Radikalna sloboda koju je zagovarao i živio Janko Polić Kamov zahtijeva radikalnu predstavu, ako će se o takvoj slobodi predstava raditi. A radi je radikalno Dario Harjaček, radi je tako da predstava radi nas. Slobodu izvode Jelena Miholjević, Nikola Nedić, Laura Čerina i Dean Krivačić, svatko na svoj moćan način.
S probe predstave Kamov, potres / Snimio Luka Dubroja
Nedić, glumac kojeg uvijek treba ići gledati, može ispuniti cijeli kazališni prostor emocijom, to je njegova sloboda; Krivačić na sceni žonglira između infantilnog i mudrog; Čerina je ironično tijelo slobode; a Miholjević je hrabra duša slobode. A sve je to – Kamov.
Projekt Budućnost je ovdje Zagrebačkog kazališta mladih jednom godišnje organizira čitanje dramskog teksta mlade dramske spisateljice ili dramskog pisca. Projekt im omogućuje rad, i rad na tekstu, s predanim i vještim ansamblom ZKM-a, vrijeme i prostor za potrebne promjene u tekstu koji pišu te kulminira scenskim čitanjem dramskog teksta. Dakle, daje se vremena i prostora za proces. To je za mlade spisateljice i pisce neprocjenjivo.

Vedran Živolić i Tina Orlandini u scenskom čitanju Matora / Izvor ZKM
Ove je godine predstavljen, odnosno čitan dramski tekst Mateja Opolcera Matori koji pršti inteligentnom ironijom, a u svojoj je srži zapravo poetski, iako ne pripada kategorizaciji „poetske drame“. Narav teksta, način na koji rečenice evociraju slike i osjećaje, diverzija humorom, njegov okvir – to je u Opolcerovu tekstu poetsko.
Valja napomenuti da je kazališna družina KUFER prije svih organizirala Mala noćna čitanja u institucionalnim kazalištima. Ali danas ZKM-ov projekt Budućnost je ovdje, čini se, inspirira i druga institucionalna kazališta koja su pokrenula svoje inačice takvog projekta – ove se godine na isti dan čitanja Opolcerove drame održavao i projekt Prva ruka satire kazališta Kerempuh.
Romano Nikolić hrabro i uspješno radi s emocijama, a uspješno nalazi i takve suradnice i suradnike. Njegovo kazalište emocija odvija se u malome prostoru nalik na stan i okruženo je publikom.

Iz predstave Matija UO Arterarij / Snimio Sanjin Kaštelan
Kućica za pse, koju Nikolić režira, a dramaturgiju radi s Doroteom Šušak, potresna je predstava, konglomerat emocionalnih silnica. Narativ je temeljit, ali zapravo funkcionira kao preduvjet za kontinuirano duhovno i emocionalno iskustvo.
Matija redatelja, adaptatora i dramaturga Patrika Lazića također slavi emociju, ali na drugačiji način. Lazić dugo gradi potencijal za krajnju emociju kod gledatelja, da bi nas na kraju opalio cunamijem. Velika je to vještina kostimografkinje, glumica, glumaca i redatelja; ali i pokazatelj da je Nikolićeva udruga Arterarij svojevrsna oaza za talentirane i vješte umjetnice i umjetnike i odvažnu publiku.
842 - 18. lipnja 2026. | Arhiva
Klikni za povratak