Provjereni odabiri, širok generacijski presjek scene i medijski iskoraci

Zbog cjelokupne obnove Meštrovićeva paviljona, 8. Bijenale slikarstva ove se godine održava u Galeriji Klovićevi dvori. Skupna bijenalna izložba zamišljena je kao putujuća te se njezina prva iteracija krajem 2025. godine održala u Gradskom muzeju Varaždin, a predstoje joj gostovanja u Poreču, Vukovaru i Zadru. Na zagrebačkoj je izložbi okupljeno 59 suvremenih slikarica i slikara odabranih na javnom natječaju, dok ih petero sudjeluje na poziv – Biserka Baretić, Bartol Galović, Zlatko Keser, Zoran Šimunović i Zlatan Vehabović. U predgovoru izložbe, predsjednik HDLU-a Tomislav Buntak istaknuo je kako izložba predstavlja presjek dvogodišnje produkcije hrvatske slikarske scene.

Diptih Tekuće Zlato Mije Maraković (gore lijevo);

8. Bijenale slikarstva okuplja radove 59 suvremenih slikara
i slikarica

Kao i prethodnih godina, uz glavnu izložbu održava se i inozemna dionica, te nas u bijenalnu manifestaciju uvodi austrijska izložba Beyond Boundaries: Perspectives on Contemporary Painting from Graz, prema kustoskoj koncepciji Luise Kloos. Izloženi su radovi desetero umjetnica i umjetnika iz Graza i Štajerske, koji odražavaju generacijsku i stilsku raznolikost tamošnjeg slikarstva. Posebno se izdvajaju radovi umjetnica, intimistička jednostavnost slika Mirjam Schrei, fluorescentni kolorizam podslika Anje Korherr, živopisna gestualnost Violette Ehnsperg te feministički pristup Rebecce LittleJohn. Pohvalno je što je uz svako djelo austrijske dionice, osim legende s općim informacijama, postavljena i ona s kratkim tekstom o umjetničkoj intenciji.

Uvod u postav

U Bijenale slikarstva uvodi nas slika minuciozno prikazanih nabora košulje Anite Kos, Vidimo se kasnije. Nedaleko od nje, na hodniku, smješten je diptih Sagradil sam kuću i Izgubil sam ključ Varaždinca Mihaela Bađuna. Njegove slike pažnju zaokupljaju promišljenim nadrealističkim elementima, dok se nazivima izravno referira na stihove pjesme Kuća alternativnog sastava Porto Morto.

Prva izložbena prostorija okuplja neke od najupečatljivijih radova – diptih s elementima groteske Iskonski krik Ivane Fischer, slojevite slike Pavla Pavlovića inspirirane Dürerovim bakrorezima i digitalnom pop-kulturom, uprizorenje atmosferskog sraza u velikom formatu, Vremenski ciklusi – Transformacije Andree Musa Purko. Velikih je dimenzija i ulje na platnu Our Side Has To Win Zlatana Vehabovića – prikaz tajfunske oluje koja poplavljuje naseljenu obalu, i naslovom ukazuje da prirodne nepogode ne biraju političku stranu. Slijede vertikalno orijentirani, detaljistički makroprikazi trave i sjena u velikim dimenzijama, Umjereno s naoblakom i Mogućnost pedeset posto, riječkog slikara Radovana Kunića. Anamaria Pekšić prisutna je s nekoliko radova u ulju manjih dimenzija, a posebno se ističu istančan kolorit svjetlosnih odbljesaka rada Šalica, te blijeda putenost ženskih leđa na istoimenoj slici.

Druga prostorija okuplja slikarska djela naglašenih tekstura. Blidinje I i Boljuni Mitra Matića nastali su u tehnici enkaustike na šperploči, na kojima su rasteri vodoravnih crta „istočkani“ gustim tragovima bušilice. Diptih Tekuće zlato Mije Maraković metaforički je prikaz zlatnog sunca kao izvora života i nagoga mrtvog tijela prekrivenog plahtom pod njim, iz kojega je zlatni trak života iscurio. Do izražaja posebice dolaze izbrazdana i raspuknuta tekstura sunca te neuredni impasto nanosi boje. Pozvani mladi umjetnik Bartol Galović prepoznatljiv je po svojim metafizičkim motivima i na Bijenalu je sasvim zasluženo zastupljen s čak četiri djela srednjih dimenzija – Razgovor, Kavez, Prizivanje i Gandalf. U njegovim je radovima naglašen grafizam koji stvara dojam mozaika, a djela nastala u kombiniranoj tehnici odlikuju i intrigantne teksture. Slika nastala u tehnici akrila na dasci, Mašina za kosti proslavljenog autora grafičkih romana i ilustratora Danijela Žeželja, zauzima cijeli zid i odražava jednostavnost stilizacije figura ulovljenih u vrtlogu života.

