Knjiga čuva kulturu i dokida razdaljine

Pod prepoznatljivim sloganom „Matica dobrih knjiga“ Središnjica Matice hrvatske i ove je, pete godine zaredom, organizirala festival knjige koji je bio održan od 21. do 24. svibnja. Predstavljena je bogata nakladnička djelatnost Matice hrvatske i njezinih brojnih ogranaka iz Hrvatske i Bosne Hercegovine. Tijekom četiri sadržajno bogata festivalska dana svoja su izdanja predstavili i Znanje, Neolit, Kršćanska sadašnjosti, Alfa i Fakultet hrvatskih studija. Dvorište Filipa Lukasa, kako se odnedavno naziva dvorište Palače Matice hrvatske, i ove je godine bilo pozornica brojnim autoricama i autorima, među kojima su i Matičini europski autori: francusko-belgijski pisac i dramatičar Éric-Emmanuel Schmitt, albanski dramatičar, prozaist i profesor estetike Stefan Çapaliku te crnogorski romanopisac, esejist i publicist Milorad Popović.

Ovogodišnje izdanje Festivala otvoreno je izložbom Portreti hrvatskih književnika u slikarstvu u suradnji s Muzejom moderne umjetnosti Sveučilišta u Mostaru čiju kustosku koncepciju potpisuje Marin Ivanović. Izložba donosi portrete Matičinih predsjednika koji su i pisci – neki od njih su Ivan Mažuranić, Dragutin Domjanić, Vlado Gotovac, Igor Zidić i Miro Gavran – i pisaca koji su u Matici djelovali, poput Stanka Vraza, koji je uređivao Matičin časopis Kolo. Zanimljivo je vidjeti kako su suvremeni umjetnici portretirali povijesne ličnosti, npr. Marka Marulića i Marina Držića, ali i portrete Tina Ujevića, Miroslava Krleže i Antuna Gustava Matoša, koji su naslikani u vrijeme u kojem su književnici živjeli.

Glavna zvijezda festivala bio je Éric-Emmanuel Schmitt – jedan od najčitanijih frankofonih autora / Snimio Mirko Cvjetko / MH

Stvaranjem protiv nihilizma, knjigom protiv mraka

Predsjednik Matice hrvatske Damir Zorić u svom je prigodnom govoru na svečanom otvaranju istaknuo kako je programsko pitanje Festivala knjige u Matici hrvatskoj da i pisci velikih tema i nagrađivane književnosti i pisci lokalnih preokupacija i značaja, mogu skladno biti na jednom mjestu i događaju. „Mogu, jer svi, i veliki, i manje veliki, i oni mali, zapravo imaju jednu zajedničku potku, jednu presudno važnu vrednotu koje je u današnjim književnostima pa i u kulturi općenito ima sve manje, a ta je poštovanje i ljubav prema čovjeku, prema zajednici i zemlji, ljubav i poštovanje prema budućnosti kojoj težimo i kojoj se nadamo. Svjedoci smo, međutim, i vrlo snažnim tendencijama nihilizma, provokacije, pa čak i mržnje koja se promiče kroz neke od književnosti i kulture. No, naš izbor i naša obaveza jest ono prvo: stvaranje s poštovanjem iz ljubavi. I zato je u Matici hrvatskoj baš ovakav festival knjige“, rekao je Zorić dodavši da „uza sve tehnologije koje imamo i sve one koje još niti ne poznamo, a doći će, kao i one koje su bile pa nestale, mi znamo i čvrsto vjerujemo da u civilizaciji stvorenoj na knjizi i knjigama, nikada neće biti ništa bolje niti ljepše od – knjige same“. Naglasio je da je knjiga nužna za čuvanje kulture i opstanak. „Sve drugo dobro dođe, bude i prođe, nešto i opstane, no knjiga je trajno prisutno kulturno dobro – dok je knjige bit će i europske, pa i naše hrvatske kulture“, istaknuo je Zorić. 

 

Akademik Miro Gavran, dramatičar, pokretač i umjetnički ravnatelj Festivala knjige, istaknuo je kako su Središnjica i više od 130 ogranaka Matice hrvatske u samo godinu dana objavili više od 260 naslova. „Matičari su bili i ostali istinski zagovornici i promicatelji knjige u protekle 184 godine postojanja naše najstarije kulturne institucije. Naši prethodnici bili bi, bez sumnje, ponosni na nas kada bi vidjeli koliko čuvamo kult knjige. S koliko ljubavi i požrtvovnosti ovdje u središnjici i u svakom ogranku skrbimo o nastanku i tisku dragocjenih knjiga. Matica će zauvijek ostati posljednje utočište za stvaranje i rođenje dobre knjige, jer svaka je nova knjiga svjetiljka u zamračenom vremenu poput ovog našeg“, naglasio je Gavran.

