Tko oblikuje informiranje u digitalnom dobu?

Da hrvatski građani ne vjeruju odveć medijima te da slabo prate dnevne vijesti, i nije nova vijest. No, rezultati nedavnoga istraživanja Umorni od vijesti: Kamo su nestale publike i što hrvatski građani misle o medijima? koje je Agencija za medije predstavila na konferenciji Demokracija u doba TikToka i izbjegavanja vijesti otkrili su da se hrvatska publika sve više informira na društvenim mrežama te da je utjecaj tradicionalnih medija u današnje doba sve slabiji. Društvene mreže zaostaju samo 8 % za tradicionalnim medijem – televizijom – kojim se svakoga dana informira 53,3 % građana. Podcastima se informira 4,4 % građana, a mobilnim aplikacijama 6,6 %, dok su tiskovine pale na zanemarivih 4,4 %.

Panel Pritisak opstanka: Goran Gavranović, Dražen Klarić, Gordana Galović Dupan, Ivan Buča i Branko Rosić / Snimila Neva Žganec / PIXSELL

Visokoobrazovani građani i mladi izbjegavaju vijesti

Pokazalo se da se 52 % generacije Z informira društvenim mrežama i digitalnim portalima, a generacija Y najviše internetskim portalima. Zabrinjavajući je podatak da u više od 70 % slučajeva vijesti ne traže i do njih ne dolaze ciljano, već usput, dok ih čak 31,5 % nerijetko izbjegava vijesti u potpunosti. Mlađi su ispitanici češće odgovorili kako bi više pratili vijesti kada bi one bili pozitivnije. Hrvatski građani ocijenili su vijesti ocjenom 3, a vijestima su najnezadovoljniji predstavnici generacija Z i Y te Dalmatinci. Povjerenje u novinare u Hrvatskoj općenito je vrlo nisko.

Britanski stručnjak za medije Nic Newman i američki profesor prava Tuan Samahon / Snimila Lucija Očko / PIXSELL

Najviše namjerno izbjegavaju vijesti visokoobrazovani građani, a najmanje oni s nižim stupnjem obrazovanja. Najviše se izbjegavaju vijesti s ideološkim i političkim raspravama, vijesti s estrade, domaća politička zbivanja te crna kronika. Glavni razlozi za nepraćenje vijesti jesu: stvaranje nervoze, stresa i depresije te negativnoga raspoloženja, stvaranje osjećaja emocionalne iscrpljenosti od praćenja negativnih sadržaja, stajalište da mediji preuveličavaju vijesti i bave se nebitnim temama (estrada, senzacionalistički naslovi) umjesto važnim društvenim pitanjima, da su vijesti neprovjerene i netočne, da mediji lažu i manipuliraju, zastupaju određene političke opcije, promiču ideološki obojen sadržaj, potiču podjele i raskole u društvu te njihov opći nedostatak novinarskih standarda i vjerodostojnosti.

Tisak pod pritiskom opstanka

O ovim i drugim problemima govorilo se na nedavnoj konferenciji In Medias Press u organizaciji Večernjeg lista u zagrebačkom kinu Kaptol Boutique Cinema. Panel Pritisak opstanka otvorio je pitanje sudbine tiska u 21. stoljeću, od čijega je početka u Europi nestalo gotovo 3000 tiskovina, a broj prodane naklade u današnjim članicama EU od početka tisućljeća, dakle u samo 26 godina, pao je sa 100 milijuna na nekih 20 milijuna primjeraka, kako je istaknuo direktor 24 sata i moderator panela Goran Gavranović.

Glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić naglasio je da „novinar s imenom i prezimenom i biografijom jamči da je to što je napravio novinarski proizvod napravljen po svim novinarskim standardima“. Dodao je da se valja vratiti na osnovne novinarske postavke: temeljito istražiti priču, prikazati obje strane i tek potom komentirati. Najbitnije je „ispričati priču koja je važna, relevantna i vjerodostojna“.

Gordana Galović Dupan iz Jutarnjeg lista istaknula je da je bitno rasti, jer samo rast jamči opstanak, a pretplatnik danas tu igra važnu ulogu. Što se tiče umjetne inteligencije, smatra da će ona stvoriti dva bloka: one koji će ići za brzim i nekvalitetnim sadržajem i one koji će stvarati visokokvalitetne članke.

