Krokodil u svetoj vodi

Napadi na prijevod Biblije Hrvatskog biblijskog društva – u čijoj sam pripravi i sâm sudjelovao – dobili su novu dimenziju dosad neviđenim pothvatom: u samo nekoliko mjeseci od njezina objavljivanja sastavljena je cijela knjiga protiv nje. Zbog vlastite uključenosti u rad HBD-a ne želim polemizirati s pojedinim njezinim tezama, nego bih samo komentirao njezin naslov Susreti s Biblijom Hrvatskoga biblijskog društva, a napose jednu riječ u njemu: susret.

Knjiga protiv novog prijevoda Biblije

Riječ susret označava situaciju u kojoj se dvije ili više osoba nađu na istom mjestu u isto vrijeme. To može biti socijalni kontakt (npr. poslovni ili obiteljski susret), može označavati puku koincidenciju (slučajan susret na ulici), sportski meč ili kulturnu smotru (nogometni susret ili susret klapa), a riječ može označavati i figurativno sučeljavanje s idejama, pojavama ili osjećajima (npr. susret sa smrću, susret kultura). U kršćanstvu je pojam susreta posebno bremenit jer označava živi, transformativni odnos s Bogom i bližnjim, koji nije ni fizički ni slučajni događaj, već teofanija, Božja objava i izlijevanje milosti što čovjeka duboko mijenja. Kršćanski susret označava osobnu preobrazbu, kakvu su u s Kristom osjetili Zakej, Samarijanka ili apostoli: čovjek ne ostaje isti, već se okreće od grijeha i mijenja svoj život. U Katoličkoj crkvi postoji i otajstvo euharistije, kao središnje mjesto kršćanskog susreta sa živim Kristom u njegovom Tijelu i Krvi. Mistični susret Bogočovjeka i čovjeka nije vertikalan, u kojem Bog vodi monolog, već dvosmjeran, u kojem Bog traži čovjeka, a čovjek slobodno odgovara svojom vjerom i ljubavlju. Zatim, tu je i susret s malenima: evanđelja pokazuju da je susret s Kristom neraskidivo vezan uz susret s potrebitima, siromasima i odbačenima, zato što se u svakom čovjeku prepoznaje Kristovo lice; naposljetku, postoji i ekumenski dijalog: susret i nastojanje kršćana različitih denominacija koji teže vidljivom jedinstvu i pomirenju.

Ništa od svega toga nema u knjizi Susreti s Biblijom Hrvatskoga biblijskog društva Petra Marije Radelja koja se predstavlja kao znanstvena, iako to nije. Za znanost je bitno prikladno obrazovanje, znanje, metoda i objektivnost, a ničega od navedenoga ovdje nema: Petar, i Marija, i Radelj sastavili su knjigu kao mećavu prigovora, uglavnom besmislenih, kao lavinu trashanja, uz bezbroj biblijskih citata kako bi impresionirali one koji nisu bolji od njega. Vrag izvrsno poznaje Sveto pismo (kao svoj džep, pjeva Tom Waits), svakako bolje od mene, i iznimno je vješt u citiranju, tako da to samo po sebi nije neka vrlina. Ta knjiga nije nikakav susret, nego teksaški masakr motornom pilom, i gotovo se nemoguće kroz nju probiti, jer autor vidi u novom prijevodu tisuću trunki kojima prigovara, ali ne vidi balvan u starim prijevodima koje idealizira, a to je da ih ljudi više ne razumiju.

Zašto netko koristi svoj um i vrijeme da trola ljude koji mu ništa nisu napravili, koji ga nikako ne ugrožavaju i koji, zapravo, nisu ni znali da postoji? Jedini razlog koji mi pada na pamet jest taj da je riječ o bivšem svećeniku, a ti ljudi koji se jednom iznevjere obećanju – obitelji, partiji, crkvi ili domovini – nikad više ne nađu ravnotežu jer ih loš osjećaj stalno vuče natrag: poturica je gori od Turčina, bivši komunisti najglasnije viču Za dom spremni, a raspop je veći pop od pape. Ali zašto staviti riječ susret u knjigu koja je napad i klopka? Slučajno sam dobio odgovor na to pitanje dok sam gledao neku emisiju o afričkim životinjama. U svojoj seobi antilope prelaze i rijeku, a na tom mjestu čeka ih krokodil. To opasno i podmuklo biće zna da će svaki stvor prije ili poslije ožednjeti, ili će pak vodu morati prijeći, i zato ondje vreba i čeka; i kad stvorenje dođe, zgrabit će ga za nogu i povući pod vodu.

Žalosno je, ali i u svetoj vodi katkada čeka krokodil; mislite da je to nemoguće, da će svetost mjesta blagotvorno utjecati na predatora, ali ne: njegov je oklop neprobojan. Ti krokodili znaju biti seksualni napasnici, kao Jean Varnier, koji je učinio i mnoga djela dobročinstva, ili Marko Ivan Rupnik (još jedan s trostrukim imenom), glasoviti autor mozaika, a ovaj samo napada ljude koji žele čitati Bibliju. Iako novi prijevod napadaju i oni koji su interesno vezani uz stare prijevode, Petar, i Marija, i Radelj to ne čine zbog novaca – oni to rade da bi na tuđi račun istaknuli svoju svetost. To čine neviđenom upornošću, uz neistine (tvrde da novi prijevod nema dozvolu Hrvatske biskupske konferencije) i uz kršenje tuđih autorskih prava (objavljuju na internetu i u knjizi čitave novoprevedene biblijske knjige za koje nemaju copyright).

Ali ništa od toga ne nanosi štetu dušama kao zlouporaba riječi susret: okrutnost i bezobzirnost pod krinkom pobožnosti. Tu se ništa ne može postići dijalogom: razgovor s bezumnikom, piše u Bibliji, jest kao bacati cjepanice u vatru; čovjek koji je sam svoje trojstvo jedini razgovor vodi u glavi. On se obraća svisoka, monologičan je i mrzi ekumenizam. Ipak, ne obraćajte pažnju na njega, slobodno dođite izvoru Božje riječi – Bibliji. Odgrize li vam nogu, ne brinite se: bolje vam je sakat ući u Nebesko kraljevstvo nego čitav u pakao.