Snaga Matičine mreže koja povezuje lokalno i nacionalno

Dražena Vrselja, državna tajnica u Ministarstvu kulture i medija te izaslanica ministrice Nine Obuljen Koržinek, istaknula je kako „upravo ova lepeza događaja u kojoj sudjeluju brojni ogranci iz zemlje i inozemstva, zorno pokazuje snagu Matičine mreže. Pritom je vrlo važno povezivati lokalno i nacionalno“, kazala je, zaključivši: „Ministarstvo podržava ravnomjeran kulturni razvoj i dostupnost sadržaja diljem Hrvatske, povezujući lokalno i nacionalno.“

Prva književna promocija na ovogodišnjem festivalu bila su Izabrana djela Ivana Kušana, objavljena u Matičinoj biblioteci Stoljeća hrvatske književnosti, koja je priredila sveučilišna profesorica, kroatistica i povjesničarka književnosti Dubravka Zima. Zima je istaknula je kako „Kušanovo književno stvaralaštvo, iako u široj recepciji primarno vezano uz dječju književnost i ciklus o liku Koka, obuhvaća znatno širi i kompleksniji opus koji uključuje i romane za odrasle, eksperimentalnu prozu te memoarske i esejističke zapise“. Ovaj izbor nije kronološki nego je grupiran prema književnim vrstama, te obuhvaća dio metafikcijskih i autofikcijskih tekstova. Dakle, u Izabrana djela uvršteno je pet pripovijedaka iz četiriju Kušanovih zbirki, dva romana Koko i duhovi i Toranj te dvije drame Svrha od slobode i Vaudeville. Pri odabiru tekstova Zima je primijenila kombinirani kriterij estetske vrijednosti, književnopovijesne relevantnosti i reprezentativnosti unutar autorova opusa. Izdvojeni su tekstovi koji svjedoče o Kušanovu razvoju od klasične pripovjedne strukture prema formalno inovativnijim i stilistički kompleksnijim modelima pripovijedanja, što je osobito vidljivo u djelu Toranj, koji se interpretira kao važna prekretnica u Kušanovu stvaralaštvu.

Ovaj odabir pokazuje da njegova dječja proza zauzima iznimno važno mjesto u hrvatskoj književnosti jer je generacijama čitatelja oblikovala iskustvo čitanja kao prostora pustolovine, identifikacije i imaginacije. Književnik i Kušanov bliski prijatelj Dubravko Jelačić Bužimski kroz osobna sjećanja posvjedočio je Kušanovoj lakoći pisanja, humoru i intelektualnoj radoznalosti. Kušan je jedan od onih pisaca čije je književno djelovanje bilo neraskidivo povezano s osobnim životom i svakodnevnom praksom čitanja, pisanja i promišljanja književnosti.

Književnost pruža nadu u svijetu bez nade

Najveća novost ovogodišnjeg Festivala knjige u Matici hrvatskoj jesu gostovanja stranih pisaca među kojima je i francusko-belgijski prozni pisac i dramatičar Éric-Emmanuel Schmitt čiji je roman Noin sin nedavno objavljen u izdanju Matice hrvatske u prijevodu Vinka Grubišića. Priča o odrastanju židovskog dječaka tijekom Drugog svjetskog rata događa se 1942. u Bruxellesu. Autor je prijateljevao s čovjekom koji mu je ispričao svoju priču iz djetinjstva. Dječaka Josepha roditelji su, kako bi mu sačuvali život, povjerili jednoj francuskoj grofici, potom svećeniku koji ga spašava pred nacističkim progonom, kao i drugu židovsku djecu.

Schmitt je, govoreći o romanu, naglasio kako „dijeli stav jednog francuskog kritičara da njegova književnost pruža nadu u svijetu bez nade“. „Esej o toleranciji pročita tri stotine obrazovanih ljudi koji već znaju što je tolerancija, a emotivne priče o toleranciji milijuni“, rekao je Schmitt na promociji svog romana. Pozvao se na Pascala i poručio kako svojim knjigama želi pružiti „jedinstvo uma i srca“. „Vjerujem u moć književnosti i umjetnosti, mijenjanje pojedinca, a onda i svijet jer djeluju prigušeno, kao Chopinova glazba“, rekao je Schmitt i otkrio kako ga je u jednoj mladenačkoj krizi izliječila upravo glazba i to Mozartova.