Glavni urednik 24 sata Ivan Buča objasnio je opstanak tiskanih novina time što ih novinari 24sata „nisu pretvorili u nekakav nusproizvod digitalnog doba“, već su profesionalno posvećeni izradi proizvoda koji će biti „razlikovni element u odnosu na sve ostalo“.  

Panel Razgovor 1:1 Tomislav Krasnec & Tuan Samahon – Na rubu slobode govora donio je razgovor s Tuanom Samahonom, profesorom s Pravnog fakulteta američkoga Sveučilišta Villanova. Samahon, stručnjak za teme slobode govora i prava na pristup informacijama, odmah je naglasio da SAD proživljava ustavnu krizu, jer došlo je do raspada trodiobe vlasti. Kongresnici ne ustaju u obranu Kongresa, što, zajedno s napadom na sudbenu vlast, potiče krizu. Osvrnuo se i na samocenzuru, kao i sudske procese u kojima, ako novinar i pobijedi, mora snositi stotine tisuće dolara sudskih troškova. Protiv ovakvih praksi počelo se raditi, no problem je nespremnost Amerikanaca da uče od drugih država u pogledu njihovih iskustava s autoritarnošću. „Američko carstvo utjecat će na vas. Nije ovo samo američki problem. Ovo je ujedno hrvatski i europski problem“, naglasio je. Europsko novinarstvo trebalo bi potaknuti natjecateljski duh, pišući kritički o onim temama o kojima se u Americi šuti ili se o njima piše blago i površno. Primjer za to su hrvatski novinari koji pišu o Vučićevim i Dodikovim pogodovanjima obitelji Trump u jugoistočnoj Europi.

Borba za pozornost

Na panelu Sadržaj je zaključan sudjelovali su Anamaria Todorić (Večernji list), Vlado Janković (Jutarnji list), Matej Lončarić (RTL) i Miran Pavić (Telegram/ Presshaus). Govorilo se o zaključavanju sadržaja na portalima, pri čemu se pokazalo da ljudi nisu neskloni platiti kako bi čitali kvalitetan sadržaj. Medijsko tržište moglo bi se dodatno razviti kada bi se medijski sadržaj plasiran na društvene mreže mogao monetarizirati. Do mlađe populacije ne može se doprijeti bez društvenih mreža, a oni će za nekoliko godina postati konzumenti određenih medija. Anamaria Todorić istaknula je da više ne koristi riječ „čitatelj“, nego izraz „konzument sadržaja“, koji smatra primjerenijim suvremenoj medijskoj stvarnosti. Clickbait – odnosno poveznica mamac – nije ubio novinarstvo, rečeno je na panelu te je ujedno istaknuta potreba za tim alatom kao sredstvom privlačenja korisnika. Bitno je da je tekst dobar, čak i dug, smatraju panelisti, jer takav će se tekst uvijek čitati, odnosno uvijek će postojati potražnja za kvalitetnim sadržajem, iako se za njega plaća. 

Panel Jer za content treba imati dušu? otvorio je zanimljivo i opsežno pitanje stvaranja sadržaja u doba kada UI mijenja sve medijske alate, ali i cijelo okružje. Gdje je vrijednost, odnosno je li sadržaj postao roba? Dijana Suton (tportal) rekla je da nije pesimistična te stvari stoje onako kako stoje „jer smo pristali na pravila igre“. Istaknula je nepovjerenje prema umjetnoj inteligenciji te medijima u Hrvatskoj općenito kao bitan čimbenik koji dovodi do izbjegavanja vijesti, osobito institucionalnih, ali ne i sadržaja. Dario Markas (Večernji list) istaknuo je da se od novinara danas, za razliku od prije, traži emotivnost. U budućnosti će naglasak biti na istraživanju pozadine iza takvih vijesti, smatra Markas. Ivan Brezak Brkan (Netokracija) naglasio je da je došlo do utrke za posjećenošću na portalima i hiperprodukcije sadržaja niske kvalitete, odnosno do plasiranja medijskoga sadržaja o nebitnim i banalnim temama. Zlatna sredina, rečeno je na panelu, bilo bi da se UI rabi za razradu iskustvenoga odgovora, a ne za davanje odgovora, želimo li sačuvati svoju jedinstvenost i autentičnost. „Svi mi imamo neko životno iskustvo, taktičko znanje i vlastitu estetiku i stil. Ako to lišimo u prvom koraku, onda će nas on svesti na lijepu krivulju prosjeka, gdje ćemo postati bezlično ime i prezime“, istaknuo je Boris Šurija (agencija Behave/Lexi.hr).

