Slabije od očekivanja

Kad se odmah u naslovu osvrta napiše da je recentna fantastična psihološka triler-drama Dan razotkrivanja slabija od očekivanja, to ne znači da je riječ o lošem filmu. Naprosto, pod redateljskom palicom Stevena Spielberga sve, pa čak i eskapistički „crtić“ Blagi fantastični gorostas i ne osobito artikulirani akcijski teen fantasy Igrač broj 1, kao i ponešto podcijenjeni prepravak mjuzikla Priča sa Zapadne strane, jamče barem atraktivnu i dinamičnu zabavu s dosta šarma.

Spielberg se još jednom bavi svojom opsesivnom temom kontakta izvanzemaljaca i Zemljana

Pa još ako se ta zabava tematski naslanja na neke od njegovih najboljih i najpoznatijih ostvarenja, a u konkretnom slučaju posrijedi su filmovi Bliski susreti treće vrste i E.T., te u određenoj mjeri Umjetna inteligencija, gledateljsko zadovoljstvo je zajamčeno. Ako ste uz to spremni odbaciti pretjerano inzistiranje na logičnosti onoga što gledate, te uključiti „suspenziju nemogućeg“ (suspension of disbelief) i prepustiti da vas vode energična priča, režija koja nažalost nije ni sugestivna ni inventivna, ali je sigurna i zanatski korektna, kao i uvjerljivi glumački nastupi, osobito odlične Emily Blunt i uvijek pouzdanog Colina Firtha, iz kina svakako nećete izaći razočarani. To što niste dobili ono čemu ste se nadali, drugi je par rukava, no usudio bih se napisati da se od Spielberga tako nečem više nije ni uputno nadati.

Jer, nekadašnja perjanica i najznačajniji autor „novog Hollywooda“, ujedno i najutjecajniji američki filmaš tijekom posljednjih pola stoljeća, još od četvrte pustolovine Indiane Jonesa iz 2008. nije onaj stari, maštoviti i inteligentno razigrani zabavljač koji je s lakoćom znao spajati „visoko“ i „nisko“, žanrovski inovativnu pustolovinu i umjetnost, eskapizam i artizam. Svakako, i kasnije mu se znalo zalomiti više zanimljivih i intrigantnih nego poticajnih i naročito pamtljivih ostvarenja. Naravno, riječ je o politiziranoj biografskoj drami Lincoln, triler-drami Most špijuna i posveti klasičnom novinarstvu The Post, redom djelima koja smo sa zadovoljstvom pogledali, ali se s odmakom od desetak i više godina ne možemo baš sjetiti o čemu se u njima radilo. Dakako, s iznimkom Lincolna, koji barata općim mjestima i dobrim je dijelom bio Spielbergov intimni projekt. U njegovoj karijeri oduvijek je valjalo razlikovati „zimske“ od „ljetnih“ filmova, jer su zimski bili ambiciozniji, ozbiljniji, odnosno u svakom smislu seriozniji i osobniji (zaključno s njegovim prethodnim naslovom Fablemanovi kao krunom), te su ciljali ako ne na Oscare, a ono barem na nominacije, dok su ljetni bili uvjetno rečeno manje ambiciozni i neozbiljniji, usmjereni primarno ka zabavi i zaradi na kinoblagajnama. To što su se ovi potonji često, ako ne i u pravilu (od Ralja i Otimača izgubljenog kovčega nadalje) ispostavljali kao u cjelini kvalitetnija ostvarenja u odnosu na one prve, tema je za neki drugi tekst.

Nažalost, upravo napisano ne vrijedi za Dan razotkrivanja, film u kojem se Spielberg još jednom bavi svojom opsesivnom temom kontakta izvanzemaljaca i Zemljana. Priča isprva prati dvije naizgled ravnopravne pripovjedne linije koje se po prilici na polovici filma spajaju u jednu. Od početka se sugerira da je važniji zaplet o TV-prognostičarki Margaret Fairchild (Blunt), koja nakon što joj u stan uleti ptica kardinal odjednom počne razumjeti i govoriti strane jezike, ponajprije ruski i korejski, ali i nezemaljski s ispuštanjem grlenih glasova. To je praćeno neobičnim „čitanjem“ drugih ljudi, poznavanjem njihovih obiteljskih situacija i intimnih drama uz pokroviteljsko savjetovanje što i kako trebaju poduzeti. Očekivano smjesta počne jurnjava, jer za njom u potjeru kreće služba nalik FBI-ju, za koju ona „zna“ da je zadužena za drugačije operacije. U međuvremenu, ista organizacija za koju doznajemo da se zove Wardex i koju vodi Noah Scanlon (Firth) želi ščepati i svog odbjeglog člana Daniela Kellnera (Josh O’Connor iz filmova Himera Alice Rohrwacher i Mozak operacije Kelly Reichardt), koji javnosti želi otkriti neku golemu i nevjerojatnu tajnu o kojoj posjeduje neoborive dokaze. Od početka se jasno može naslutiti o kakvoj tajni je riječ, a bijeg dvoje protagonista i njezino razotkrivanje praćeni su uistinu prevelikom količinom nelogičnosti koje zahtijevaju spomenutu suspenziju nemogućeg.

Ni režiju se ne može pohvaliti, osobito ne ključnu akcijsku scenu u kojoj Fairchild i Kellner jedva izvuku žive glave iz automobila zakačenog za jureći vlak. Posve nelogična je i katarzična završnica u kojoj, u današnje vrijeme umjetne inteligencije, lažnih videa i općenito fake newsa, svi Zemljani bez trun­ka sumnje vjeruju u ono što gledaju na zaslonima pametnih uređaja. Unatoč tome, i ako uspijete potisnuti nevjericu, Dan razotkrivanja bit će vam dovoljno intrigantan, zabavan i šarmantan. Dijelom i zbog još uvijek učinkovita Spielbergova pripovjednog dara.