Kako je Krakov postao čuvar hrvatske kulturne memorije

Ideja za izložbu Hrvatska kultura u Krakovu nastala je tijekom pregledavanja dvaju primjeraka remek-djela hrvatskoga baroka, spjeva Osman Ivana Gundulića, koji se čuvaju u Jagelonskoj knjižnici. A onda je krenula lavina. Iskrsnule su iz prošlosti i druge osobe osim Gundulića: Antun Vrančić, Mihovil Vrančić, Juraj II. Drašković, Vinko Pribojević, Andrija Dudić, Andrija Brodarić, Juraj Utješenović Martinuzzi, Ivo Andrić, Ivan Meštrović, Julije Benešić, Ludomir Michał Rogowski. 

No, nije mi bila želja da izložba ima isključivo dokumentaristički ili biografski karakter niti sam htio da bude mjesto za prikazivanje svega što povezuje hrvatsku kulturu s Krakovom, nego sam želio napraviti izložbu od onoga što ovdje imamo, to jest od onoga što se ovdje nalazi, jer je ovdje nastalo ili je nastalo da bi se tu pohranilo. Stoga je ova izložba – moglo bi se reći – kolaž mogućih i dostupnih stvari, stvari koje sam našao u knjižnici i u sveučilišnom muzeju. No, činjenica da se takva izložba mogla napraviti od artefakata koje su bile „pri ruci“ pokazuje, bolje nego išta drugo, koliko toga ovdje u Krakovu imamo pa prema tome možemo dokumentirati zajedničke poljsko-hrvatske veze, zajedničku maštu i sudbinu.

Poljski i hrvatski uzvanici na otvaranju izložbe / Izvor Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Poljskoj

Cvijeta Pavlović, Tea Rogić Musa i Božidar Petrač predstavili su studentima Izabrana djela Julija Benešića / Izvor Institut za slavensku filologiju Jagelonskog sveučilišta

Stoljeća susreta na Jagelonskom sveučilištu

Izložba, dakle, nema – jer ne može imati – isključivo arhivski karakter. Želio sam da djeluje na razini dojma i sugestije, metafore i slike. Otuda knjiga Antuna Šoljana Kratki izlet u prijevodu na poljski položena na kamenje te ogromne fotografije ulica – dubrovačkog Straduna i krakovske ulice Kanonicze. One otvaraju i zatvaraju izložbu, ali ne samo to: one kao da se pretapaju jedna u drugu i povezuju dva mjesta jer tamo gdje jedna ulica završava, na istom mjestu počinje druga. One su također i metafora protoka vremena jer vrijeme doživljavamo spacijalno. A u izložbenom prostoru čuje se glazba Ludomira Michała Rogowskog (u izvedbi Urszule Świerczyńske) te zvuk morskih valova koji donosi sitno kamenje.  

Iako su rukopisi Osmana i Mihovila Vrančića najvažniji artefakti izložbe, u središnji prostor postavio sam stvar posve suvremenu – kinetičku skulpturu profesora likovne akademije u Krakovu Piotra Bożyka. Taj je kip nastao inspiriran pjesmom Vesne Parun Ti koja imaš nevinije ruke. Jednom mi je Piotr rekao da ga zanima hrvatska poezija. Izabrao sam mu nekoliko prijevoda, ali nisam očekivao da će od toga nastati umjetničko djelo. Ali nastalo je, kao i drugi kinetički kip koji se nalazi na izložbi, a koji je refleksija na Šoljanov Kratki izlet. I Parun i Šoljan, pretvoreni u vizualnu reprezentaciju, izlaze tako na šire vode – napuštaju polje književnosti da bi nadahnuli likovnost, i kreću dalje u svoj književni i izvanknjiževni život. Pjesničke ruke iz pjesme Vesne Parun uperene su sada prema drugom auditoriju i dalje nadahnjuju.

Premda se pripovijest na izložbi ne drži strogo kronološkoga slijeda, ipak je riječ o priči koja ima svoj početak i kraj. Započinjem mitom o krakovskom podrijetlu Hrvata (o početku njihova putovanja na Jadran), a zatim odmah prelazim na potpuno potvrđene činjenice, odnosno na brojne istaknute hrvatske humaniste iz Dalmacije koji su studirali ili djelovali u Krakovu tijekom 15. i 16. stoljeća. Kako bih dočarao ozračje toga doba, prikazujem gipsani odljev Hipolite Aragonske, nastao u 19. stoljeću prema mramornom remek-djelu renesansnog umjetnika Franje Vranjanina (tal. Francesco Laurana). Kip je u posjedu Muzeja Jagelonskoga sveučilišta. Nakon toga slijede već spomenuti Osman i njegovi prijevodi na poljski jezik.