Njegova je književna metoda minimum riječi uz maksimum emocija. Smatra da je moć književnosti u dokidanju razdaljine uz poštovanje različitosti i velik stupanj empatije. Ravnodušan je prema trendovima, a čin čitanja smatra prisnim odnosom dviju samoća. Uz roman Noin sin, Matica hrvatska objavila je 2024. i Schmittove drame, također u prijevodu Vinka Grubišića.

U moć književnosti i humora ništa manje ne vjeruje ni Stefan Çapaliku, jedan od najvažnijih suvremenih albanskih glasova koji se u svom duhovitom i nostalgičnom romanu Svatko poludi na svoj način, objavljenom u izdanju Matice hrvatske početkom 2025. u prijevodu Jetona Fejze, bavi temom djetinjstva i odrastanja u komunističkom režimu Envera Hoxhe. „Pokušao sam pronaći vlastito djetinjstvo u toj strašnoj državi – djetinjstvo između kulture države i kulture doma koje su jedna drugoj suprotstavljene. Dijete koje moli Oče naš i za pet minuta ide u školu i tamo mora izgovarati političke parole“, rekao je Çapaliku napominjući kako ga je, u estetskom smislu, zanimala razlika u sjećanjima koju ljudi imaju na iste događaje čiji su svjedoci.

 

Miro Gavran, Damir Zorić, Marin Ivanović i Karla Despot na otvaranju izložbe Portreti hrvatskih književnika u slikarstvu u Galeriji Matice hrvatske / Snimio Slavko Midžor / PIXSELL

Knjigu Milorada Popovića Lovćenski feniks uz autora su predstavili Dražen Budiša i Ivan Lovrenović / Snimio Mirko Cvjetko / MH

 

Miro Gavran i glavni urednik Matice hrvatske Luka Šeput s gostom Festivala Stefanom Çapalikuom / Snimio Mirko Cvjetko / MH

„Mi kao bića stvaramo i prošlost i budućnost, prošlost stvaramo tako kako bismo htjeli da ona izgleda. Kada otvorite album s obiteljskim fotografijama, svi govore različito o ljudima na njima, okolnostima i kontekstu. Humor je Albancima bio način preživljavanja u represivnom društvu, humorom su se liječili i humor ih je liječio“, istaknuo je Çapaliku podsjetivši da one koji su ludi sustav brzo otpiše. „Zato sam roman i naslovio Svatko poludi na svoj način. U tome da poludite u komunističkoj Albaniji bio je jamac slobode“, istaknuo je. Roman Svatko poludi na svoj način napisan je kao intimni fotoalbum u kojem se nižu jake slike – od tople atmosfere doma, pa do rigidne ulice i institucija u kojem se „miješaju“ dječja perspektiva, ludilo okoline i surovo i represivno državno uređenje. Çapalikuov roman nije samo svjedočanstvo o prošlosti albanskoga naroda – to je univerzalna priča o ljudskoj upornosti, o tome kako svaki čovjek „ludi na svoj način“ suočavajući se s neslobodom, gubitkom i nadom.

Geopolitički i geopoetski položaj Crne Gore i crnogorskog naroda

Matica hrvatska nedavno je objavila i novu knjigu jednog od najpoznatijih crnogorskih pisaca Milorada Mije Popovića naslovljenu Lovćenski feniks. Riječ je o knjizi političko-povijesnih eseja koji se bave geopolitičkim i geopoetskim položajem Crne Gore i crnogorskog naroda. Popovićev Lovćenski feniks na Festivalu su, uz autora, predstavili političar Dražen Budiša i jedan od najvažnijih hrvatskih pisaca i esejista iz Bosne i Hercegovine Ivan Lovrenović. Budiša je istaknuo kako Popović zna da je nacionalnost uvijek akcidentalna, no važna je onda kad je osporavana i negirana, što dokazuje i ova knjiga. „Ova borba, koja nije laka, a koju Popović i njegovi sunarodnjaci vode, proizlazi iz plemenskog i ratničkog karaktera crnogorske povijesti. Mnoge od tih posebnosti ocrtavaju popularne Njegoševe izjave poput ‘Crnogorac lance ne ljubi’ i ‘Neka bude što biti ne može’“, rekao je Budiša i podsjetio na dva najvažnija pojma crnogorskog svijeta – čojstvo i junaštvo. „Junaštvo znači obraniti sebe od drugoga, a čojstvo, ili čovječnost, drugoga od sebe“, rekao je Budiša podsjetivši kako je Popović istraživao paralele između anarhističkih autora Petra Kropotkina i Mihaila Bakunjina, te u njihovom pisanju vidio staru crnogorsku zajednicu jednakih.

