Biće svjetlosti u novom ruhu

Priču o zlatokosom dječaku s asteroida B612 poznaje doista cijeli svijet. Malo je toliko popularnih i prisutnih priča koje su nam svima na ovom planetu poznate, još je manje takvih koje se iz godine u godinu čitaju, uvijek i iznova. Mali princ jedna je od onih knjiga koja nikad ne zastarijeva, nikad ne gubi na svojoj moći i snazi, jer se svakom generacijom čitatelja „obnavlja“. Simbol je ljubavi, solidarnosti, prijateljstva i brige, ne samo za drugo živo biće, nego cijeli svijet. Stvarnost nas iz generacije u generaciju demantira: kao da ništa nismo pročitali, kao da ništa nismo upamtili. Naš je svijet svijet čitateljske publike ovoga djela, u svim našim razlikama i svemu što nas dijeli, pa opet, iz nje, kolektivno, sve rjeđe crpimo smisao.

Jubilej Malog princa proslavljen je raskošnim izdanjem s ilustracijama slavnog londonskog dvojca MinaLima / Izvor Školska knjiga

„Mali princ je princ pjesnika. Njegovo je krhko kraljevstvo trajno, jer je to kraljevstvo duha čije su granice nevidljivije i neizmjerne. Pripadaju mu mnogi ljudi koji se međusobno ne poznaju, ali vole malog princa zbog njegova poštenja, jednostavnosti i dobrote“, napisala je svojedobno Sunčana Škrinjarić, jedno od najvećih imena hrvatske dječje književnosti, a malog princa okarakterizirala kao – biće svjetlosti.

Bezvremenska bajka koja se čita cijeli život

Prije osamdeset godina objavljeno je prvo europsko izdanje antologijskog Malog princa Antoinea de Saint-Exupéryja, nakon Biblije i danas najčitanije knjige na svijetu i prevedene na 650 jezika i dijalekata, te prodane, prema podacima francuskog nakladnika Gallimarda, u više od 150 milijuna primjeraka. Dvadeset i dva nakladnika u svijetu, a među kojima je i hrvatska Školska knjiga, novim, raskošnim izdanjem s ilustracijama slavnog londonskog dizajnerskog dvojca MinaLima, najpoznatijeg po ilustracijama i vizualnom identitetu serijala Harry Potter britanske autorice J. K. Rowling, proslavljaju ovaj jubilej jednog izmaštanog svijeta u kojem se i danas vole „izgubiti“ i odrasli i djeca. Hrvatsko slavljeničko izdanje objavljeno je u prijevodu Mije Pervan i s pogovorom Dubravke Zima. Osim toga, ovo se raskošno izdanje „otvara“ i u 3D formatu – studio MinaLima koristio je kombinaciju ilustracija, tipografije, pop-up elemenata i dizajna da bi stvorio jedinstven vizualni doživljavaj, inače suprotstavljen izvornim akvarelima samog autora, no pitanja su, i nakon osamdeset godina ista – zašto više ne gledamo u zvijezde, ne razgovaramo s ružama i ne pomišljamo na pripitomljavanje lisice.

Miroslava Vučić, glavna urednica Školske knjige, naglašava za Vijenac kako „nije sigurna da je Mali princ ikada bio samo bajka za mlađu recepcijsku skupinu“, te podsjeća da se „od prvog objavljivanja 1943. godine u SAD-u lome koplja među književnim znalcima oko ladice u koju treba smjestiti ovu bezvremensku bajku.“

„Kad sam ga prvi put čitala, mislila sam da je idealna baš za desetogodišnje romantične djevojčice kakva sam tada bila; u gimnaziji sam u Malome princu pronalazila lijek za svoje ranjeno srce i darovala ga svim svojim prijateljima za rođendan i Božić. Na studiju sam shvatila da je riječ o remek-djelu koje se čita cijeli život. Za vrijeme Domovinskog rata koji sam provela u svojem rodnom Osijeku Mali princ spasio mi je život, i to nekoliko puta. Valjda sam tada shvatila da je riječ o romanu/bajci koji sam sebi stvara recepcijsku skupinu čiji su dob, rasa, politička i ina opredjeljenja posve nebitni. Mali princ naučio me odgovornosti. Tada. U ratu“, kaže Miroslava Vučić za Vijenac.

