Iznimna vokalna zrelost mlade sopranistice

Na koncertu ciklusa Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj predstavila se sopranistica Dunja Rebić, učenica četvrtog razreda srednje Glazbene škole Alberta Štrige u Križevcima u klasi Ane Majdak Fak, čiji se dosadašnji razvoj ocrtava kroz niz zapaženih natjecateljskih i koncertnih uspjeha. Tijekom srednjoškolskog obrazovanja ostvarila je brojne nagrade na državnim i međunarodnim natjecanjima, među kojima se osobito izdvajaju apsolutne pobjede na natjecanju Sirmium Fest, nagrade na natjecanjima Stojan Stojanov Gančev i Lions Grand Prix te, za talente nezaobilazni, Oskar znanja koji je dobila za 2025. godinu. Njezina koncertna aktivnost već sada nadilazi školske okvire, što potvrđuju suradnje s različitim ansamblima i nastupi u različitim prigodama, pri čemu se već sada nazire jasno usmjeren profesionalni put. Njezin nastup u Matici može se tako promatrati kao potvrda već visoko oblikovana vokalnog identiteta.

Nastup Dunje Rebić u Matici hrvatskoj može se promatrati kao potvrda već visoko oblikovana vokalnog identiteta  / Snimio Mirko Cvjetko / MH

Uz diskretnu i podržavajuću klavirsku pratnju Bože Letunića, program večeri obuhvatio je ariju Dunque in colpa Antonija Caldare, Lied der Mignon III, op. 62, Franza Schuberta, Élégie Julesa Masseneta, Als du mich einst gefunden hast Dore Pejačević, popijevku Slavuj Brune Bjelinskog, romancu Jorgovan Sergeja Rahmanjinova, Když mne stará matka zpívat učívala Antonína Dvořáka, ariju Marzelline O wär’ ich schon mit dir vereint iz opere Fidelio Ludwiga van Beethovena te ariju Giuliette Oh quante volte iz opere I Capuleti e i Montecchi Vincenza Bellinija. Takav raspored omogućio je uvid u širok raspon stilskih i izražajnih zahtjeva, pri čemu je koncert bio promišljeno strukturiran kao postupni prijelaz od komornijeg prema scenski izraženijem repertoaru.

U interpretaciji odabranog programa osobito se istaknula iznadprosječna postava glasa, koja za pjevačicu od tek osamnaest godina upućuje na stupanj vokalne zrelosti kakav se češće susreće u kasnijoj fazi razvoja. Takva vokalna stabilnost omogućila joj je sigurnost u svim stilskim kontekstima, pri čemu valja istaknuti iznimnu deklamaciju teksta koja je omogućila lako praćenje unutar svih jezika kojih je u ovoj prigodi bilo čak sedam. Posebno u interpretaciji Slavuja Brune Bjelinskog Dunja Rebić ostvarila je izražajnu ravnotežu između lirskog i ekspresivnog sloja, gradeći frazu postupno i bez naglih kontrasta, čime je postignuta uvjerljivost koja proizlazi iz unutarnje logike glazbenog toka i Bjelinskijeva odlično pogođena uglazbljenja poezije Grigora Viteza. Operni dio programa donio je pak izraženiji iskorak prema scenski usmjerenom izrazu. U Beethovenovoj ariji Marzelline zadržana je stabilnost vokalne linije i jasnoća fraze, dok se u Bellinijevoj ariji Oh quante volte osobito istaknula podudarnost između karaktera djela i prirode njezina glasa. Upravo u toj ariji Dunja Rebić pokazala je sposobnost duga, neprekinuta vođenja fraze, uz kontroliran dah i ujednačen ton.

Koncert je zaokružen dodatkom, pjesmom Oh, Mr. Dream Man Jamesa V. Monaca, u kojem je izvođačica pokazala spremnost na izlazak iz okvira standardnog klasičnog repertoara i uspostavila neposredniji kontakt s publikom. U cjelini gledano, program je ponudio dobro odmjeren odnos između Lieda i opernih arija, omogućivši uvid u različite aspekte vokalne interpretacije, a nastup Dunje Rebić u Matici može se promatrati kao uvjerljiva potvrda umjetničkoga potencijala, u kojem se tehnička sigurnost, jasnoća teksta i osjećaj za stil međusobno odlično nadopunjuju.