Što (zapravo) čitaju srednjoškolci?

Čita i piše Rafael Šefer-Moravček, učenik 2. razreda Elektrotehničke i ekonomske škole, Nova Gradiška

Ovu sam knjigu pročitao u jednom dahu jer me odmah uvukla u priču. Roman prati učenika Marijana koji živi u raspaloj obitelji i osjeća da nikome ne pripada. Kada mu prijatelji Ciki i Daba ponude da isproba drogu zvanu osvježivači, on pristane samo da bude dio društva i da ga netko konačno primijeti. Ubrzo sva trojica postaju ovisnici i tu počinju pravi problemi.

Izd. Naklada Ljevak, Zagreb, 2020.

Roman započinje situacijom kada onesviještenog Marijana pronađu prolaznici i on dospije kod psihologa Roberta. Tako se počinje raspetljavati priča o Marijanovu životu s ocem i o majci koja ih je napustila. Knjiga me jako dirnula jer Marijan govori stvari koje mnogi osjećamo, ali ne znamo reći. Pitanja poput „tko me voli“ i „gdje ja pripadam“ jako su me se dojmila. Ivana Šojat pisala je na temelju stvarnih smrtnih slučajeva uzrokovanih osvježivačima koji su se događali u hrvatskim gradovima, što priču čini još strašnijom. Mislim da bi ovu knjigu trebao pročitati svaki tinejdžer, ali i roditelji. Možda bi neke stvari razumjeli drukčije.

Edgar Allan Poe, Crni mačak i druge ­priče — Crni mačak kratka je priča Edgara Allana Poea koju sam pročitao za lektiru i moram priznati da me malo uznemirila, ali u dobrom smislu. Priča prati čovjeka koji je nekad bio dobar i volio životinje, a onda je počeo piti alkohol i potpuno se promijenio. Prvo je ozlijedio svog mačka Plutona, a zatim ga je i ubio.

Izd. Lektira, Zagreb, 2017. / prev. Zlatko Crnković, Nada Šoljan i Antun Šoljan

Nakon toga su ga počeli mučiti osjećaj krivnje i paranoja. Nabavio je novog mačka koji ga je stalno podsjećao na Plutona. Na kraju je u naletu bijesa ubio i vlastitu ženu te zazidao njezino tijelo u podrum, a zazidao je i živog mačka, ali to nije primijetio. Kada je policija istraživala, on se sam izdao jer se hvalio čvrstoćom zidova i lupao štapom po zidu, a iz zida se začulo mačje zavijanje koje je otkrilo njegov zločin. Autorov je stil pisanja mračan, a napetost raste do kraja. Najstrašniji dio nije mi bilo ubojstvo, nego to kako glavni lik sam sebe uvjerava da je normalan. Preporučio bih ovu priču svima koji vole horor i psihološke priče.

Guy de Maupassant, Na vodi i druge ­novele  — Novelu Na vodi pročitao sam za lektiru, nisam imao velika očekivanja, ali je ispalo da je priča zanimljiva. Pisac ljeti boravi u kućici na obali Seine i upoznaje susjeda pa ga jedne večeri zamoli da ispriča neku svoju zgodu.

Izd. Hena com, Zagreb,
1998.  / prev. Iso Velikanović

Ribar mu je prepričao kako je jednom ostao sam u čamcu usred noći, bacio sidro i odlučio se odmoriti. Odjednom ga je obuzeo neobjašnjiv strah, gusta magla, tišina, čudni zvuci. Nije mogao izvući sidro pa je ostao zarobljen cijelu noć, pio rum i borio se s paničnim mislima. Ujutro je, uz pomoć drugog ribara, napokon izvukao sidro, a uz njega i leš stare žene s kamenom oko vrata. Ako volite priče pune atmosfere, ovo je novela za vas.