Glazbom govoriš Bogu: On će ti glazbom odgovoriti

Da bi svladao iznimno zahtjevnu ulogu sv. Franje u jedinoj operi Oliviera Messiaena, franko-kanadski bas-bariton Philippe Sly proveo je dva mjeseca u salzburškom Kapuzinerklosteru preko puta Felsenreitschule, u čijem je jedinstvenom ambijentu početkom kolovoza izvedena ova opera, opusa magnum Messiaenova skladateljstva. Njegovo djelo i drugim se programima našlo u fokusu Salzburških svečanih igara, a zahtjevno ostvarenje rijetko je na repertoaru, makar se Salzburg u tom pogledu pokazao iznimkom. Po praizvedbi 1983. u Pariškoj operi priredio ga je čak dvaput: prvi nakon Pariza 1992. u režiji Petera Sellarsa uz Esa-Pekku Salonena i Filharmoniju iz Los Angelesa, a zatim i u obnovi šest godina kasnije. Nakon recentne premijere 4. kolovoza 37-godišnji Sly izjavio je da mu redovnički život, kojemu se za dugotrajnih priprema priključio, sad čudnovato nedostaje. Orkestrom Bečke filharmonije u Salzburgu ravnao je mladi francuski maestro Maxime Pascal.

Philippe Sly kao sveti Franjo u operi odigranoj u sklopu prestižnih Salzburških svečanih igara / Snimila Monika Rittershaaus / izvor Salzburger Festspiele

Libreto operi napisao je sam skladatelj. Nakon praizvedbe dio mu je javnosti prigovorio da djelo nema značajke opere. „U vašem djelu nema grijeha“, rekli su mu. „Više volim cvijeće“, otpovrnuo im je. Partitura zahtijeva golem izvedbeni aparat (pa je i to razlog rijetkim uprizorenjima), dok je za izvedbu dvjema jednosatnim stankama potrebno izdvojiti više od šest sati vlastita vremena.

Messiaen je u ostvarenju odlučio pratiti Franjin krajnje dramatičan put ususret duhovnom veselju kroz doživljaj Isusove muke. Susresti Franju znači stupiti u sferu koja pred čovjeka postavlja najviše zahtjeve, poručuje dramaturg u produkciji Christian Longchamp. Messiaen je svojim kompleksnim ostvarenjem jasno naznačio veličinu i zahtjevnost toga puta, a glazba u njemu imala je istaknutu ulogu. Prema svjedočanstvima nekolicine hagiografa, Franjo je bio svetac koji pjeva i pleše. Pjevač-propovjednik. Osoba iznimna talenta koja je vlastite taštine u trenutku preobraćenja preoblikovala u alate širenja vjere. Svoju braću nazivao je „Božjim žonglerima“, koji kroz propovijedanje zajedno sa svetom pjesmom imaju zadatak uzdizati ljudska srca i pokretati ih prema duhovnoj radosti. Čak i u slučaju Pjesme brata Sunca (Pjesme stvorova) hagiograf piše da je Franjo pjesmu odmah uglazbio kako bi je njegova braća mogla dalje prenositi. Šteta što ta melodija nije preživjela, zaključuje Peter V. Loewen u knjizi Glazba u ranoj franjevačkoj misli (Brill, 2013). Ne iznenađuje, stoga, da se salzburška izvedba opere odigrala u svjetlu poruke koju Anđeo u Messiaenovu libretu izgovara Franji: „Glazbom govoriš Bogu: On će ti glazbom odgovoriti“.

Nova salzburška produkcija spektakularna je „izvana“, ispunjena nerijetko radikalnim rješenjima talijanskoga redatelja Romea Castelluccija. No mnogo je značajnije ono što Castellucci poručuje „iznutra“: kako je riječ o čovjeku koji je, kroz opsesivan odnos prema Kristovoj muci, sve do želje da je i sam proživi, otvorio nov put razumijevanju svijeta, kao i tijela: „Franjo u srednjem vijeku otkriva tijelo. A to otkriće, koje nam se danas može učiniti samorazumljivim, otvorilo je put humanizmu, renesansi, istraživanju perspektive i ljudskom iskustvu kao središtu u prostoru i vremenu“.

Messiaen je bio duboko religiozan čovjek. Podložan svojoj katoličkoj vjeri. Sa sv. Franjom vezala ga je i bliskost s braćom pticama. Pjev ptica Messiaen je godinama zapisivao, a on mu je postao i građa u vlastitu skladateljstvu. U Sv. Franji lik sveca povezan je s pjevom crnokape grmuše. Onome tko čuje taj pjev, moglo bi biti jasnije što su mogli čuti hagiografi kad su Franjin glas nakon mise u Grecciu opisali kao „snažan, ugodan, čist i privlačan“, „pun slatke nježnosti, poput tečnoga meda“.

Prve veze Messiaena s našim prostorom odigrale su se kroz blag, no umjetnički snažan glas skladatelja i orguljaša Anđelka Klobučara, čiji odlazak ove godine već bilježi prvo desetljeće. I Klobučarovo skladateljstvo u velikoj je mjeri bilo prožeto njegovom vjerom. Godine 1981. Klobučar je skladao veličanstvenu deveterostavačnu orguljsku suitu programnih naslova po stihovima iz Franjine Pjesme stvorova, tada u povodu 800 godina od svečeva rođenja. Djelo u potpunosti iskorištava potencijal velikih orgulja zagrebačke katedrale, bilježi naš orguljaš Pavao Mašić, u kojoj je Klobučar obnašao mjesto stalnog orguljaša.

U Castelluccijevoj inscenaciji summe Messiaenova opusa, u prizoru propovijedanja pticama, mrtve ptice padaju s neba, slično kao u uvodnoj sekvenci Trierova filma u kojoj svijet naposljetku uništava sverazarajuća Melankolija. Stoga, u godini obilježavanja 800. obljetnice njegove smrti, Franji Asiškom ne pristupamo samo zbog sjećanja na sveca. Saint François d’Assise i danas nam ima nešto bitno reći te prenosi iskustva od egzistencijalne važnosti, poručuju iz Salzburga. Izgleda da su nam Franjini Božji žongleri potrebniji više no ikad.

***

PJESMA STVOROVA

sv. Franjo Asiški

Svevišnji Svemogući i dobri Gospodine,

tvoja je hvala, slava i čast i svaki blagoslov.

Hvaljen budi, moj Gospodine, sa svim svojim stvorenjima, posebno po bratu suncu.

Ono je lijepo, i zračno s velikim sjajem,

od tebe Svevišnji, nosi značenje.

Hvaljen budi, moj Gospodine,

po bratu mjesecu i zvijezdama,

oblikovao si ih na nebu, sjajne, brižne i lijepe.

Hvaljen budi, moj Gospodine, po bratu vjetru,

po zraku, oblaku, vedrom i svakom vremenu,

po kojemu uzdržavaš svoja stvorenja.

Hvaljen budi, moj Gospodine, po sestri vodi,

koja je korisna, ponizna, brižna i čista.

Hvaljen budi, moj Gospodine, po sestri vatri,

kojom osvjetljuješ noć,

ona je lijepa, ugodna i snažna i jaka.

Hvaljen budi, moj Gospodine, po majci našoj zemlji,

koja nas uzdržava i upravlja

i daje razne plodove i šareno cvijeće i travu.

Hvalite i blagoslivljajte mog Gospodina

i zahvaljujte i služite mu s velikom poniznošću.

Hvaljen budi, moj Gospodine, po sestri našoj tjelesnoj smrti,

od koje ni jedan živi čovjek ne može pobjeći.