Sam autor istaknuo je kako je crnogorski nacionalist postao u trenutku kada su se krenule nametati teze o tome da Crnogorci ne postoje. „Danas, uslijed brzih geopolitičkih promjena, takve teze imaju potporu Rusije, kojoj ne odgovara crnogorska neovisnost, a posebno ne njezina proeuropska i sjevernoatlantska orijentacija. Zbog toga se nameću genetske teze o nepostojanju crnogorskoga naroda. Osim što te teze same po sebi nemaju smisla, budući da je Duklja starija od Raške, nacija kao takva nije genetski, nego kulturološki fenomen. A iz kulturološkog aspekta, Crna Gora je imala i još uvijek ima svoj poseban nacionalni karakter“, rekao je Popović, dodavši kako zagovornici velikosrpske politike danas u Crnoj Gori sudjeluju u vlasti, a još su 2016. pokušali izvršiti državni udar.

Čakovečki matičari u festivalskom fotokutku

Lovrenović je Popovićev opus nazvao „Lovćenskim antibarbarusom“, referirajući se na Krležin Dijalektički antibarbarus, polemički spis koji je nastao kao reakcija na rastući trend na tadašnjoj hrvatskoj ljevici, koja je Krleži nametnula etikete buržujskog larpurlartista te trockista. Za Lovrenovića je Lovćenski feniks najosobnija Popovićeva knjiga jer donosi živo ispripovijedan autobiografski i autopoetički materijal, te finale (po kojemu je knjiga i nazvana), u kojemu se esejistički diskurs na kraju gotovo neprimjetno preobražava u profetsko-pjesnički ponesen govor. „Malo je tko, ako je itko, u naše doba tako odlučno, gotovo sudbinski vezao svoj intelektualni i književni put, svoj životni izbor, sa sudbinom svoje zemlje, kao što to čini Milorad Popović s Crnom Gorom. Lovćenski feniks u tom je pogledu snažno i jasno artikuliran intelektualno-etički i književni dokument“, rekao je
Lovrenović.

Štand Ogranka Matice hrvatske u Trogiru

Izdanja Matičinih ogranaka dokumenti su zavičajne, historijske, publicističke i povijesnoumjetničke tematike

A knjige koje su tijekom 2025. godine objavljivali brojni Matičini ogranci dokumenti su nesumnjive zavičajne, historijske, publicističke, povijesnoumjetničke tematike. Na Festivalu je predstavljena monografija Sakralna baština na Velebitu i prostoru Gospićko-senjske biskupije autorice Ane Lemić, objavljena u nakladi Ogranka MH u Gospiću, kojoj je na Glavnoj skupštini Matice hrvatske nedavno dodijeljena Nagrada „Ivan Kukuljević Sakcinski“ za najbolje djelo objavljeno u ograncima Matice hrvatske. Ova monografija obrađuje i predstavlja sakralne objekte Velebita – od Krivog Puta do Benkovca – te sve dekanate Gospićko-senjske biskupije. Ana Lemić godinama je istraživala i pisala knjigu koja predstavlja podroban izvještaj o sakralnoj baštini ovog dijela Hrvatske, i u koju je unijela vlastoručne prijepise odluka Narodnooslobodilačkih odbora o rušenju sakralnih objekata.

Ogranak MH u Petrinji predstavio se knjigom Davora Salopeka S petrinjske vjetrometine povijesti, objavljene u suizdanju s Arhitektima Salopek. Ova zbirka eseja pripovijeda o stanju kulture u burnim vremenima u kojima je autor i svjedok i sudionik. Od hrvatskog proljeća, preko Domovinskog rata, do progonstva i potresom pogođenog grada, ova knjiga svjedoči o turbulentnoj i kulturnoj i općoj povijesti Petrinje.

