Tjedan Hrvata izvan Republike Hrvatske – pun pogodak!

Tim se riječima može ocijeniti prvi Tjedan Hrvata izvan Hrvatske, održan u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji od 25. do 31. svibnja, dakle u tjednu Dana Oružanih snaga i Dana državnosti. Pun pogodak je ideja, pun pogodak je vrijeme godine, pun pogodak je organizacija, pun pogodak je logo ove nacionalne manifestacije!

Vijenac je o tome potanko izvijestio u prošlomu broju pa nema potrebe ponavljati. Važan je za prvi puta upravo dojam, a on je nadasve pozitivan. Posebno je tome dojmu pridonijela dvodnevna Šetnica kulture na Europskom trgu. Mjesto je odlično odabrano jer je frekventno, ali i jer simbolizira europejstvo nevjerojatno raznolike hrvatske pučke kulture, koja je u europskim razmjerima ljepotom jedinstvena i upravo uzorna! I vrijeme je dobro poslužilo pa su štandovi na kojima su se predstavili Hrvati iz BiH, Crne Gore, Srbije, Austrije, Slovenije i Mađarske te Kanade, Australije, Južne Amerike i Novog Zelanda (neki se javiše putem videozida) bili dobro posjećeni, a program je bio solidno osmišljen i vođen. Tu se osjetilo bilo naših ljudi, radost, oduševljenje zbog susreta, zbog prigode da sa svojom braćom i sestrama odasvud pridošlima budu u Zagrebu kao u „hrvatskome Rimu“. Osim građana, njihove su štandove posjetili neki crkveni i politički uglednici, koji su primijećeni, kao što su neki drugi bili neprimijećeni, iako su trebali biti primijećeni – ne bi im kruna pala s glave da su došli i podivanili s ljudima. Sve u svemu, pokazalo se da Tjedan nipošto nije bio predug, iako je, razumljivo, organizacijski zahtjevan. Ukratko, kapa dolje!

Medijska je poprata u cjelini bila solidna. Prisutnost i potpora HRT-a nije izostala, ne samo kroz izvješća u vijestima i dnevnicima nego i kroz posebnu desetominutnu dnevnu emisiju, čemu zahvala ide prije svega Dokumentarnom programu. Tek nam se čini da su sjednice Savjeta Vlade za Hrvate izvan Republike Hrvatske, na kojima je izabrano novo vodstvo, mogle biti sadržajnije i konzistentnije predstavljene. Toj vidljivosti nasuprot, neki mediji s nacionalnom koncesijom ignorirali su događaje na Tjednu, dok se istodobno sto metara dalje prate manifestacije kao što je famozni Cest is dBest. Nitko nema ništa protiv toga, ali korisnici državnih koncesija moraju poštovati događajne prioritete! Ili, možda, u ime tzv. medijskih sloboda – prerečeno, u beskrajnost zabave i reklama – ne moraju?

Uza sve to, ovaj je Tjedan pokazao izvanredno veliku važnost i ulogu Središnjega državnoga ureda za Hrvate izvan RH, koji je u desetak godina uspio u javnosti regenerirati pitanje Hrvata izvan Hrvatske kao jedno od središnjih pitanja hrvatske državne politike, koje je pak posljednjih godina (osobito od Međunarodne konferencije Demografske promjene u Europi iz prosinca 2023, održane u Zagrebu) čvrsto vezano uz nužnost državne populacijske politike, koja je dobila prioritet kao „ključni problem hrvatskog naroda“. Godine i desetljeća otezanja stavljanja toga pitanja u središte državne politike sada su iza nas. Sve se više shvaća da su Hrvati u Hrvatskoj i Hrvati izvan Hrvatske integralno nacionalno biće. Pa iako je biračko pravo određeno i ograničeno državljanstvom, sve drugo nije i u tom pogledu Hrvatska je „neograničena“.

Naravno, sada treba smiriti dojmove, srediti iskustva i izvući pouke i zaključke za sljedeći Tjedan, bio on u Zagrebu, ili, što bi zacijelo bilo dobro prihvaćeno, negdje drugdje. Upravo s obzirom na težnju da Tjedan postane tradicionalan, valja iznijeti nekoliko refleksija o tome što bi mogla biti dodana vrijednost sljedećih susreta. Prije svega, očekivati je znatniju i vidljiviju nazočnost i sudjelovanje veleposlanika i (generalnih) konzula akreditiranih u državama iz koje Hrvati dolaze na Tjedan. Osim toga, Tjedan je reaktualizirao pitanje organizacije prijeko nam potrebne „kulturne diplomacije“, koja nakon ukidanja HIKZ-a 2000. godine i odumiranja kulturnih atašea nije dobila reorganizaciju adekvatnu potrebama. Drugo, kulturni programi u Tjednu trebaju što više sadržajno korespondirati s njegovim smislom i ciljevima, primjerice kazališni komadi svakako trebaju biti hrvatskih autora na hrvatskome jeziku, što pak nije nužno za književna djela. Uz okrugle stolove, ne bi bilo loše prigodom otvorenja upriličiti i tzv. pozvano predavanje o temi vezanoj za ciljeve Tjedna: povećanja vidljivosti Hrvata izvan Hrvatske u hrvatskoj javnosti, osvještavanja njihova doprinosa stvaranju i razvoju Hrvatske, jačanja međusobne povezanosti i hrvatskog
zajedništva.

Prostora za napredak dakle ima, ali Tjedan Hrvata izvan Republike Hrvatske pokazao je da se može i što se može kad se hoće, i to u relativno kratkom vremenu od samo tri mjeseca nakon Odluke Hrvatskoga sabora o njegovu proglašenju. Tjedan je pokazao da Hrvati izvan Hrvatske žele sudjelovati u društvenom životu matične države, i da to rado čine neovisno o (pod)zastupljenosti u Hrvatskome saboru. Uostalom, Tjedan je potaknuo da se i to pitanje izgovori i ono će prije ili poslije doći na politički dnevni red (moguće rješenje je dvodomni parlament, koji ima više od pola država EU).

Tjedan Hrvata izvan Republike Hrvatske potpuno je ispunio svoju svrhu i ciljeve. Nadati se je njegovu nastavku nagodinu, i dalje i dulje, kao izraza naše nacionalne samobitnosti, samosvijesti i ambicija.