljskog dijela programa s novim pjesmama, temelja bez kojeg se festival činio nezamislivim, te izvedba jukebox mjuzikla Galeb i ja čime je festival prvi put ušao u prostor kazališne forme. Mjuzikl se programski smjestio u središtu 66. izdanja koje je otvorio program Nocturno – Prokurative pjevaju Runjića. Taj je koncert zamišljen kao posveta autoru čije su pjesme obilježile grad i postale dijelom njegova identiteta, a zasjale su u novim aranžmanima uz Jazz orkestar i gudače Simfonijskog orkestra HRT-a pod ravnanjem Mirona Hausera koje je nosio besprijekorni vokal Marka Tolje uz gošće: Ivanu Starčević, Maju Posavec i Natali Dizdar. Talijanska pjevačica i dvostruka pobjednica Sanrema Anna Oxa zaključila je festival, koji se od početka naslanjao na tradiciju popularnije talijanske inačice, ističući se Prokurativama kao jednom od najljepših mediteranskih pozornica.

Jukebox mjuziklom Galeb i ja Splitski festival je prvi put ušao u prostor kazališne forme / Snimio Zvonimir Barišin / PIXSELL

Profinjenost i elegancija senzibilne poezije Tomislava Zuppe, Jakše Fiamenga i Momčila Popadić, kojima se htjela odati počast za doprinos Splitskim festivalima, nisu se uklopile u sirovi prikaz Splita i njegovih žitelja. Libreto i režija Ivana Lea Leme opet su Splićanima servirali ono što svakodnevno žive, već zaista izlizanu temu turizma, galebarenja i luđaka kojih je izgleda pun grad. Psuju, viču i neurotični su. Osobno se kao Splićanka već osjećam uvrijeđenom ovako plitkom karikaturom u kojoj su svi Splićani i njegovi posjetitelji redikuli, a još je bizarnije što to dolazi od Splićanina.

Jednu od upečatljivijih uloga trebala je imati Ana Uršula Najev kao Kate Karubera, ali je zbog bolesti glumice lik s društvene margine u arhetipskom utjelovljenju Marije Magdalene odigrala zamjena, plesačica Antonela Dojčinović. Splitska glumica iznimnih vokalnih sposobnosti mogla je pridonijeti kvaliteti izvedbe, ali nije mogla spasiti mjuzikl od kakofonije nespojivih okusa koje je on servirao. Čestitke izvođačkom timu na hrabrosti upuštanja u izvedbu improviziranu do zadnjeg trena.

Publika je na kraju profitirala skraćenom verzijom u trajanju od dva i pol sata bez pauze. Suvremena inscenacija, koja bljeskovima u prošlost i ljeto 1975. raspleće kaotičnu povijest likova, ocrtava ljude koji su okosnica turizma. Funkcionalna scenografija Vesne Režić pratila je stilska neusklađenost videosadržaja Karla Ljubice, koji je mogao estetski koherentnije oblikovati premještanje radnje. U njezinu je središtu potraga bogate visokoobrazovane Njemice Sandre Grünberg, koju je glumački uvjerljivo utjelovila Sandra Lončarić, za biološkim ocem u gradu pod Marjanom. Iako Lemina namjera nije bila nostalgično osvrtanje za minulim vremenima nego promišljanje o ostatku nekadašnjeg mentaliteta, gradu i društvu danas te propitivanje težnji suvremenog čovjeka, navedeno je mogao prezentirati bez slaloma po vulgarizmima kao najjeftinijem obliku humora.

Nedovršenost mjuzikla najviše je došla do izražaja pred kraj kada je Tarik Filipović kao deus ex machina publici s papira prepričao radnju – posljednja dva čina koja su se zapravo trebala odigrati na sceni, i pod gasom raspleo sve intrige te spario gotovo nebrojeno ljubavnih protagonista mjuzikla u duhu telenovele. Libreto, koji krije i simpatične dosjetke, simbole i rime, upleo je u dijaloge ustaše, promjenu spola, netransparentno poslovanje, dopaše i kurbe, djevice u poznim godinama te malo patetike, najveće blago grada, dicu. Neki likovi smisleno su povezani uz glazbene hitove pa je Nadalina (Antea Gotovac) kuharica, ali je uz to i nekadašnja štićenica Dječjeg doma Maestral koju je libreto odveo iza rešetaka Bilica.

Velik dio mjuzikla veliča Dalmaciju, melodiju i pismu, koje su ispale najslabija karika pronašavši donekle spas u koreografiji Igora Barberića. Moderni aranžmani bezvremenskih hitova, za koje je zaslužan Zvonimir Dusper Dus, bili su ogoljeni od sveg svog sjaja. Umjesto aranžerski siromašnih i diletantski složenih matrica na koje su pjevali pjevači, bolje bi bilo da su angažirali bilo kojega glazbenika koji gažira po restoranima ili pirevima. Među intonativno nepreciznim vokalima upitnih sposobnosti, glazbene adute prezentirali su Nera Stipičević kao direktorica luksuznog hotela Rosmarinus Terezija Beljo, Luka Nižetić kao njezin potrčko Hrvoje Damjan Zelić te Pere Eranović u ulozi taksista Vala
Morskog.

Uz himnu Dalmacije Cvijet čežnje i milenijsku fotografiju prepunih Prokurativa kojima su se vijorile kreativne programske knjižice u obliku stranica iz Slobodne Dalmacije, publika je u maniri dodatka bila počašćena i praizvedbom pjesme Kurva na stihove Momčila Popadića koje je posebno za ovu prigodu uglazbio i izveo Saša Antić.

S obzirom na to da na mladima svijet ostaje, sretni smo jer su svojedobno učenici Prve gimnazije u Splitu i škole Astor College iz Dovera u splitskom HNK te Teatar danSing pod vodstvom Brune Reić, također u izvedbi djece i mladih, dosad jedini izvođački opravdali mjuzikl kao glazbeno-scensku vrstu u Splitu.