Dašak starine

Ogranak MH u Subotici predstavio je hvalevrijedan projekt – u povodu 125. godišnjice rođenja i 50. obljetnice smrti hrvatskog pjesnika Vjekoslava Majera Ogranak je objavio nosač zvuka Dugih lampa sjaj, na kojem se nalaze Majerove pjesme koje je uglazbio i uz pomoć benda izveo novosadski skladatelj i kantautor Nemanja Nešić, a na Festivalu ih je  predstavio uz pratnju Svetozara Nešića na klavijaturama. Nosač zvuka prati knjižica s tekstovima uglazbljenih Majerovih pjesama uz ilustracije Subotičanke Ružice Miković Žigmanov. Recenzent izdanja je Enes Kišević, a urednica Nevena Baštovanović. Ovaj je nosač zvuka objavljen u sklopu projekta U ritmu klasika, čiji je središnji dio izdavanje nosača zvuka s uglazbljenim stihovima književnika radi popularizacije hrvatskih pjesničkih klasika i hrvatskoga književnog jezika kroz glazbu.

Vrijednu knjigu Varaždinske inkunabule, koju potpisuje Karmen Levanić, na festival su donijeli Ogranak MH u Varaždinu i nakladnička kuća Tonimir. Varaždinske inkunabule predstavili su autorica, predsjednik varaždinskog ogranka MH Hrvoj Vančik i potpredsjednik Leon Žganec Brajša, objasnivši kako je riječ o prvotiscima iz dvaju varaždinskih samostana – franjevačkog, u kojemu ih je 37, i kapucinskog, u kojemu se nalazi 15 knjiga nastalih između 1455. i 1500. godine. Sve su varaždinske inkunabule na latinskom jeziku, gotovo sve su otisnute gotičkim pismom, a više od polovice tiskano je u Veneciji i Baselu. Za svaku su inkunabulu navedeni mjesto i vrijeme tiskanja, ime tiskara, pismo, postojanje ilustracije i stupanj sačuvanosti.

Dašak starine donio je na festival i Ogranak MH u Križevcima – knjigom Epistola o starini i nekadašnjoj moći grada Križevaca koja je nastala na temelju prijepisa i prijevoda rukopisa latinskog spisa Ladislava Fodrocija na hrvatski. U knjizi doznajemo više o imenu Križevaca, bogatoj povijesti tog grada, sakralnim spomenicima te autorovoj želji da se stara crkva Sv. Križa i otkupi. Knjigu prate predgovor povjesničara Tomislava Galovića i brojne ilustracije, a predstavile su je urednice Marina Valec Rebić i Renata Husinec, predsjednica Ogranka MH u Križevcima.

Razglednice iz Bjelovara i Klanjca, a stih iz Buja

Ogranak MH u Bjelovaru 2025. godine objavio je Uskrsnicu: bilogorski običajnik Gordane Marte Matunci, knjigu koja donosi presjek običaja bjelovarsko-bilogorskog kraja – od narodnih vjerovanja, tradicijske kulture, usmene predaje, pa sve do sjećanja kazivača. Rezultat je to višegodišnjeg bilježenja, prikupljanja i proučavanja bilogorske tradicijske i narodne kulture.

Iz Buja je ove godine u Dvorište Filipa Lukasa stigao stih, odnosno zbirka pjesama Je sega i seh Franje Kuhara u izdanju Ogranka MH u Bujama, koju je, uz autora, predstavio urednik Vitomir Jadrejčić istaknuvši kako „Kuhar koristi najpogodniji i srcu najbliži govor, dijalekt arhaičnog, vitalnog i nekad stvarnog mikrosvijeta“. Ovom pjesničkom zbirkom oživljava se ne samo čakavska pjesma, nego cijeli svijet koji je iz nje iznikao. Iz Čabra su stigli Pozdravi iz čabarskog kraja Ivana Janeša, objavljeni u nakladi Ogranka MH u Čabru, a ovu zbirku od 133 razglednice sakupljene iz kolekcije Marijana Bolfa i čabarskog ogranka Matice hrvatske, predstavili su urednik knjige Stjepan Sučić i Željka Čorak, povjesničarka umjetnosti, koja je i recenzentica knjige. Knjiga razglednica iz čabarskog kraja donosi ne samo slike panorama starih naselja i krajolika, nego i zapise povijesnih promjena i tragova emotivnih veza među ljudima. „Svaka poslana razglednica nosila je poruku: ‘Pogledaj gdje sam bio’, ‘Sjeti se mene’, ‘Dijelim s tobom trenutak ljepote’. I dok su neki od tih glasova možda utihnuli, sami predmeti ostaju, čuvajući povijest u svojim kutovima, slikama i slovima.“

