Hodočašće vjere, zajedništva i nade

Antunovski hod mladih posljednjih je godina izrastao u jedno od najvećih i najupečatljivijih vjerskih okupljanja mladih u Hrvatskoj. Nadahnut padovanskim hodočasničkim putem Cammino di Sant’Antonio, ovaj jedinstven događaj povezuje štovatelje Sv. Antuna Padovanskoga kroz zajednički hod, molitvu i slavljenje vjere u urbanom prostoru Zagreba.

Ovaj jedinstven događaj povezuje štovatelje
Sv. Antuna Padovanskoga kroz zajednički hod, molitvu i slavljenje vjere u urbanom prostoru Zagreba / Izvor © 2026 franosoco/ Antunovski hod mladih

Pokrenut na inicijativu fra Stjepana Brčine, voditelja Centra za duhovna zvanja Hrvatske provincije Sv. Jeronima franjevaca konventualaca, i tadašnjega župnika fra Roka Bedalova, Antunovski hod od samih je početaka zamišljen kao priprava za blagdan Sv. Antuna Padovanskoga te kao način približavanja njegove duhovnosti novim naraštajima. Organizaciju Hoda i ove su godine zajednički ostvarili Centar za duhovna zvanja, Nacionalno svetište Sv. Antuna Padovanskoga na Svetom Duhu, Župa Sv. Antuna Padovanskoga te Evangelizacijska zajednica „Sveti Duh“ uz pomoć brojnih volontera. Osmo izdanje Hoda održano je 6. lipnja te je okupilo više od 25.000 mladih iz Hrvatske i inozemstva.

Ovogodišnja je ruta vodila od franjevačkog samostana i crkve Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Dubravi prema bazilici Sv. Antuna Padovanskoga na Svetom Duhu. Tisuće mladih prošle su zagrebačkim ulicama, pretvarajući gradski prostor u mjesto zajedničke molitve, pjesme i svjedočenja vjere. Posebnu dinamiku Hodu dao je pretprogram – pjesme slavljenja, svjedočanstva, ples i ohrabrujuće poruke kojima su mladi uronili u ozračje nade i zajedništva te osjetili iskustvo žive vjere. Nakon toga uslijedila je svečana sveta misa na kojoj su hodočasnici imali priliku prikazati svoje molitvene nakane te sebe i svoje bližnje povjeriti moćnom zagovoru Sv. Ante Padovanskog. Po završetku euharistijskog slavlja u crkvi Bezgrešnog začeća BDM u Dubravi, hodočasnici su se uputili prema Trgu bana Josipa Jelačića gdje je održan središnji program. Nakon pjesmi slavljenja, uslijedila je plesna koreografija, molitva i nagovor. Ispunjeni nadom i radošću, hodočasnici su se uputili prema završnoj točki Hoda – bazilici Sv. Antuna Padovanskog.

Ono po čemu ćemo posebno pamtiti osmi Antunovski hod zasigurno je prilika da putem plesa slavimo Gospodina. Imale smo izuzetnu milost, čast i blagoslov da svoj talent predamo u službu Bogu. Plesnom koreografijom nastojale smo prikazati borbu dobra i zla – borbu koja se za svačiju dušu odvija svakoga dana. S osjećajem drvene pozornice pod bosim nogama, pogledom na tisuće mladih ljudi pred sobom i uzavrelim emocijama koje su se stiskale u prsima, imale smo samo jednu želju – da se Bog proslavi kroz naš ples i dotakne srca onih koji su najpotrebitiji Njegove ljubavi.

Ovim Antunovskim hodom imale smo priliku svjedočiti da ples doista jest dar od Boga i da ga je itekako moguće koristiti u službi slavljenja i veličanja našeg Stvoritelja. Ovaj Hod za nas predstavlja jedan novi početak u hodu s Gospodinom i daje nam nadu da je zaista moguće u radosti i punini živjeti geslo osmog Antunovskog hoda: „Ako imaš Boga, imaš sve!“