Umjetna inteligencija, medijska pismenost i budućnost demokracije

Na panelu Medijska pismenost raspravljalo se o rezultatima Istraživanja o medijskoj pismenosti i empatiji koje je, za Agenciju za medije i Ured UNICEF-a za Hrvatsku, u ožujku provela agencija Ipsos na nacionalnom reprezentativnom uzorku od 1000 ispitanika starijih od 16 godina. Mladi su danas suočeni s generativnom umjetnom inteligencijom, deepfakeovima, sintetskim sadržajem te društvenim mrežama koje algoritmima biraju o čemu se i kako informirati. Stela Lechpammer (Večernji list) istaknula je da mnogi smatraju da su medijski pismeni time što znaju uključiti televizor ili pročitati članak na portalu. Govoreći o umjetnoj inteligenciji, moderator panela spomenuo je i encikliku Magnifica humanitas pape Lava XIV. u kojoj ističe da je treba „razoružati“, odnosno regulirati.

Andrea Čović Vidović (Predstavništvo Europske komisije u Hrvatskoj) istaknula je da je medijska pismenost, posebice pismenost u pogledu korištenja UI-ja, pitanje demokratske sigurnosti Europe. „Prema našem europskom zakonu, svatko tko koristi UI, bilo koji poslodavac, škola – srednja, osnovna – javna uprava, gradska uprava, Europska komisija, privatni sektor, svi imaju obvezu educirati ljude koji koriste UI“, rekla je, istaknuvši i inicijativu Štit demokracije kojim EU nastoji potaknuti takvu vrstu opismenjavanja. Stela Lechpammer kazala je da hrvatski građani generalno misle da imaju „puno znanja o svemu“, a mediji su prvi na vrhu ljestvice takve „potpuno neutemeljene samouvjerenosti“. Igor Vukasović (Hrvatski Telekom) naglasio je da treba okupiti „cijeli ekosustav“, u smislu da valja okupiti sve sudionike u problematici medijskoga opismenjavanja, te nitko ne može biti „amnestiran“ od svojega dijela odgovornosti. Hrvatski Telekom provodi takvo opismenjavanje već 13 godina, no i dalje oko 60 % građana nije prošlo nikakve edukacije. U suradnji s Edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetom, Hrvatski Telekom otkrio je da su djeca i mladi „apsolutno nesvjesni rizika kojima se izlažu u digitalnom svijetu“, kazao je.

Nic Newman, strateg digitalnih medija i istraživač s Reutersova Instituta za proučavanje novinarstva u Ujedinjenom Kraljevstvu, predstavio je tijekom svojega predavanja Kome danas vjerujemo? globalni kontekst izazova s kojima se suočavaju mediji, od razine povjerenja i interesa do sve većega utjecaja drugih tvoraca sadržaja i influencera, te ujedno usporedio stanje u SAD-u sa stanjem u Hrvatskoj. U Americi i u Hrvatskoj tradicionalni su mediji u opadanju, a moderni – društvene i videomreže – u porastu su. Sve više Amerikanaca rabi UI chatbotove kako bi došli do vijesti. U vezi s time javlja se problem selektivnoga izbjegavanja vijesti koje u Hrvatskoj iznosi 63 %, dok povjerenje u medije na Zapadu opada. Razlog ovomu Newman tumači dijelom i velikom polariziranošću, odnosno podijeljenošću društva. Ipak, iznimaka uvijek ima, a ovdje se ističe Finska, gdje 67 % građana ima povjerenja u medije te institucije. Povjerenje je bitno jer ono vodi u smjeru angažiranosti u politici i demokratskim institucijama te većoj izbornoj izlaznosti. Newman je predložio i kako povećati povjerenje u medije, preporučivši izbjegavanje guranja agendi i senzacionalističkoga izričaja, usredotočenost na činjenice, jasno odjeljivanje vijesti od stajališta te, naposljetku, jednostavno bavljenje „boljim novinarstvom“, odnosno originalnim novinarstvom. Stvaranje ovakvih priča otežano je UI slikama i videozapisima te je jako teško razlikovati stvaran sadržaj od onoga koji stvara UI, naglasio je Newman te zaključio da će novinarstvo u tom smislu biti bitan dio te problematike.

Svijet se brzo mijenja. Kakav će on biti, ovisi ponajprije o nama samima, našoj spremnosti da se za njega pripremimo i uključimo se u njega, kako ne bismo ostali naposljetku potpuno isključeni.