Za prvih čitanja Malog princa oduševljavalo ju je, naglašava, što je u bajci prepoznavala vlastitu baku Danicu i njezine, kako kaže, šarmantne ludosti o kojima Saint-Exupéry tako zanosno piše. „Danas prepoznajem sebe. I čim primijetim da sam skrenula s nekoga svojeg puta, pa bilo to i za nanometar, posegnem za Malim princem. Čudesan je to tekst, ni najoštriji književni kritičar u tom zgusnutome tkivu priče ne može pronaći ni jednu jedinu rečenicu viška. Ta alegorijska priča o ljubavi i odgovornosti, o žrtvi i radosti i o nama samima zanosi me i danas jer želim vjerovati da smo svi zajedno sposobni ovaj svijet pretvoriti u svijet sretnih ljudi“, ističe Miroslava Vučić.

Mali princ kao životni suputnik

U svijetu koji je stvorio Antoine de Saint-Exupéry jedan tajanstveni dječak, mali princ, putuje s planeta na planet i postavlja pitanja, razgovara s biljkama i životinjama, dječak kojem se događa sve ono što na Zemlji nije moguće. Alegorijska pripovijest o ljubavi, radosti, odgovornosti, prijateljstvu, životu. Svemu onome za što odrasli već misle da znaju i poznaju.

Svima nam je, bez obzira na dob, Mali princ, smatra Miroslava Vučić, potreban kao životni suputnik.

„Ubrzan životni ritam, težnja za zgrtanjem materijalnog bogatstva, strah od neuspjeha, to stalno neimanje vremena za obitelj, za odlazak na godišnji odmor, za prijatelje, za najobičniji gin-tonic na terasi kvartovskog kafića čine me nemirnom, katkad na granici anksioznosti. Svijet se ubrzao, a nije trebao, trebalo bi ga vratiti na tvorničke postavke. Kad se dovedem u tu fazu, spas potražim u Malome princu. Taj dječačić zlatne kose vrati me pod krošnju stare višnje u dvorištu moje obiteljske kuće u Osijeku, u vrijeme kad sam ga prvi put čitala. Ima tome više od pola stoljeća. I to je to. Smirim se i ukorijenim ondje gdje sam niknula“, kaže Miroslava
Vučić.

A Mali princ itekako se ukorijenio u hrvatskoj jezičnoj baštini i kulturi: prevodili su ga, uz Miju Pervan, Ivan Kušan, Luko Paljetak, Ivana Šojat, Goran Rukavina, Marijana Horvatinović. Preveden je svojedobno i na jezik gradišćanskih Hrvata (prijevod potpisuje Ivan Rotter), ali i na službena narječja u Hrvatskoj. Kajkavsko spravišće objavilo je 2018. prvi kajkavski prijevod Malog princa pod naslovom Mali kralevič (prijevod Akoš Anton Dončec i Đuro Blažeka), a čakavski je objavljen 2021. u prijevodu Tee Perinčić i Svetozara Nilovića pod naslovom Mići Princ. Osim u prijevodu, Mali princ živi i na repertoaru HNK Ivan pl. Zajc u Rijeci kao baletna predstava, te u Dječjem kazalištu Branko Mihaljević u Osijeku.

Na Long Islandu napisao je Malog princa, a onda 1944. nestao nad Sredozemljem

Antoine Marie Roger de Saint-Exupéry (1900–1944) bio je francuski pisac i zrakoplovac. Poznat je i kao Saint-Ex. Poletio je s Korzike 31. srpnja 1944. godine u izviđačkom avionu P-38 i nestao negdje nad Sredozemljem. Autor je više romana o zrakoplovstvu i drugih proznih djela prožetih strašću za letom, ljepotom i slobodom. Najboljim mu se djelima smatraju knjiga pripovjedaka Zemlja ljudi i, po mišljenju mnogih, najljepši roman Mali princ. Exupéry se zrakoplovstvom počeo baviti 1920-ih, nakon što je bio odbijen u mornarici. Sudjelovao je u pionirskim pothvatima uspostave prvih redovitih poštanskih zračnih linija u Južnoj Americi i Africi, a zatim je neko vrijeme živio na Long Islandu, gdje je i nastao Mali princ.