Gacka kao povijesna i identitetska cjelina

Knjiga Gackom kroz povijest autora Željka Holjevca, u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Otočcu predstavlja sažet, ali sadržajno bogat pregled povijesti jednoga od najzanimljivijih hrvatskih povijesnih prostora. Holjevac ne piše samo o političkoj povijesti, nego jednaku pozornost posvećuje stanovništvu, jeziku, kulturnom nasljeđu i regionalnom identitetu. Autor podsjeća da je Gacka jedna od najstarijih hrvatskih povijesnih pokrajina te da su njezini stanovnici stoljećima razvijali snažan osjećaj posebnosti, što se očituje i u tradicionalnom nazivu Gačani. Gacka je uvijek bila zasebna regija, a ne podregija Like. Autor ističe važnost autohtonog stanovništva, čakavske jezične baštine i kulturnog kontinuiteta koji je oblikovao ovaj prostor.

Izd. OMH u Otočcu, 2025.

Mnogi danas gledaju na Gacku (i Liku) kao pasivni dio naše domovine. Povijesno, nema ničeg što je pogrešnije od tog pogleda. Bizantski car Konstantin Porfirogenet spominje tri župe gorske Hrvatske: Liku, Gacku i Krbavu, što pokazuje da područje između Primorske i Posavske Hrvatske nije uopće na rubu političkog i teritorijalnog razumijevanja Hrvatske, već središnji dio zemlje. A da ta pozicija nije izgubljena, pokazuju i uvodničari u ovo novo izdanje - predsjednik OMH u Otočcu don Anđelko Kaćunko i Ruža Orešković.  Bogato ilustrirano izdanje započinje s prastanovnicima Gacke, odnosno Japodima koji su desetljećima bili tajanstven narod, ali Holjevac govori o novim istraživanjima. Potom autor piše o antičkoj baštini Rimljana, ali i o raznim utjecajima rimskih misterija, poput mitraističkih vjerovanja koja su zapisana u kamenu koji se i danas može vidjeti na Gackom polju.

Rani srednji vijek opisan je kroz razvoj gačanskog identiteta, kao i lik zagonetnog kneza Borne, čiji identitet je ukorijenjen u krška polja uz rijeku Gacku. Skladan razvoj naglo je prekinut prodorom Osmanlija, mijenjajući sastav stanovništva. Gacka je bila sjedište Otočke kapetanije u 16. stoljeću. Autor opisuje i dolazak Vlaha, pravoslavnog stanovništva koje je naselilo pojedine dijelove Gacke, osobito Vrhovine.

Osim političke povijesti, Holjevac daje i pozornost pojedinim posebnostima ovoga kraja. To se osobito odnosi na Forticu i plemićke obitelji vezane za staro hrvatsko plemstvo, templare i razne došljake. Holjevac također pokazuje važnost Bitke kod Jurjevih stijena 1663, otočni položaj starog Otočca, omeđenog rijekom, život i običaje 18. stoljeća, kada su Gačani bili pod oružjem, i dizali bune protiv austrijske uprave. Autor opisuje preustroj Vojne krajine, ratove u 18. i 19. stoljeću, crkveni razvoj tog vremena i osobito obrazovanje i kulturu.

Novi preustroj postavlja Otočac u Ličko-krbavsku županiju, oduzimajući Gackoj ime. Ipak, slike iz života 19. i početka 20. stoljeća govore o napretku grada i njegove industrije. Potom dolazi doba svjetskih ratova, opis Otočca u socijalističkoj državi, te završava s Domovinskim ratom. Knjiga predstavlja vrijedan doprinos hrvatskoj regionalnoj historiografiji i nezaobilazno štivo o Gackoj.