Odjeci etno(muziko)loškog i folklorističkog naslijeđa Vinka Žganca

Povodom pedesete obljetnice smrti međunarodno priznatoga hrvatskog etnomuzikologa i akademika Vinka Žganca (1890–1976), Institut za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba, u suradnji s Muzejom Međimurja Čakovec, Turističkom zajednicom područja Mura i gorice te Kulturno-umjetničkom udrugom „Seljačka sloga“ iz Nedelišća, organizirao je početkom lipnja dvodnevni znanstveno-stručni skup Vinko Žganec: život, djelo i suvremeni odjeci. Skup je održan 5. i 6. lipnja na dvjema lokacijama u Žgančevu rodnom Međimurju – prvoga dana u Čakovcu u Multimedijalnoj dvorani Riznice Međimurja, a drugoga u Spomen-domu Vinka Žganca u Vratišincu. Na skupu je osamnaest domaćih znanstvenika i stručnjaka iz područja etnologije, folkloristike, muzeologije, turizma i obrazovanja predstavilo svoja aktualna istraživanja i promišljanja vezana za iscrpnu Žgančevu etno(muziko)lošku i folklorističku ostavštinu te za mogućnosti njezine interpretacije i primjene u suvremenom društvenom, kulturnom i obrazovnom kontekstu.

I nakon pola stoljeća, Žgančevo naslijeđe još uvijek nije istraživački iscrpljeno

Posljednji znanstveni skup u cijelosti posvećen životu i profesionalnom djelovanju Vinka Žganca održan je 1990, povodom stote obljetnice njegova rođenja, također u organizaciji Instituta za etnologiju i folkloristiku te Centra za kulturu Čakovec. Taj je skup iznjedrio niz radova istaknutih domaćih i inozemnih znanstvenika i stručnjaka, koji i danas zadržavaju svoju znanstvenu relevantnost. Radovi su objavljeni 1991. u posebnom izdanju časopisa Narodna umjetnost (br. 3).

Osamnaest izlaganja bilo je raspoređeno u šest tematskih sesija tijekom dvodnevnoga programa skupa. Skup je otvorila Janja Kovač, muzejska savjetnica i voditeljica Etnografskog odjela Muzeja Međimurja Čakovec, izlaganjem o Memorijalnoj zbirci Vinko Žganec, utemeljenoj 2020. godine u okviru spomenutoga odjela. Sustavno je predstavila sadržaj zbirke te u zaključku istaknula ulogu Muzeja u istraživanju i promicanju naslijeđa Vinka Žganca. Drugoga dana skupa ista je autorica, uime KUD-a Donja Dubrava, iz perspektive organizatora i sudionika predstavila Smotru međimurskog folklora, manifestaciju koja se od 1974. godine održava u Donjoj Dubravi. U dijakronijskom prikazu njezina razvoja osvrnula se na različita izdanja Smotre te istaknula njezinu važnu ulogu u promicanju kulturno-umjetničkoga amaterizma na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. U nastavku programa Daniel Ciglarić predstavio je tridesetak predmeta povezanih s Vinkom Žgancem koji se čuvaju u njegovoj privatnoj kolekcionarskoj zbirci. Uz predstavljanje samih predmeta publici je približio i pojedine zanimljivosti te vlastita iskustva općenitije vezana uz kolekcionarsku djelatnost.

Na skupu su predstavljeni i manje poznati te slabije istraženi aspekti Žgančeva profesionalnog djelovanja, među kojima i njegova istraživanja tradicije glagoljaškog pjevanja. O toj su temi, na primjeru Žgančeva istraživanja provedenog 1956. godine na otocima Krku, Rabu i Pagu, izlagali Joško Ćaleta s Instituta za etnologiju i folkloristiku te glazbeni pedagog Ivan Buljan. O Žgančevim je doprinosima vezanima uz crkvenu pučku glazbu govorio i glazbeni pedagog Tomislav Habulin, osvrnuvši se na njegove autorske harmonizacije napjeva koje se izvode i u suvremenoj liturgijskoj praksi. Žgančev pedagoški rad na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji – također slabije poznat segment njegova profesionalnog djelovanja – predstavljen je u izlaganju muzikologinje i knjižničarke Aleksandre Mežnarić Kerafin, na temelju dokumentacije pohranjene u Arhivu zagrebačke Muzičke akademije te diplomskih radova njegovih studenata koji se čuvaju u fondu Knjižnice Muzičke akademije.

