Stankovim stopama između ljubavi i znanosti

U  petak 15. svibnja u Centru za mlade Bunker u sklopu Festivala ljubavne poezije „Vrazova Ljubica“ – te u organizaciji Kluba studenata kroatistike „Jazik“ Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Pučkog otvorenog učilišta Samobor – održana je studentska konferencija Stankovim stopama posvećena stvaralaštvu Stanka Vraza.

Organizatori i izlagači na studentskoj konferenciji Stankovim stopama

Nakon uvodnoga obraćanja ravnateljice Pučkog otvorenog učilišta Samobor Jelene Vojvoda – koja je izrazila veliko zadovoljstvo oko okupljanja mladih istraživača zainteresiranih za reinterpretaciju i daljnje pomno čitanje života i djela Stanka Vraza – riječ je prepuštena studenticama Mariji Tomašković i Ivoni Novak, koje su najavljivale izlaganja konferencije krenuvši s predstavljanjem zbornika Romantizam Stanka Vraza. Razgovor s njegovom urednicom Marinom Protrka Štimec, redovitom profesoricom na Katedri za noviju hrvatsku književnost Odsjeka za kroatistiku zagrebačkoga Filozofskog fakulteta, vodila je Lorena Ivančić.

Po završetku predstavljanja zbornika, o prirodnim motivima u Vrazovim Đulabijama govorila je Iva Vagan ističući njihovu simboličku funkciju. Biljni su motivi povezani s dijelovima tijela, životinjski unose dinamiku u pjesnički izraz, a vodeni pak imaju intimnu funkciju. Nebeski i svjetlosni motivi zasnivaju se na idealizaciji Ljubice, dok je krajolik projekcija unutarnjega svijeta. Zaključila je kako se motivi međusobno nadopunjuju tvoreći složenu mrežu značenja.

Stankovim stopama versifikacije zaputila se Nika Marinović komentirajući Vrazovu reinvigoraciju pjesničkog izraza u našoj poeziji. Velika je pozornost posvećena i pjesničkim formama i stihu što su se Vrazovom zaslugom ukorijenili na našim prostorima, a to su: sonet (klasična forma romantizma), gazele (forma arapskoga pučkog pjesništva), balade i romance te krakovjak (tradicionalni poljski stih).

O Vrazovoj ulozi u hrvatsko-ruskim književnim vezama raspravljao je Josip Strgar istaknuvši Vrazovo poznavanje književnih tvorevina triju velikih ruskih romantičara – Puškina, Gogolja i Ljermontova – koji su ujedno bili i Vrazovim suvremenicima. Potom je istaknuo Vrazovo prijateljstvo s Izmailom Ivanovičem Sreznjevskim, Osipom Maksimovičem Bodjanskim te Petrom Petrovičem Dubrovskim s kojima je surađivao na projektima vezanim za folklor i usmenu poeziju. Izlaganje je završio analizom pojedinih Vrazovih prijevoda ruskih pjesama.

Nastavljajući putem vanjskih utjecaja Martin Stanković osvrnuo se na Vrazove prijevode s engleskoga jezika analizirajući Sužanj Šiljonski, prijevod narativne pjesni The Prisoner of Chillon Lorda Byrona. Analiza je obuhvatila pjesan u cjelini – od podomaćivanja stiha do leksika i načina razrješenja prijevodnih problema. Ocijenivši Vrazov pjesnički prijevod izrazito maštovitim i kreativnim umjetničkim ostvarajem, zaključio je kako je Vraz satkao novu književnu tvorevinu koja stoji uz bok Byronovu originalu.

Posljednje izlaganje održala je Kate Kuko provevši okupljene kroz koncept kulturnih svetaca i složenu problematiku oblikovanja književnoga kanona unutar kompleksnoga sustava nacije. Osvrnula se na transpoziciju koncepta svetosti u prostor kolektivnoga kulturnog pamćenja i na potencijal Vrazove kanonizacije. Istaknut je njegov panslavenski antiindividualistički stav, kao i činjenica da ilirski pokret nije iznjedrio vlastitoga nacionalnog pjesnika završivši s mišlju da nas nove spoznaje vode prema novim čitanjima.

Nakon konferencije okupljeni su se zaputili u vođenu šetnju o Vrazovoj Ljubici, zaigrali kviz Vraz bi ga znao te na kraju programa uživali u večeri govorene poezije Bez dlake na jeziku s Enom Rajić.