Razarajuće snažan roman o anatomiji diktature

Da je književnost preciznija, istinitija i točnija nego historiografija, svjedoči i roman Jarčevo slavlje peruanskog dobitnika Nobelove nagrade za književnost Marija Vargasa Llose, prvi put objavljen 2000. godine. Ovaj povijesni, politički i društveni triler, kod nas objavljen u nakladi Vuković&Runjić, u prijevodu Tamare Horvat Kanjera, jedan je od onih klasika koje, čak ni pažljiv i posvećen čitatelj, nikad ustvari i ne pročita u potpunosti. Llosa u Jarčevom slavlju uzima povijesno-političku epizodu, diktatorski režim Rafaela Leonidasa Trujilla, koji je Dominikanskom Republikom vladao od 1931. do 1961. kada ga je likvidirala skupina pobunjenika, samo kao zastor iza kojeg se, ustvari, odvija stvarnost koju ovaj roman uspostavlja i to, gradeći iz povijesne istine novu, fikcionalnu stvarnost što je, u vremenu kada je prvi put objavljen u Latinskoj Americi, izazvalo brojna neslaganja zbog kojih je autor promocije održavao pod policijskom zaštitom.

Izd. Vuković&Runjić, Zagreb, 2025.
prev. Tamara Horvat Kanjera

Jarčevo slavlje odvija se u tri različita vremena i konteksta i pripovijeda tri različite priče – od junakinje koja se nakon trideset i pet godina egzila, premda je samoj sebi obećala da neće nikad, ipak vraća u rodni grad, diktatoru Trujillu i njegovu sumanutom brutalizmu, pa do pripadnika pobunjeničke grupe koja ga likvidira. Jarčevo slavlje nije samo roman o padu režima i likvidaciji na koju se čekalo tridesetak godina, nego anatomija diktature koja pokazuje, uz povijesne refleksije i slojeve, traumu i ožiljke koji ostaju u svima koji su to proživjeli, ali i demonstrira što zapravo znači – apsolutna moć. Nije tipična politička i društvena kronika, nego priča o tome kako tiranija nastavlja živjeti i u ljudima i u zemlji čak i kada tiranina više nema, odnosno kako režim može djelovati tako intenzivno i duboko da ulazi u sve pore društva i u osjećaje, misli i potpuni „subjektivitet“ pojedinca.

Duboko je uznemirujuće u ovom romanu „upoznavanje uma diktatora“, ne zbog onog javnog, manifestnog što čini podanicima i okolini, nego zbog načina na koji misli o svima i svemu oko sebe – nema toga na svijetu što ne treba biti pokorno i poslušno njemu, nema toga što izmiče njegovoj volji, nema toga što nije njegova volja. Trujillo u ovome romanu nije tipičan zlikovac, premda zlikovac nesumnjivo jest, nego groteskna figura koja bi kontrolirala sve što može, a ne može ni vlastito mokrenje.

Ove se čitateljice, ipak, najviše dojmio lik Uranije – povratnice u rodni grad – žrtve tiranije koju izdaje vlastiti otac, žrtve seksualnog nasilja i silovanja, lika čija sudbina najbolje opisuje stvarnu narav života, mnogo dublje i dalje od puke politike. Njezin lik demonstrira snagu preživljavanja izdaje, ali i podsjeća da tiraniju opslužuje cijelo društvo: od javnih ritualnih manifestacija – jarčevog slavlja pa sve do izdaje, šutnje, korupcije, malih, naoko beznačajnih ustupaka i postupaka. Ništa ne razotkriva čovjeka u njegovoj slabosti kao mogućnost da u jednom takvom vremenu i kontekstu profitira nauštrb onih koje voli. Uranijin povratak u rodni grad nije samo fizički, nego i metafizički – ona je ožiljke, rane i boli godinama nosila u tišini, daleko od „srca tame“, međutim njoj pripada iskupljenje i iscjeljenje zemlje i cijele jedne nacije. Ono koje, bez obzira na likvidaciju Trujilla, ne dolazi samo i ne dolazi njegovom smrću. Nema u ubojstvu čovjeka koji je uništio živote tolikih ničega junačkog ni plemenitog, naprotiv, ono je samo dokaz kako društva naučena na okrutnost i nasilje, samo takvim „prevratima“ uspostavljaju tobože novi poredak.

U ovom romanu sve scene mučenja i nasilja, izdaje, šutnje, tog najopasnijeg – tihog suučesništva, pokazuju koliko je Llosa maestralan pisac – od pročitanog vam, u jednom trenutku, i fizički postaje mučno, zgadi vam se jer se ne nazire ni najmanja mogućnost koja otvara priliku pravdi i pravičnosti. Jarčevo slavlje nema svrhovitu funkciju, nije društveno angažiran onako kako se to od romana ponekad očekuje, ne sudi i ne presuđuje, nego donosi, na kraju, užitak u jednoj napetoj, uzbudljivoj priči. Razarajuća je snaga ovog djela – moglo bi vam se učiniti da ste i sami živjeli, ili barem jednu noć prespavali, u Ciudad Trujillo.