 

Knjigu Bog moje radosti predstavio je vlč. Odilon-Gbenoukpo Singbo

Autorica Ana Lemić predstavila je svoju monografiju

 Marina Krpan Smiljanec iz OMH u Klanjcu predstavila je Stare razglednice Klanjca

 Franjo Kuhar čita iz zbirke Je sega i seh u izdanju Ogranka MH u Bujama

Ništa manje nostalgije nije bilo ni na predstavljanju još jedne „razgledničke“ knjige – Stare razglednice Klanjca Marine Krpan Smiljanec koju su objavili Ogranak MH u Klanjcu i Kulturni centar Klanjec. I razglednice u Klanjcu donose duh mjesta, podsjećajući na njegovu povijest, no danas su, kao i svugdje, baštinski artefakt koji omogućava višeslojne interpretacije. Od toga tko ih, kome i kada šalje, kakve motive bira, kakvi su odnosi, ali i rodoslovne veze. Na koncu, podsjetnik – vratimo razglednice u modu.

Drugi svezak Monografije grada Čakovca. Od 1791. do najnovijeg doba, objavljen u zajedničkoj nakladi Ogranka MH u Čakovcu, Grada Čakovca i Muzeja Međimurja, predstavili su Saša Vuković, urednik knjige, i Anita Novak, potpredsjednica OMH u Čakovcu. Ovo je prva znanstveno utemeljena monografija te je na gotovo 400 stranica okupila mlade istraživače koji u deset poglavlja obrađuju povijest grada – od njegovih dinamičnih epizoda razvoja do rapidnih društvenih promjena – od tragedije Prvog i Drugog svjetskog rata, života u međuratnom razdoblju, te stanja od Domovinskog rata do danas. Knjiga donosi i pregled najvažnije arhitektonske i sakralne baštine od kraja 18. do početka 21. stoljeća.

Iz Ozlja su na Festival stigle Priče o Bezjacima autora Marinka Marinovića, o kojima je, uz autora, govorio i Stjepan Bezjak, predsjednik Ogranka MH u Ozlju. Iz ove smo knjige o Bezjacima, temeljene na povijesnim izvorima i svjedočanstvima, doznali tko su Bezjaci znajući da nisu ni „ni bezveznjaci ni bezjaci, ni bezosjećajci, ni Brajci ni Dobrajci“, nego „keltizirani Kolapijani, slavenizirani Kelti, kroatizirani Slaveni i drugi časni i nadasve pošteni narodi“. Doznali smo kako su kalili željezo, miješali glinu, postavljali pleter, pekli kruh, gradili grad. Živjeli život.

A da gradova nema bez ljudi dokazuje i knjiga Marka Šare Stipe Šare i njegova obitelj u Šibeniku objavljena u nakladi Ogranka MH u Šibeniku koju su predstavili urednici Mladen Šare i Vesna Piasevoli. Autor knjige Marko Šare (1947–2021) bio je ugledni Šibenčanin, povjesničar, bibliofil, jedan od utemeljitelja obnovljene Zajednice Hrvata u Trstu i unuk Stipe Šare, čuvenoga šibenskog poduzetnika iz prve polovice 20. stoljeća. Urednici su knjige njegov brat Mladen Šare, koji je djelo objavio kao uspomenu na preminuloga brata, i Vesna Piasevoli, a recenzent je Milivoj Blažević. Knjiga tematizira povijest obitelji Šare od dolaska u Šibenik u prvoj polovici 19. st. do procesa 1945. kad „loza Šare“ odlazi iz grada. Naglasak je na Stipi Šari koji je obilježio život grada jer u Šibeniku još žive legende i anegdote o njemu.

Povijest obitelji tematizira i knjiga Ivana Šimića Dragićina – rodoslovlja, povijest, sudbine objavljena u nakladi Ogranka MH u Grudama, koju je uz autora predstavio Mladen Leko. „Svaki je čovjek dužan svom zavičaju“, rekao je autor u čijoj se velikoj obitelji uvijek razgovaralo o povijesti, o rodovima, prezimenima. Raspetljale su se ovom knjigom brojne obiteljske veze ovog kraja od polovice 18. do 19. stoljeća, što uvidom u crkvene matične knjige, što kroz razgovore sa stanovništvom Dragićine.