Tvrtko Zebec s Instituta za etnologiju i folkloristiku i Lea Šprajc s Učiteljskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu svoja su izlaganja temeljili na dosad gotovo neistraženoj rukopisnoj građi iz Žgančeve ostavštine. Tvrtko Zebec predstavio je Žgančev radni dnevnik, koji obuhvaća bilješke o njegovim aktivnostima u razdoblju od 1952. do 1957. godine, posvetivši osobitu pozornost etnokoreološkoj komponenti tih zapisa. Lea Šprajc predstavila je etnografski rukopis Žgančeve majke Marije Žganec, nastao na nagovor sina Vinka u posljednjim godinama njezina života, prema Radićevoj programatskoj Osnovi za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu. U svojem je izlaganju posebnu pozornost posvetila usmenoknjiževnoj komponenti toga rukopisa.

Etnokoreološke teme na skupu predstavili su Lidija Bajuk s Instituta za etnologiju i folkloristiku i etnolog Bruno Bogdan. Lidija Bajuk izlagala je o huculsko-ukrajinskom svadbenom plesu kolomyj(k)a te o njegovu suodnosu s međimurskim čipčardašom, drmešom sjeverozapadne i središnje Hrvatske te s mađarskim czárdásom, dok je Bruno Bogdan govorio o četirima međimurskim narodnim koreografima koje je Žganec, uoči Smotre folklora u Zagrebu 1946, potaknuo na obnavljanje međimurske plesne tradicije.

Irena Miholić s Instituta za etnologiju i folkloristiku osvrnula se na dostupnost digitalizirane građe o Žgancu te na prednosti takva načina njezina pohranjivanja u suvremenim institucionalnim okvirima. O sličnoj je temi govorila i Mihaela Blagaić Kišiček, knjižničarka na Institutu za etnologiju i folkloristiku, s posebnim naglaskom na aktualni knjižnični projekt objedinjavanja, digitalizacije i objave Žgančevih radova u repozitoriju Instituta.  O turističkome su potencijalu Žgančeva naslijeđa govorili Marina Matjašić iz Turističke zajednice područja Mura i gorice i Rudi Grula, predsjednik Turističke zajednice Međimurske županije, predstavivši dva aktualna turistička centra koja obuhvaćaju i (re)interpretiraju (i) Žgančevu ostavštinu – Spomen-dom Vinka Žganca u Vratišincu, otvoren početkom godine, te Interpretacijski centar Palača međimurske popevke, koji je svoja vrata otvorio krajem lipnja. Posljednja su dva izlaganja na skupu bila posvećena odgojno-obrazovnim mogućnostima Žgančeva naslijeđa te kulturne baštine uopće, o čemu su – temeljem vlastitih iskustava rada u vrtiću i osnovnoj školi – izlagale odgajateljice Petra Mićanović i Milana Hozmec te učiteljica Tatjana Pintarić. 

Nakon održanih izlaganja prvoga dana skup se nastavio okruglim stolom u Nedelišću, u okviru kojega se raspravljalo o budućnosti Smotre međimurske popevke, koja se ondje održava od 1970-ih, odnosno o načinima i mogućnostima uključivanja suvremenih generacija djece i mladih u Smotru, o čemu uvelike ovisi njezina daljnja opstojnost. Raspravu su moderirale Irena Miholić i Janja Kovač, a u njoj su, uz ostale prisutne, sudjelovali Josip Celinger, dugogodišnji predsjednik KUU „Seljačka sloga“ Nedelišće te jedan od inicijatora osnivanja Smotre, Jasna Hajdinjak, aktualna predsjednica KUU „Seljačka sloga“ Nedelišće i predsjednica organizacijskog odbora Smotre, koja je drugoga dana skupa održala i zasebno izlaganje o toj manifestaciji, te pjevačica i kantorica Julijana Kočila.

Ovaj je dvodnevni skup još jednom potvrdio iznimnu važnost Žgančeva naslijeđa u stručnom i znanstvenom, ali i aktualnom turističkom i obrazovnom kontekstu. Također, pokazalo se da Žgančevo naslijeđe još uvijek nije istraživački iscrpljeno te da ostavlja dovoljno prostora za buduće istraživače i entuzijaste različitih profila.