Raznolikost slikarskih poetika

Među djelima u nastavku izložbe, Mihaela Rašica predstavljena je figurativnim kompozicijama na kojima umješno kombinira tople i hladne kontraste boja, a Zdravko Milić svojim svemirskim postajama koje je naslikao do najmanjih detalja. Slike s motivikom požara Šimuna Tolića uspješno kontrastiraju komplementarne boje i unatoč temi ostvaruju slikarsku harmoniju. Bojana Vukojević slika očuđujuće „građanske“ portrete grinja koje smješta u okvire različitih veličina – od okruglih, kvadratnih pa sve do malih medaljona kićenih rubova. Lea Popinjač izlaže oslikane komade tekstila zanimljivih tekstura i živopisnih uzoraka, koji imitiraju izgled prednjih stranica bilježnica. Nižu se kvalitetna slikarska ostvarenja, od ružičasto (in)toniranog platna Život Zorana Šimunovića, preko figurativnih kompozicija Luise Pascu koja dijelove ljudskih tijela slika izbliza i kadrira kao slagalice melankolične svakodnevice, sve do minucioznih slika s disproporcionalnim motivima Vladimira Tomića, koje pozivaju na metafizička i egzistencijalna propitivanja. Među razrađenim umjetničkim poetikama ističu se ikonografski prizori Apokalipse Danice Franić, izvezeni na tri lanena platna manjih dimenzija, slikarska istraživanja viških vojnih tunela u tirkiznom koloritu Natalije Borčić Peuc, kao i poigravanje ženskim arhetipima i biološkim esencijalizmom Mije Akrap.

Iako se postav generalno doima korektno postavljen, radovi hladnijih tonova umjetnica Sanje Jureško, Gorane Težak, Patricije Purgar i Maje Rožman na izložbi ne dolaze sasvim do izražaja, što zbog sivo obojenih zidova prostorije u koju su smješteni, što zbog neujednačene kvalitete osvjetljenja izložbenog prostora. Od ostatka postava odskaču i sekvence putovanja Johna Miličića izložene na medijapanskim panelima koji ne stoje u ravnini, pa se zbog njihova „razlomljena“ smještaja gubi predviđeni vizualni kontinuitet rada i filmičnost njegovih prizora.

Potrebno je istaknuti nekolicinu umjetnica i umjetnika koji su učinili medijske iskorake u kombiniranoj tehnici. Lucia Labas kombinira slikarske tehnike i videoinstalaciju, a Lora Elezović izlaže kaleidoskope koji umnažaju motive naslikane u tehnici ulja na drvu. Miran Šabić uz slikarski prikaz turbina dodaje i prostornu instalaciju s kukuruzom i teglicama na oslikanom polju, prekrivenu kutijama od pleksiglasa. Polje grananja Gordane Bakić naslikano je akrilom na izrazito dugačkom i visokom platnu, a grafizmi sa slike ponavljaju se i na obojenim gipsanim pločama u njezinu podnožju, pa se ona „grana“ i u treću dimenziju.

U posljednjem dijelu izložbe smješten je dokumentacijski video Lava Paripovića Slikarski loop u procesu (2021–2025), nastao tehnikom stop-animacije. Njegov je rad ujedno i poveznica prema video dokumentaciji i slikama umjetnika koji su najzapaženiji kao muralisti – Tomislava Lončarića Lonca i Slavena Kosanovića Lunara. Bijenale zatvaraju radovi Mirne Kutleša, Petre Grozaj, Jelene Sokić i Maše Barišić, što govori u prilog visokoj zastupljenosti slikarica na ovogodišnjem izdanju. Kada se sumira sve što je izloženo, prevladavaju već provjerena imena autorica i autora različitih generacija, otprije prisutna na sceni. Bijenale slikarstva u Galeriji Klovićevi dvori omogućio je promišljeniji odabir i organiziraniji raspored radova, no dizajn postava, rasvjeta i legende ostavljaju prostor za poboljšanja.