Grčki bog sretnog trenutka Kairos u svom je letu zaustavljen u Trogiru, u istoimenoj knjizi Radovana Slade-Šilovića koju su objavili Ogranak MH u Trogiru i „Radovan“ Društvo za zaštitu kulturnih dobara Trogira. Autor se u ovoj knjizi bavi pronalaskom i otkrivanjem bareljefa Kairosa, odnosno njegovim spašavanjem i to na temelju opisa članova obitelji Slade-Šilović obrazovanih na europskim sveučilištima. Iz njihove arhivske građe čita se sidrište znanja ljekarnika Roka Slade-Šilovića, kustosa i kroničara središnjeg lika koji je 1928. pronašao i spasio od propasti reljef Kairosa. „Otkriće reljefa u Trogiru epilog je u kojem se provlače pokušaji zatiranja istine konačno osvijetljene s otvaranjem korespondencije iz pisama ostavštine don Frane Bulića, arheologa svjetskoga glasa“, rekao je autor.

 Izabrana djela Ivana Kušana predstavili su Dubravka Zima i Dubravko Jelačić Bužimski / Snimio Mirko Cvjetko / MH

Klapa Ćakulone / Snimio Mirko Cvjetko / MH

Na festivalu je predstavljen i roman Naše more hrvatsko Stjepana Šešelja, objavljen u nakladi Ogranka MH u Čitluku, Alfe i Neretvanske riznice umjetnina i inih vrijednosti o kojem su, uz autora, govorili Mate Kovačević i Domagoj Vidović. Šešelj je, prema riječima predstavljača, napisao hibridni roman. Najprije je napisao Kapetana Mikulu Malog 1984, prema scenariju poznatog filma Obrada Gluščevića, a sad je dijelove toga romana ukomponirao u roman Naše more hrvatsko. Tako se prepleću dva vremena radnje – vrijeme Drugog svjetskog rata i vrijeme Domovinskoga rata. Prvi roman bio je vrsta dječjeg, napetog, pustolovnog romana, drugi ostaje napet, ali nema pustolovine, kazao je predstavljač Mate Kovačević. Roman je napisan o 1100. obljetnici Hrvatskoga Kraljevstva i poziv je na proučavanje hrvatske povijesti.

Knjige za djecu

Ogranak MH u Garešnici predstavio se Punom vrećom snova – ilustriranom zbirkom za najmlađe koju je napisala Rozalija Popović Jasvela, a ilustrirao Zdravko Damjanović. Ova interaktivna knjiga namijenjena djeci potiče maštu i kreativnost jer su ilustracije nedovršene pa pružaju poziv djeci da ih dovrše po vlastitim nahođenju i osjećaju.

Ogranak MH u Mostaru i Zdravo društvo Mostar nakladnici su zbirke pjesama Zdravke Mile Marijanović Šareni cvitak koja sadrži pjesme objavljivane u istoimenom časopisu. Podijeljene u četiri cjeline – Iz školskih dana, Sva naša godišnja doba, Obitelji i prijatelji, Snaga Božje ljubavi – pjesme Zdravke Mile Marijanović uz ilustracije Miroslava Šege pronaći će put do najmlađih. I Ogranak MH u Opuzenu predstavio se zbirkom pjesama za djecu autorice Ružice Zeljko Za tvoj osmijeh, dijete, koja je podijeljena u četiri ciklusa: O odgoju i slične teme, Bitno-nebitne teme, Umjetničke i filozofske teme i O ljubavi i ostalim kompliciranim stvarima.

Mogu li psihoterapija i kršćanstvo zajedno

Na festivalu je gost bio i Robert Perinčić, zadarski psihijatar i psihoterapeut, koji je predstavio svoju knjigu Kršćanin na psihoterapiji. Mogu li psihoterapija i kršćanstvo zajedno? objavljenu u nakladi Ogranka MH u Zadru. O knjizi, u kojoj donosi promišljanja o psihoterapiji i kršćanstvu na temelju bogatog profesionalnog i životnog iskustva, s brojnim primjerima iz psihoterapijske prakse, uz autora je govorio psihijatar Ante Bagarić naglasivši kako Perinčić nudi cijeli niz putova, rješenja i ideja koristeći resurse kršćanstva (najčešće Novi zavjet, ali i druge) u objašnjavanju i rasvjetljavanju najtežih mentalnih problema. A kad dođe do velikih vjerskih i religijskih dilema, poseže za teorijskim i praktičnim psihoterapijskim instrumentima.

