Štapak za ulazak u Vidrin svijet

U današnjemu vremenu neznanja, nečitanja, nerazumijevanja, redukcije riječi i nemušte komunikacije iznimno je potrebno okrenuti se renesansnome svijetu svakovrsnoga obilja,  dubini i širini umjetničkoga dosega, riznici neologizama, raguzeizama, smislu koji se polisemično krije ispod bogatstva izraza, sintagmi, rečenica koji krase Držićev književni i jezični planet. Danas, kad i sveučilišni i srednjoškolski i osnovnoškolski profesori uglavnom izbjegavaju interpretacije djelâ jednoga od najkvalitetnijih hrvatskih knjiþevnika svih vremena, kad uèenici slovkaju svakodnevne rijeèi, kad im je nepoznat miris papira, a knjigu doþivljavaju kao relikt, kad Drþiãa smjeðtaju u razne gradove i razna vremena, izazovno je pisati o Vidri, ali i vrlo potrebno, kako cijela hrvatska književnost ne bi nestala u podrumu zaborava i potpuno se izbrisala.

Izd. Ogranak Matice hrvatske u Dubrovniku, 2025.

Na početku je iznimno kreativne knjige Slavice Stojan Marin Držić u dvanaest priča autoričin Prolog u kojemu na svoj specifičan način prikazuje Držića kao književnika, svećenika, kazališnoga čovjeka, kritičara vlasti, ljudi nahvao, sveobuhvatno interpretirajući njegovu pojavnost, što temelji i na brojnim dubinskim proučavanjima arhivskih dokumenata u Državnom arhivu u Dubrovniku, koncentrirana na interakciju književnog diskursa i arhivskih dokumenata, rekonstrukciju svakodnevice, skromno navodeći kako je ova knjiga, namijenjena i mladim i odraslim čitateljima, samo štapak za ulazak u Vidrin svijet. Prolog završava riječima: (…) ne opterećujte se njarima/dinjarima, nego žudite za vječnim darovima. I prionite uz Marina Držića.

A znanstvenica, književnica, književna povjesničarka i profesorica Slavica Stojan davno je prionula uz Držića, pokazujući i u ovoj ilustriranoj knjizi svoje raznoliko znanje donoseći dvanaest priča koje je u svome specifičnome stilu ilustrirao Joško Marušić, postajući tako koautorom i interpretirajući svijet Držićevih dramskih djela na poseban, naglašeno duhovit i šarolik način, s duhovitim stripovskim komentarima u oblačićima koji su napisani, neočekivano, standardnim hrvatskim jezikom.

Slavica Stojan putovanje Držićevim dramskim svijetom započinje komedijom Pomet, naslovljujući poglavlje: Pomet – komedija koje nema, ističući figuru in absentia, karakterističnu za niz Držićevih drama, vrlo pitko i uvjerljivo iznoseći Marinovu želju da napiše veliku komediju o Dubrovčanima, Dubrovkinjama i Gradu, koju je, unatoč problemima, izvela Pomet družina. Autorica dramaturški zanimljivo povezuje cjeline, pa tako ovo poglavlje završava Držićevim odlaskom na posjed crkve Svih svetih u Rijeci dubrovačkoj, dok sljedeće poglavlje donosi priču o pastorali Tirena, naslovljeno Kazališni trijumf i anonimna kleveta u kojemu problematizira nastanak drame na vrelu Omble, kao i problem autorstva.

Slijedi poglavlje o drami Venere i Adon, referiranje na mitološke silnice Ovidijevih Metamorfoza, interpolirajući u ovo i ostala poglavlja citate iz različitih Držićevih djela, izdvojene kurzivom i crvenom bojom. Sva se ostala poglavlja nižu na sličan način i svako nudi zanimljiv uvid i pogled u cijeli Držićev dramski svijet: Novela od Stanca, Dundo Maroje, Pjerin, Džuho Krpeta, Skup, Tripče de Utolče, Arkulin, Grižula, Hekuba, s referencama i na Urotnička pisma.

Sveobuhvatan, univerzalan, aktualan, uvijek poseban Držićev život u ovoj žanrovski raznovrsnoj knjizi, zapravo romansiranom fikcionalnom biografskom putopisu, Slavica Stojan podastire novim čitanjima najvećega hrvatskoga komediografa koji je ismijavao i preispitivao ljude, običaje i postupke, stvarajući posebne karaktere u svome začudnome svijetu, mjerilu svih stvari.