Izvor Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Poljskoj

Posebno mjesto na izložbi ima Gundulićev Osman u kojem se slavi poljska hrabrost u borbi protiv Turaka / Snimio Maciej Czerwiński

Gundulićev Osman i hrvatski velikani u Krakovu: književnost, politika i zajednička europska povijest

Prisutnost tih vrijednih rukopisa u krakovskoj knjižnici ne iscrpljuje njihove veze s Poljskom. Osman govori, između ostaloga, o Bitki kod Hotina i pobjedi koju su snage Poljsko-Litavske Unije ostvarile nad osmanskom vojskom. Gundulić je polagao velike nade u Poljsku kao silu koja će konačno poraziti Visoku Portu u 17. stoljeću, a pritom je, kao čovjek iz najviših slojeva Dubrovačke Republike, u političkom sustavu plemićke Poljske vidio pandan onome što se u Dubrovniku smatralo idealnim društvenim poretkom.

Izložba dokumentira zajedničke poljsko-hrvatske veze, zajedničku maštu i sudbinu / Snimio Maciej Czerwiński

Da bi se, međutim, razumjeli višestoljetni poljsko-hrvatski odnosi, Gundulićevo djelo prikazano je u širem povijesnom kontekstu koji se definirao upravo ovdje, u Krakovu. Kada je Krakov bio prijestolnica važne europske države, u njemu je 1364. godine osnovano sveučilište. Tada su mnogi dalmatinski sinovi dolazili na studij u Krakov, gdje se oblikovao humanistički krug koji je djelovao oko kralja i na velikaškim dvorovima. Nakon završetka studija dio njih igrao je prvorazrednu ulogu u tadašnjoj politici, daleko nadilazeći poljski ili hrvatski kontekst. Antun Vrančić iz Šibenika, nadbiskup Ostrogona i kardinal, postao je primas Ugarske. Juraj II. Drašković, također kardinal, bio je hrvatski ban. Vinko Pribojević, pod utjecajem poljskih povjesničara, održao je 1525. godine na rodnom Hvaru govor pod naslovom Oratio de origine successionibusque Slavorum, koji je nadahnuo kasnije povijesne vizije ne samo u Hrvatskoj, nego i u cijelom južnoslavenskom prostoru. U poljskim političkim krugovima povezanima s kraljevskim dvorom i velikaškim sredinama koje su se borile za utjecaj u suton jagelonske epohe djelovali su i državnici poput Andrije Dudića (u Poljskoj poznatog kao Andrzej Dudycz), diplomata i reformacijskog djelatnika. Andrija Brodarić i Juraj Utješenović Martinuzzi imali su pak važnu ulogu u regentskom sukobu u Ugarskoj protiv Habsburgovaca. Tada su podupirali Ivana Zapolju, oženjenog Izabelom, kćeri Sigismunda Starog. S obzirom na razmjere javnog djelovanja tih humanista, može ih se ubrojiti među najvažnije alumne krakovskog sveučilišta u cijeloj njegovoj povijesti. Sve to pokazuje koliko su važnu ulogu dvor Jagelovića i krakovska sveučilišna sredina imali u tadašnjoj Srednjoj Europi, i koliko je utjecajna bila hrvatska elita.

Žive veze Hrvatske i Poljske tijekom vremena

U 19. stoljeću pojavile su se nove okolnosti u poljsko-hrvatskim odnosima, budući da su se i Krakov i svi hrvatski krajevi našli unutar goleme Habsburške Monarhije. Tada su mnogi Poljaci i Hrvati djelovali na međusobnom upoznavanju dvaju naroda. Najdirljiviji trenutak tih odnosa dogodio se 1881. godine, kada je krakovska intelektualna elita objavila album Krakov Zagrebu, čija je prodaja trebala poduprijeti obnovu razorenog potresom Zagreba. Tri izdanja tog albuma nalaze se u Jagelonskoj knjižnici, a njima treba pridodati i pretisak objavljen 2011. godine u Zagrebu (izdavačka kuća Srednja Europa). To se dogodilo upravo u trenutku kada je Republika Poljska, predsjedavajući Europskom unijom, potpisala pristupni ugovor s Republikom Hrvatskom. Povijest je zatvorila krug. Kulturna razmjena elita u ranome novom vijeku, određena univerzalizmom europskog prostora i tako izvrsno dokumentirana studijima hrvatskih uglednika u Krakovu, obnovila se u trenutku kada su se oba naroda susrela u novoj političkoj formuli Europe. I to nakon ideoloških iskustava ranijih političkih tvorevina, uključujući utopije i političke totalitarizme.