Uz mnoštvo izdanja Matice hrvatske i njezinih ogranaka u Hrvatskoj i BiH i Srbiji, predstavljena su i djela nekoliko drugih nakladničkih kuća i obrazovnih institucija u Hrvatskoj. Vještice: nepokorena moć žena, knjiga francusko-švicarske novinarke i esejistice Mone Chollet, koju je objavila nakladnička kuća Znanje, prema riječima prevoditeljice Stelle Frančišković, donosi emotivnu, duboku ispovijest, koja kombinira publicistički stil i argumentaciju i varira od akademskog diskursa do pop-kulture. Martina Findrik, voditeljica Zagrebačkih gornjogradskih coprnica, koja je diplomirala na temu Vještičarenje i čarobnjaštvo u srednjem vijeku, napomenula je da knjiga Mone Chollet zrcali vrijeme kada su žene bile optuživane za vještičarenje u današnje društvo istražujući tipove žena koje se optuživalo: neovisne žene, udovice i neudane žene, žene bez djece, jer je progon vještica označio kraj tolerancije za one koje su tvrdile da kontroliraju svoju plodnost, i starije žene, koje su bile predmet gađenja. Lik vještice povezuje ih sa ženama koje i danas, u vrijeme kada se i feminizam nerijetko smatra negativnim, izazivaju društvene predrasude.

Na Festivalu je predstavljen i novi roman Tomislava Šovagovića Marilyn-express objavljen u izdanju nakladničke kuće Neolit, u kojem pripovjedač tijekom putovanja vlakom s Marilyn Monroe i Fabijanom Šovagovićem pokušava uspostaviti zajedničke veze protiv tiranije digitalnog doba. Ova je knjiga, žanrovski mješavina putopisa, filmske biografije i novele, sa začudnim dijalozima i još začudnijim putnicima, u vremenu koje brže od željeznice guta zaborav, u svakom slučaju vrijedna vožnje u Podravka-expressu.

Lijek protiv potištenosti i
kontakti koji oblikuju prošlost
i sadašnjost

Kršćanska sadašnjost predstavila je knjigu Bog moje radosti – deset protuotrova namrgođenom kršćanstvu vlč. Odilona-Gbènoukpo Singboa, objavljenu u sunakladi s Hrvatskim katoličkim sveučilištem, u kojoj autor, nadahnut vlastitim iskustvima i promišljanjima, istražuje ključnu ulogu kršćanske radosti u suvremenom svijetu obilježenom tjeskobom, ratovima i prijetnjom nuklearnog rata. Središnja nit knjige razrađena je u deset tematskih poglavlja – „protuotrova“ – kojima vlč. Odilon odgovara na pojavu „namrgođenog kršćanstva“. Svako poglavlje donosi duhovni lijek protiv potištenosti i vjerskog formalizma, prožet dubokim biblijskim uvidima, osobnim svećeničkim iskustvima te elementima afričke kulture iz koje autor dolazi.

Fakultet hrvatskih studija predstavio je dvojezični zbornik radova East meets West / Istok susreće Zapad pod uredničkom paskom Eve Katarine Glazer, koji donosi 16 interdisciplinarnih radova. Istražuju se veze između Hrvatske i Azije, od srednjovjekovnih putovanja i kulturnih susreta do suvremenih političkih i gospodarskih odnosa, a autori otvaraju teme prijenosa znanja, umjetnosti, ideja i identiteta, pokazujući kako su kontakti Istoka i Zapada oblikovali prošlost, ali i kako utječu na današnje društvo.

Peti festival knjige Matice hrvatske, na kojem su dvije večeri programa bile rezervirane za koncerte klapâ Stine i Ćakulone, završio je nedjeljnim doručkom s pjesnicima. Programe tijekom četiriju festivalskih dana moderirale su Tamara Džebić Šaljan i Zrinka Turalija, a održano je ukupno 25 predstavljanja knjiga.

Peti festival knjige u Matici hrvatskoj poduprli su Ministarstvo kulture i medija RH, Grad Zagreb te sponzori i donatori: Hrvatska pošta, Jadranski naftovod, Hrvatska poštanska banka, Hrvatska banka za obnovu i razvitak, Plinacro, Zagrebačka banka, LNG Hrvatska, M SAN Grupa, Stanić Grupa i Zagrebačka pivovara.

Festival je koordinirala voditeljica Ureda komunikacija i medija Jelena Gazivoda.