Novo čitanje Vraza

Mnogi autori i književna djela u povijesti hrvatske književnosti prolaze procese revalorizacije. Jedni na njima prođu lošije od usustavljenih stajališta, drugi dobiju novi, suvremeniji pogled. Jedan od tih je začetnik hrvatskog romantizma Stanko Vraz. Vraz pokazuje „pomnost u stvaranju, svijest o povijesti i autonomiji književnog teksta te kontinuiran autorski, kritički i urednički angažman oko njegova održavanja u kulturnom polju“. Njegov je tekst slojevit, bogat i međunarodno vidljiv. Potvrdili su to znanstveni skup o Vrazovu književnom stvaralaštvu i pripadajući mu zbornik Romantizam Stanka Vraza koji je nastao u suradnji Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Pučkog otvorenog učilišta u Samoboru, a predstavljen je u klubu Booksa u Zagrebu 14. svibnja.

Književni znanstvenici u zborniku su ponajprije analizirali Vrazovu romantičarsku poetiku, emocionalnost, izražavanje ljubavi i žudnje. Zbornik, koji je podijeljen u pet cjelina, opremljen je Vrazovom biografijom i literaturom o njemu, te kazalom imena i pojmova. „Samobor živi Vraza“, kazala je prigodom predstavljanja zbornika u Zagrebu Jelena Vojvoda, ravnateljica samoborskog Učilišta i podsjetila na važnost festivala suvremene ljubavne poezije koji traje već gotovo četiri desetljeća.

Zbornik revalorizira Vrazov opus te inovativno pristupa romantizmu

Rasprave o Stanku Vrazu najčešće su se vodile oko njegove biografije, slovenskog podrijetla, pripadnosti hrvatskoj književnosti, ljubavi prema Ljubici. No Vrazova pojava nadilazi zanimljivost biografskih činjenica. Uvelike je preoblikovao postojeće žanrove, postupke i teme, citirao je suvremenike i kanonske uzore, pisao je imajući na umu strane pjesnike. Pokazao se kao temeljit čitatelj, prevoditelj, ljubitelj i poštovatelj antike.

„Petnaest znanstvenih radova u zborniku elemente Vrazova književnog djela postavlja u slojevit interkulturni dijalog u kojem se poezija, dosljedno romantičarskim stavovima, izdvaja kao žanr najbliži univerzalnoj ideji umjetnosti“, kazala je urednica zbornika Marina Protrka Štimec. Vraz je mahnito pisao, ustvrdila je Andrea Milanko, a malo se govori o njemu kao prvom profesionalnom književniku i kritičaru. Zauzimao se za rasterećenje književnog polja, pisao je ljubavnu poeziju u kontekstu u kojem njegovi suvremenici mahom pišu budnice. K tomu, piše veoma osviješteno, njegovi stihovi nisu tek spontani izljevi osjećaja.

„Vrazova metatekstualnost istodobno je dio artikulacije autorstva, vlastitoga pjesničkoga programa kojim participira u stvaranju autonomije književnosti u romantizmu, i koja se razvija kroz historizacijsku perspektivu i intertekstualne postupke“, stoji u zborniku.

Vrazove Đulabije uvijek su bile predstavljane kao ključna pjesnička zbirka u razdoblju preporoda ili romantizma, koje i počinje njezinom objavom, a koja je u prvi plan stavila subjektivnu dimenziju i estetsku funkciju. Zbirka je, s obzirom na društveni kontekst, imala velikog udjela i u oblikovanju ondašnjeg hrvatskog čitateljstva. Četverodijelni niz pjesama gradi se na stihu poljske narodne pjesme u dvama šesteračkim katrenima. „Nerijetko će lirski subjekt Đulabija afektivnu snagu svojeg iskaza pojačati vezivanjem za klasičnu književnost, ali i slavensku mitološku, usmenopjesničku ili književnoumjetničku podlogu, najčešće amblematski lik ili pastoralno ozračje u prizivima Zoranića, Gundulića i Palmotića“, naglašava u svom prinosu Sintija Čuljat.

Zbornik razmatra i poetiku dvojezičnosti na analizi njegovih slovenskih i hrvatskih soneta. „Kao jedan od najznačajnijih pjesnika južnoslavenskoga romantizma, pa onda i hrvatskoga i slovenskoga preporoda“, piše Zvonko Kovač, „Vraz je primjer autora čiji se dosezi mogu sagledati tek u kontekstu međujezične zajednice, odnosno međuknjiževnih relacija.“ Slavenska uzajamnost postavljena je kao okvir književnog angažmana Stanka Vraza: od uredničkih, prevoditeljskih i publicističkih angažmana do razine citatnosti i referencijalnosti književnih tekstova. „Političnost književnosti romantizma formalna je i sadržajna: Vraz, Mažuranić i Preradović stvaraju novu subjektivnost, upućuju na književnu povijest i angažman književnosti“, naglašava Marina Protrka Štimec.

A sve to ukazuje na slojevitost opusa Stanka Vraza koji je snažno razvio romantičarsku poetiku. Zbornikom je ostvareno ono čemu se težilo – revalorizacija Vrazova opusa te interpretacija romantizma u hrvatskoj književnosti u odnosu na slavenske i druge europske književnosti. Uz novo čitanje Stanka Vraza, zbornik Romantizam Stanka Vraza nudi i inovativan pristup hrvatskom romantizmu, razdoblju u kojem je dominirala preporodna ideja, što je prekrilo njegova autentična romantičarska obilježja. I pritom otkriva Vraza kao našeg suvremenika.