Knjiga Krakov Zagrebu posvećena je stradalnicima potresa u Zagrebu 1880.

Na izložbi su se pojavile i suvremene osobe poput istaknutog hrvatskog kipara Ivana Meštrovića te nobelovca Ive Andrića, nekadašnjeg studenta Jagelonskog sveučilišta. Poznati su sporovi vezani za njegovo nacionalno opredjeljenje, ali nisu oni tema te izložbe, iako se on ovdje 1914. deklarirao kao Hrvat. Donosi se faksimil tog dokumenta. Za Andrića je važno i to da je on, kao veleposlanik Kraljevine Jugoslavije u Trećem Reichu, odigrao važnu ulogu u spašavanju poljskih profesora iz logora Sachsenhausen. Godine 2022, tijekom obljetnice te akcije protiv poljske akademske inteligencije, Jagelonsko sveučilište obilježilo je djelovanje još jednog Hrvata koji je trajno živio u Poljskoj, Vilima Frančića, koji je zajedno s Andrićem pridonio pomoći profesorima. Ivan Meštrović bio je, pak, u prijeratnoj Poljskoj toliko poznata osoba da mu se namjeravalo povjeriti preuređenje središnjeg dijela Varšave i izradu golemog spomenika Józefu Piłsudskom. Nažalost, te je planove brutalno prekinuo Drugi svjetski rat. Ipak, kipar nije zaboravljen u Poljskoj. Prije nekoliko godina organizirana mu je retrospektivna izložba i objavljen dvojezični, poljsko-engleski katalog (Međunarodni kulturni centar, 2017).

Kada je Krakov bio prijestolnica važne europske države, u njemu je 1364. osnovano sveučilište. Tada su mnogi dalmatinski sinovi dolazili na studij u Krakov, gdje se oblikovao humanistički krug koji je djelovao oko kralja i na velikaškim dvorovima. Nakon završetka studija dio njih igrao je prvorazrednu ulogu u tadašnjoj politici, daleko nadilazeći poljski ili hrvatski kontekst

Izložba također dokumentira prisutnost hrvatske književnosti i radova o Hrvatskoj koji su nastali u Krakovu ili u koje je bilo uključeno krakovsko slavističko i povijesno okruženje. Uz to se na ekranu prikazuje epizoda iz putovanja po Hrvatskoj Roberta Maklowicza.

Na otvaranju izložbe bilo je mnogo uzvanika: veleposlanik Republike Hrvatske u Poljskoj Tomislav Vidošević, prorektor Jagelonskog sveučilišta Jarosław Górniak, četiri dekana, ravnatelji kulturnih institucija iz Krakova, predstavnici Matice hrvatske (Božidar Petrač), HAZU (Boris Senker), Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža (Tea Rogić Musa), Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (Cvijeta Pavlović). Prisutan je bio i počasni konzul RH u Krakovu Paweł Włodarczyk te stalni suradnici i suorganizatori s kojima krakovski Institut za slavensku filologiju, pogotovo ovdašnja kroatistika, surađuje na produbljivanju zajedničkih veza – predstavnici Kliofesta (Magdalena Najbar-Agičić i Damir Agičić) te Sveučilišta u Zadru (Sanja Knežević). Među uzvanicima je bio i pisac Tomislav Marijan Bilosnić koji je zajedničke susrete i druženja pjesnički opjevao.

Uz izložbu su organizirana predavanja i razgovori o hrvatskoj kulturi za studente slavistike – Cvijeta Pavlović, Tea Rogić Musa i Božidar Petrač predstavili su Izabrana djela Julija Benešića iz edicije Stoljeća hrvatske književnosti Matice hrvatske, a predavanje o hrvatskoj književnosti druge polovice 20. stoljeća održao je Boris Senker. Izložba traje do kraja lipnja, a predviđena su vodstva s kuratorom za javnost. Izložba je popraćena u medijima, a posjećuju je ponajprije oni koji ne dolaze iz slavističkih krugova. 

Organizatori izložbe su Institut za slavensku filologiju Jagelonskog sveučilišta, Jagelonska knjižnica i Kliofest, pokrovitelji su Matica hrvatska i Międzynarodowe Centrum Kultury, DiHeLib, a počasni pokrovitelj rektor Jagelonskog sveučilišta Piotr Jedynak. Za opremu izložbe bio je zadužen Odjel za izložbe Jagelonske knjižnice, a autor i kurator je Maciej Czerwiński.