Dvije umjetnice, dvije zagrebačke izložbe i jedna knjiga – tri recentna rada nastala u različitim medijima, ali povezana istovrsnim motivom prenošenja autobiografskog u vizualni i pripovjedni jezik.
Samostalnom izložbom Krug u Galeriji Kolekcionart ilustratorica, grafička dizajnerica i spisateljica Klasja Habjan nastavlja istraživanje umijeća oslikavanja keramičkih pločica koje je započela sudjelovanjem na umjetničkoj rezidenciji u Portugalu.

Plakat izložbe
Prepoznatljiv crno-bijeli crtački jezik autorica pritom premješta s papira na keramiku dodatno otvarajući prostor vještoj sintezi ilustracije, slike i objekta. Središnji dio izložbe čini šest oslikanih keramičkih panela koji se čitaju kao jedna narativna cjelina, a prate ih izloženi crteži, kolaži i istoimena pjesma upućujući na proces nastanka rada i prijenos motiva iz jednoga medija u drugi. Odabir materijala nije slučajan: dvojnost krhkosti i čvrstoće keramike ključan je segment koji svjedoči o prolaznosti, cikličnosti i trajnoj utkanosti proživljenog. Izložba je otvorena do 4. srpnja.
Teme koje se u Krugu pojavljuju kroz materijal i formu u grafičkom romanu Moja baka zove se kao čokolada poprimaju još osobniji okvir.
Izd. Mala zvona,
Zagreb, 2026.
Riječ je o novoj knjizi Klasje Habjan objavljenoj u izdanju nakladničke kuće Mala zvona čijem se oblikovanju autorica posvetila tijekom rezidencije u Angouleˆmu, a koja kroz prozu, stihove i ekspresivne crno-bijele ilustracije prati odnos unuke i bake koja se suočava s demencijom. Radnja ove izrazito dirljive ispovijesti nije ispričana linearno, nego kroz splet razgovora, bilješki i pjesničkih slika. Ilustracije, ujedno primaran medij autoričina umjetničkog izričaja, pritom ne funkcioniraju kao popratni ornament, već ravnopravan produžetak teksta – upravo u toj harmoniji vizualnog i tekstualnog počiva snaga knjige. Za čitatelja koji je i sam proživio bolno iskustvo postupnoga gubitka bliske osobe pod teretom neurodegenerativne bolesti, knjiga djeluje gotovo terapeutski ukazujući na snagu umjetnosti kao vještog prenositelja delikatnih tema i iskustava koja se nerijetko opiru jeziku.
Povodom samostalne izložbe Stronger Than Bone, otvorene u Galeriji Trotoar, Mia Akrap predstavila je novi ciklus kojim nastavlja dugotrajan interes za kolektivnu memoriju, transformaciju i osobnu ikonografiju.


Mia Akrap, Stronger Than Bone #2 i #6, oslikana i glazirana keramika, 2026. / Izvor ©Trotoar, D. Žižić
Premda izveden u keramici, izloženi ciklus zadržava slikarski način razmišljanja razvijajući pitanja prisutna u njezinoj ranijoj praksi. Polazeći od vlastita života, Mia Akrap istražuje transgeneracijski prijenos sjećanja i načine na koje se subjektivnost oblikuje unutar obiteljskih i kulturnih obrazaca. Voda, tijelo, posuda i arhetipske ženske figure pojavljuju se kao elementi vizualnog vokabulara kroz koji umjetnica gradi odnose između nasljeđa, materijala i iskustva, dok keramika – jedan od najstarijih kulturnih medija – postaje prostor u kojem se oni iznova oblikuju. Izložba se može razgledati do 5. rujna.
843 - 2. srpnja 2026. | Arhiva
Klikni za povratak