Gitaristički svijet uistinu je poseban

Gitaristički svijet uistinu je poseban. Stariji budno prate razvoj mlađih, mladi se nastoje dokazati pred autoritetima, a oni u sredini vezivno su tkivo prirodno smjenjujućih generacija. Bez obzira na međusobne različitosti, kada netko od njih ima važan koncert, svi se okupe kao podrška. Bilo je tako i u ciklusu Guitarra viva kada je Trio Evocación, koji čine Luka Lovreković, Lovro Peretić i Ivan Šimatović, proslavio desetu obljetnicu djelovanja. Mladi ansambl odlučio je slaviti u velikom stilu. Ambicioznog programa ne bi se postidjeli ni renomirani gitaristički sastavi. Mladost, čini se, nosi izvjesnu dozu hrabrosti koja se u potpunosti isplatila.

Trio Evocación u sastavu Ivan Šimatović, Lovro Peretić i Luka Lovreković proslavio je 10. obljetnicu djelovanja / Snimio Matej Grgić / izvor Glazba.hr

Prvi dio večeri posvetili su remek-djelu, Goldberg varijacijama Johanna Sebastiana Bacha. Ni u originalnoj instrumentaciji ovaj ciklus nije nešto za čim se poseže samo tako, a kada je riječ o integralnoj izvedbi za trio gitara, i to u obradi člana trija Luke Lovrekovića, važnost ovoga čina tim je veća. Nakon takva poduhvata postavlja se pitanje na koji način koncipirati drugi dio programa. Drugi dio večeri donio je tri nova djela hrvatskih skladatelja različitih generacija koja su na poziv Trija Evocación napisali Tomislav Uhlik, Krešimir Klarić i Vigo Kovačić.

Trio gitara vrlo je osjetljiv, ali potentan organizam čiji dionici moraju balansirati na tankoj liniji između individualizma i cjelovitosti. Interpretacijom Bachovih Goldberg varijacija pokazali su visoku razinu skladnosti ideja i kompaktnosti zvuka. Zahvaljujući Luki Lovrekoviću koji je vješto pretočio izvornik za instrument s tipkama u troslojnu teksturu triju gitara, ono najbolje od Bachova spoja polifonog vođenja dionica i harmonijskoga mišljenja strukture uspjelo je doći do izražaja. Već s prvim taktovima teme Bachovih varijacija trojica gitarista pokazala su da dišu kao jedan. U prostor Male dvorane Lisinski unijeli su toplinu tona kakvu samo gitarski zvuk može donijeti i glazbeničku sinergiju koja nije gubila na intenzitetu sve do završetka ove velebne Bachove građevine. Lovreković je vješto uposlio svakog člana trija, tako da ništa od Bachova skladateljskog umijeća ni barokne stilske specifičnosti nije bilo izgubljeno. Ono što smo dobili jest potvrda ne samo Bachove veličine, nego i vrijednosti koju ova glazba nosi u kvalitetnim preradama za druge izvođačke sastave. Povremene nesigurnosti u pojedinim dionicama trebalo bi dodatno ispolirati, no nakon toga vrijedilo bi ovaj poduhvat zabilježiti studijskom
snimkom.

Nove skladbe hrvatskih skladatelja odrazile su stilske raznolikosti autora. Tomislav Uhlik uvijek nastoji pisati izvođaču i slušatelju „pitku“ glazbu. Gitalirika naslovom jasno otkriva skladateljevu misao vodilju, a četiri stavka Uhlik naziva „slikama“, prizivajući izvanglazbeni moment subjektivnog doživljaja. Stavci se karakterno nadopunjuju, pri čemu se autor služi prokušanim sredstvima poput uvođenja plesnosti valcera, poigravanja s ritamskim konstrukcijama i korištenja specifičnih gitarskih tehnika, nikada ne gubeći iz vida melodioznost koja prožima sve stavke i veže ih u cjelinu. 

Ne događa se često da skladatelj ima priliku doživjeti dvije praizvedbe u dvije večeri zaredom. Upravo to se dogodilo Krešimiru Klariću, čiju su skladbu Dissensio praizveli violinist Irvine Arditti i Cantus Ansambl večer prije nego što je Trio Evocación praizveo njegov Trio. Djelo jednostavna naslova kompozicijski se naslanja na Triptih koji je autor napisao za trojicu gitarista u povodu njihove pete obljetnice. Djelo je vrlo kompaktno, precizno osmišljeno, jasne motivske razrade koja počiva na kruženju oko tona e odsviranog na praznoj žici kao ishodišta kojemu se stalno treba vraćati.

Skladbom Kapodatastrofa Vigo Kovačić unio je izražene elemente teatralnosti i humora. Djelo počiva na ideji rekreiranja nesporazuma među izvođačima koji uporno pokušavaju izvesti skladbu, no nikako ne uspijevaju jer jedan od njih „kvari“ zvučnu sliku. Ispostavit će se da je razlog tomu činjenica da nema kapodaster. Kada ga pronađe i postavi na vrat gitare, skladba biva konačno izvedena. Ova glazbena šala, nepretenciozna, ali uspjela, odlično bi mogla funkcionirati kao kakav dodatak koncertnom programu.

Svaka od skladbi na obljetničkom programu omogućila je da Lovreković, Peretić i Šimatović iskažu vlastiti „glas“ i točno se moglo vidjeti kako im se karakteri razlikuju. No, kvaliteta njihova nastupa nalazi se u zajedničkoj potrazi za istančanom zvukovnom bojom jednoga tijela sazdanoga od triju gitara. Nije moguće ne pomisliti na ansambl trenutačno u naponu interpretativnog stvaralaštva i međunarodne prepoznatljivosti – Trio Elogio. Uz napomenu da su i oni te večeri bili u Lisinskom. Usporedba nije potrebna, ali logično se nameće dojam nasljedovanja tradicije ovakvog tipa muziciranja. Ipak, nešto im jest zajedničko. Energija koja trojicu glazbenika povezuje u tijeku izvedbenog čina i potpuna posvećenost ljepoti gitarskoga zvuka.